Nisu bez imena, ali su bez asfalta!?
22.09.2017.
F. Memedović
Pregleda: 11925
Drenovački sokak
(FOTO: F.M.)
Drenovački sokaci, Račićev i Grbčev, nisu kao onaj iz poznatog hita Miroslava Škore ,, SOKAK BEZ IMENA ", ali zato su sokaci bez asfalta. I ništa to čudno i neobično ne bi bilo jer niti ostalih petnaestak drenovačkih sokaka asfalta nema. Da u ova dva sokaka, svega pedesetak metara od glavne drenovačke ceste, da ne kažemo ulice, na vjekovnim adresama žive, u Račića sokaku, obitelj hrvatskog branitelja Josipa Bjelobrajdića, a u Grbčevu sokaku, a tko drugi nego obitelj Grbac i to bez asfaltiranog pristupa svojim dvorištima.
Kada je, sada već davnih osamdesetih godina prošlog stoljeća, raspisan referendum o samodoprinosu jer fondova EU tada nije bilo, kojim su mještani Drenovca financirali polaganje asfaltne podloge kroz svoje selo, i obitelji Bjelobrajdić i Grbac bile su njime obuhvaćene i obavezne. Očevi današnjih sljednika navedenih adresa uredno su podmirili svoju obvezu, na vrijeme sve platili, ali do današnjeg vremena asfaltni prilaz svojim kućama nisu dobili. Kao dobri, skromni i pošteni ljudi čekali su svoje pravo od lokalnih vlasti bivše države koja i nije Drenovcu baš bila naklonjena, pa do današnje svoje države, koja ih se bar do sada nije sjetila. Plaćaju Bjelobrajdići i Grbci uredno i redovito sve svoje obveze prema lokalnoj i središnjoj vlasti, ali bez obzira na sve to, nisu do sada postali jednako pravni žitelji Drenovca i šire zajednice. I tako godinama zaboravljeni, zavučeni u svojim sokacima, slab su interes bili svih onih čiji je posao, bio a i je, zaviriti ponekad i tamo gdje možda i nikoga nema, ili ima, ali nije glasan i ne zna na koji način svoje pravo može ostvariti.
Bjelobrajdići i Grbci ne gube nadu i svoju vjeru polažu u sadašnje vodstvo lokalne samouprave Grada Pletenice, da će i njihovi sokaci doći na red za asfaltiranje, kao što su to proteklih godina dočekali i sokaci u susjednim selima pleterničkog kraja. Kada se njihovi sokaci jednoga dana asfaltiraju, oni će i dalje plaćati komunalnu naknadu i sve zakonom prema zajednici određene dadžbine, kao i svih proteklih godina, pa čak i za javnu rasvjetu koje također nemaju, ali više neće imati osjećaj da su manje vrijedni Drenovčani i da nisu građani drugog reda, koje jedino nitko nije zaboravio kada je na izbore i u rat trebalo ići.
Foto i tekst
Franjo Memedović
