Euharistijsko slavlje Biskupijskog dana u Požegi
29.9.2024. | 08:45
Požeška biskupija
Pregleda: 2263
FOTO: Požeška biskupija
Središnji dio Biskupijskog dana u Požegi 28. rujna 2024. o 27. obljetnici uspostave Požeške biskupije bilo je euharistijsko slavlje koje je u požeškoj Katedrali u zajedništvu s požeškim biskupom Ivom Martinovićem predvodio zadarski nadbiskup u miru Želimir Puljić koji je tom prigodom proslavio 50. obljetnicu svećeničkog ređenja i mlade mise koju je slavio u tadašnjoj požeškoj crkvi sv. Terezije Avilske. Uz brojne dijecezanske i redovničke svećenike, u slavlju su sudjelovali đakoni, sestre redovnice, vjeroučitelji, odgojiteljice u vjeri, članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, crkvenih udruga i pokreta, molitvenih zajednica, djelatnici biskupijskih katoličkih škola i drugi vjernici.
Na početku slavlja biskup Martinović je uputio nazočnima srdačnu riječ dobrodošlice te je čestitao nadbiskupu Puljiću zlatomisnički jubilej. Prisjetivši se njegova gesla „Unitas, libertas, caritas – jedinstvo, sloboda, ljubav“ istaknuo je kako zlatomisnik svoje svećeničko i biskupsko poslanje vršio u zahtjevnom ratnom i poratnom razdoblju zalažući se za evanđeoske vrijednosti u služenju čovjeku. Navodeći razna mjesta i službe koje je nadbiskup Puljić vršio, biskup Ivo je ustvrdio kako je tijekom svoga služenja uspješno povezivao hrvatski narod u Bosni i Hercegovini sa južnom i sjevernom Hrvatskom. Zahvalio je nadbiskupu Puljiću za održano predavanje u prvom dijelu programa o sv. Ivanu Pavlu II., utemeljitelju Požeške biskupije te izrazio radost što je svoj zlatni svećenički jubilej odlučio proslaviti s vjernicima Požeške biskupije. U znak zahvalnosti i čestitke predstavnici učenika Katoličke osnovne škole u Požegi uručili su nadbiskupu Puljiću prigodni dar.
Pozdravljajući nazočne vjernike nadbiskup Puljić je započeo homiliju spominjući se utemeljenja Požeške biskupije i ređenja njezina prvoga biskupa Antuna Škvorčevića. Prisjetio se potom kako je prije pedeset godina u sadašnjoj požeškoj Katedrali slavio svoju Mladu misu. Kazao je kako su tom prigodom uz njegova školskog kolegu iz sjemeništa prof. dr. Petra Vrankića tada u Požegu došla sedmorica kolega iz Kenije, Šri Lanke, Australije, Meksika i Japana s kojima je boravio u misijskom zavodu za vrijeme svoga školovanja u Rimu.
Nadbiskup Puljić se potom osvrnuo na naviješteni početak Poslanice Timoteju u kojoj se Pavao sjeća Timotejeve majke Eunike i bake Loide koje su došle s dječakom Timotejem vidjeti što je s Pavlom nakon što je kamenovan. „Kad ih je čuo Pavao, jedva je oči otvorio i vidio drage kršćanke koje je obratio i krstio s njihovim sinom Timotejem koji je nad Pavlom proplakao. Stoga mu apostol onako dirljivo i osobno piše kako je poželio da ih sretne jer ʼsjeća se njegovih suza i nepatvorene vjere koju je baštinio od svoje majke Eunike i bake Loideʼ. Obilježavanje moje zlatne Mise u ovoj katedrali i u ovoj osobitoj prigodi Biskupijskoga dana ispunja me višestrukim sjećanjem i zahvalnošću; posebice prema majci Ani i ocu Ivanu koji s pokojnim bratom Fabijanom počivaju na groblju svetoga Ilije. U ovoj svetoj Misi uključit ću ih u ovu žrtvu zahvale skupa sa svima koji su me pratili na mom svećeničkom putu, počevši od pokojne sestre Tereze koja je prije tri godine sahranjena u Križevcima i brata fra Ilije koji je ove godine preminuo i sahranjen u Chicagu. U molitvenom sjećanju mislim danas i na brojnu rodbinu, te svećenike župnike u Hercegovini i ovdje u Požegi“, kazao je nadbiskup te uputio pozdravnu riječ nazočnoj rodbini uz obećanje da će ih i nadalje pratiti svojom molitvom.
U nastavku homilije nadbiskup se prisjetio i župnika koji su se na osobit način ugradili u njegov život. "To su fra Blago Karačić koji me pripremao za Prvu pričest i fra Vinko Dragičević koji me pripremao za svetu krizmu u Blagaju. Iz Požege posebice spominjem dugogodišnjeg župnika prečasnoga Franju Pipinića s kojim sam razgovarao kad sam se za sjemenište odlučivao, i prečasnog mons. Josipa Dumića koji je bio župnik kad sam slavio Mladu Misu
1974. godine. Obojicu sam volio i poštivao, te osjetio kako me silno podržavaju u mojem duhovnom opredjeljenju. Neka ih Gospodin nagradi svojim mirom za sve dobro što su učinili meni osobno, kao i ovoj župi i gradu Požegi. Uz ova osobna sjećanja i zahvalnost svima koji su me pratili, želio bih u ovoj prigodi posebice zahvaliti Bogu za dar svetoga Reda kojim sam bio ovlašten slaviti svetu euharistiju."
