28.6.2020. | 18:17
HPD Gojzerica
Pregleda: 9897
"Jesu li to svatovi? Otkuda toliki auti na cesti? Što je ovo?!'' samo su neka od pitanja koja su postavljali Veličani danas dok su gledali u kolonu automobila koja se kretala kroz naselje. Točno 44 osobe (tu je bilo djece, roditelja, djedova, baka, vodiča, planinara i dr.) su sudjelovale na tradicionalnoj Berbi borovnice na Papuku, koju svake godine u ovo vrijeme organizira Hrvatsko planinarsko društvo Gojzerica iz Požege.
Veselo društvo se okupilo u Požegi ispred sjedišta društva, gdje su se podijelili u 15-tak automobila kojima su se prevezli do Starog kamenoloma u Velikoj. Ondje su ostavili vozila i nastavili pješice do Šumarskog fakulteta, usput uživajući u nabujaloj vegetaciji i žuboru planinskog potoka.
Došavši na ''Šumarski'' napravili su pauzu, prije prelaska potoka i uspona na lokaciju bogatu borovnicom. Na odredištu mnogi su se uhvatili branja na kosoj padini obrasloj borovnicom, dok su ostali rastvorili deke i uživali. ''Većina Gojzerica posjeduje dozvolu za branje šumskih plodova, koje smo ishodili od Hrvatskih šuma. Oni koji imaju takve dozvole slobodno mogu brati borovnicu, dok ostali smiju samo gledati i uživati u prirodi. Za sve smo pripremili edukativni program, po završetku berbe.'' - napomenuo je organizator i vodič ovog izleta Ivica Šnajder.
Nije ovo bila samo berba borovnice već nešto mnogo više. Različite generacijske skupine opustile su se zajedno i uživale u prirodi i njenim plodovima. Mnogi su samo sjedili, nešto grickali, pijuckali tekućinu i odmarali se na svježem zraku uživajući u obilju zelenila. Nakon završene berbe borovnice organizator izleta Ivica Šnajder, poveo je zainteresirane u obližnju šumicu na kratak edukativni izlet. Upoznao ih je s nekim vrstama biljaka koje obitavaju na ovom bogatom staništu, te s njihovim ljekovitim svojstvima. Djeca su bila najpažljivija i svaku su riječ upijali s izrazitim zanimanjem.
Poslije su se spustili do zgrade Šumarskog fakulteta, te obišli sva tri izvora koja se nalaze u neposrednoj blizini. Nakon edukativnog izleta mnogima se otvorio apetit, pa je napravljena pauza za objed. Odužila se ona u nedogled pošto se nikome nije išlo kući, jednostavno su si dali oduška uživajući u prekrasnoj prirodi i dobrom društvu. Malo je tu bilo gaženja potoka bosim nogicama, malo igrica na travi, nešto ležanja na prostirkama, ali najviše veselih dječjih osmjeha.
Veselje se osjetilo u zraku i po izrazu na licima roditelja. Ali na kraju svemu lijepome dođe kraj, pa tako i ovoj zajedničkoj avanturi. Do godine se opet vidimo!