¨Mladi, ne bojte se. Najteže je napraviti prvi korak, ali može se!¨
25.09.2016.
034Portal
Pregleda: 22183
Anto Barbarić u Micropletu
(FOTO: 034Portal)
Jedna lijepa poduzetnička priča dolazi iz Pleternice. Radi se o obitelji Barbarić, vlasnicima tvrtke Microplet. Ministarstvo poduzetništva i obrta proglasilo je direktora Antu Barbarića, odnosno firmu, najboljim obrtom za 2016. godinu. Pričali smo s njim o početcima, nagradi i planovima za budućnost. 
- Preko 30 godina nešto radimo i proizvodimo. Prva proizvodnja je bila prerada plastike. 1982. godine nabavio sam stroj za plastiku. S njom sam radio nekoliko godina. Imao sam problema kao diplomirani inženjer jer tada je Komitet imao glavnu riječ u našem kraju. Prestao sam 1986. godine. 1988. godine supruga i ja smo napustili bivšu firmu "Oroplet" i otvorili smo proizvodnju hulahup čarapa što smo radili 12 godina - rekao nam je Anto Barbarić.
Ispričao nam je jednu zanimljivost. Kad su supruga i on 1988. godine razmišljali što će raditi svatko od njih je napisao po pet stvari na papir . Od tih pet stvari četiri su bile jednake: kruh, mlijeko, hulahop čarape i higijenski ulošci, samo peta stvar je bila različita.
- Cijelo ovo vrijeme poslovanja u 30 godina nismo ni jedan dan bili blokirani. Od svoje pokojne bake sam čuo :"Sinko nemoj trošiti ono što nisi zaradio" i tada sam se smijao jer sam imao deset godina. Danas sistem gura ljude da troše, a kada ne mogu vratiti, nastaju problemi. Nikad državi nismo bili kune dužni. Pokušavam kršćanski duh uvući u posao, pokazati da se može i na drugačiji način, ne samo gledati profit nego i ljude - rekao je Anto. 
Početkom tisućljeća Anto je promijenio proizvodnju. Od prijatelja je uzeo stroj kakvog nije bilo u našem kraju tada, tzv "utopni erozimat"?, pa je kupio glodalicu, brusilicu i tokarski stroj. To su sve radili u kući u donjoj etaži, a poslije su se proširili na garažu. Tada su imali osam zaposlenih i prostor je postao tijesan. 2002. godine Grad Pleternica je pribavila svu dokumentaciju za Industrijsku zonu. Došli su kod njega ponudili mu zemljište i on je prodao staru kuću. 
- Grad je bio izuzetno korektan. Dobio sam zemljište za euro i pol po kvadratu. Kupio sam 8600 kvadrata zemljišta. Čak nisam imao sva sredstva, ali Grad me čekao godinu dana. Oslobodili su me pet godina komunalnog doprinosa što je također bio vjetar u leđa. Primjerice, da sam to radio u Požegi morao bi platiti 220 tisuća kuna za komunalne doprinose - pojasnio nam je Anto.
Pojavila se tada i Hypo banka. Čuli su za gospodina Barbarića i da dobro radi pa su mu ponudili kredit. On je 2002. godine podigao kredit i izgradio halu od 500 kvadrata i proširio ju na tisuću. Sada imaju 22 zaposlenika i dva stažista koji će sigurno i ostati raditi u Micropletu.
- Naše djelatnosti su obrada metala, nešto malo brizganje plastike, štancanje, imamo laser za rezanje limova, savijanje i valjanje, raznih tehnologija. U zadnjih deset godina smo se orijentirali na CMC strojeve. Imamo dva inženjera i desetak takvih strojeva kojim se upravlja kompjutorski. Ono što radimo direktno i indirektno uvozimo u sedam zemalja. 
Glavna djelatnost firme bila je proizvodnja alata, ali kako je došla kriza 2009. godine, potražnja za alatima je pala. Rade alate za brizganje plastike, za puhanje i vakumiranje plastike, za obradu metala i izvlačenje.
- Alati su sad svega 20 posto proizvodnje iako moram reći da u zadnjih godinu dana se potražnja za alatima ponovo otvara. Posla i na tom području imamo dosta jer u Slavoniji je nestalo alatnica. Jedine dvije smo mi i Đuro Đaković - rekao je Anto. 
Kad smo ga pitali za komentar oko nagrade za najboljeg obrtnika u Hrvatskoj, rekao je kako cijeli život radi samozatajno i nije tražio nagrade, ali naravno ona mu puno znači. Tržište u metalnoj industriji, kako Anto kaže, ide na bolje. Prijatelji s kojima surađuje imaju pune kapacitete. Sve je to po njemu rezultat kvalitete koju je Europa prepoznala.
- U Americi čovjek u životu promjeni i po osam zanimanja. Radio sam plastiku, hulahup čarape i sad radim metal. da ne radim to radio bih pivo ili nešto drugo. Kod nas ljudi nemaju poduzetničkog duha. Jako mi je žao kad vidim kako ljudi odlaze u inozemstvo. Oni su dali svoju snagu i mladost i zapad će ih samo iskoristiti - rekao je Anto. 
Kaže da bi u Hrvatskoj škola i klima morala više poticati poduzetništvo. Njega zanima kako ljude oko sebe potaknuti i pomoći im. Nekim ljudima je uskočio kad im je bilo najteže, ali htio bi i više, kaže. 
- Imamo prekrasnu zonu ovdje u Pleternici. Imamo lijep Poduzetnički centar i u Inkubatoru možete dobiti besplatne savjete i prostor koji je gotovo u bescjenje. Može se svašta stvoriti, ja sam uspio. Mladima poručujem: "Ne bojte se, krenite, dođite i kod mene po savjet ili u neku drugu uspješnu firmu!". Najteže je napraviti prvi korak ali može se - rekao je za kraj Anto. 