Ustvrdivši kako je misnički jubilej prigoda prisjetiti se milosnog događaja ustanove Euharistije i svetoga Reda u dvorani Posljednje večere, nadbiskup Puljić je progovorio o tome što znači primiti službu svetoga Reda. "Sv. Ivan Pavao II. odgovara kako to ʼznači ući u borbu za Isusovo evanđeljeʼ i biti ʼrevan pastirʼ koji se trudi na najbolji mogući način izvršiti volju Božju. Uvijek sa sviješću da nikada nisu sami i da mogu računati na zauzete vjernike laike. Budući da nisu privatni vjernici, od njih se očekuje da budu dobrog i uzornog ponašanja, pružajući ljudima jasna načela, te ʼs osmijehom oca stvaraju ozračje opuštenosti i sigurnosti u službi koju im je Providnost povjerilaʼ". kazao je nadbiskup Puljić itirajući riječi pape Franje.
U natavku homilije nadbiskup je rekao kako Božji službenici imaju tri velike ljubavi po kojima ih vjernici prepoznaju. "To je najprije ljubav prema euharistiji koja je izvor snage, njihova utjeha i nagrada. Tu je i ljubav prema Mariji, jer ʼbiti Isusov učenik znači biti i Marijino odano dijeteʼ. Tu je i treća ljubav prema Svetom ocu Papi, kojega je sv. Katarina Sijenska nazivala ʼslatkim Kristom na Zemljiʼ." Izrečene tvrdnje nadbiskup je potkrijepio primjerima bl. Alojzija Stepinca i bl. Ivana Merza. Kazao je potom kako uz navedene tri ljubavi Božji službenici trebaju imati i druge vrline kao što su razboritost, poniznost, zahvalnost i strahopoštovanje u zvanju koje obavljaju "jer, župa ili biskupija nisu njihovo vlasništvo, već Božje imanje kojim valja savjesno i odgovorno upravljati. Uz to se očekuje da Božje službenike resi plemenitost i dobrota. Ona ih veže uz Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro, pa i njima pruža mogućnost suobličiti se s njime i biti njemu slični."
U posljednjem dijelu homilije nadbiskup je uputio riječi zahvale. "Dragi biskupe Ivo, braćo svećenici, redovnice i redovnici, katehete, bogoslovi i sjemeništarci, draga rodbino, braćo i sestre u Kristu, ovom prigodom želim zahvaliti Božjoj Providnosti za dar Crkve i svetoga Reda u njoj, posebice za djelitelje svetih Tajna koji diskretno, ustrajno i odano rade na njivi Gospodnjoj. Možda je njihov trud ponekad zaliven znojem i gorkim suzama koje mnogi i ne primjećuju. ʼAli, Ti Gospodine, sve to vidiš i bilježišʼ (Ps 56, 9). Stoga, neka se u ovoj prigodi vine k nebu naša zajednička zahvala i pohvala nebeskom Otcu što je osnovao Crkvu i u njoj ustanovio sveti Red kako bi se Krist u ovoj suznoj dolini mogao opet utjeloviti i očitovati kao ʼmilosrdni brat i vjeran suputnikʼ (Heb 2, 17), kao ʼpastir i liječnik koji ozdravlja, iscjeljuje i krijepi“ (Lk 5, 31), kao „učitelj koji poučava i pokazuje ljudima putove Božjeʼ (Mt 22, 16)."
Na svršetku homilije nadbiskup se obratio subraći svećenicima uputivši im riječi ohrabrenja kojima se Gospodin obratio Abrahamu: „Ne bojimo krenuti tamo kamo nas on šalje” (Post 15, 1). "I nama je kao i proroku Izaiji tumačio da nas je On ʼotkupio i imenom zazvaoʼ (Iz 43,1), pa nas hrabrio ʼda se ne bojimo ljudskih poruga i uvrjedaʼ (Iz 51, 7). Ovo je zato osobita prigoda sjetiti se i zahvaliti Bogu što se njegovo oko na nama zaustavilo i što nas je slabe i plašljive tješio da poput apostola Pavla ʼsve možemo u Onome koji nas jačaʼ (Fil 4, 13)." Uz riječi zahvale, nadbiskup je završio homiliju uputivši Bogu molitvu za oprost svih propusta te za nova duhovna zvanja u Požeškoj biskupiji i cijeloj domovini Hrvatskoj.
Nakon popričesne molitve, vjernici su uputili Bogu molitvu za Požešku biskupiju, a potom je biskup Martinović, čestitajući 27. obljetnicu biskupije, zahvalio svima na požrtvovnom radu i služenju kojim se ugrađuju u ovu mjesnu Crkvu. Predvoditelju slavlja, zadarskom nadbiskupu u miru, zahvalio je za dolazak obećavši mu daljnju molitvenu podršku požeških vjernika i
poručio mu kako je u Požegi uvijek dobrodošao. Zahvaljujući na pozivu i zajedničkoj molitvi nadbiskup Puljić je na sve nazočne zazvao Božji blagoslov.
