Gabrijel Boban: ʺNakon gubitka oca i brata pronašao sam snagu u sebiʺ
FOTO: 034 portal
Robusni napadač Osijeka Gabrijel Boban defnitivno je obilježio prošli tjedan, u kojem su bijelo-plavi odigrali tri utakmice.
U susretima s Istrom 1961 i Dinamom bio je čovjek odluke. Protiv Puljana zabio je i asistirao za pobjedu od 2:0, a s Dinamom je bio strijelac jedinog pogotka za drugi trijumf Osječana u Maksimiru u “eri Zorana Zekića”. Međutim, pozadina tog njegova preporoda na terenu posebno je dirljiva. Nedavno je Gabrijel doživio obiteljsku tragediju, u kojoj je život na nogometnom travnjaku izgubio mlađi brat Bruno igrajući za Marsoniju.
Posveta ocu i bratu
Mnogi bi se u takvim trenucima slomili, ali Gabrijel je iz te tragedije izišao jači i odlučniji.
- Često smo otac (koji je također nedavno preminuo, nap.a.), brat i ja znali razgovarati o našim nogometenim karijerama i tražili način kako u njima uspjeti. Gubitak njih dvojice natjerao me da u sebi pronađem unutarnju snagu i dao mi još više odlučnosti da uspijem u karijeri zbog njih dvojice. Zbog toga sam te posljednje igre posvetio njima - objasnio je na početku razgovora Gabrijel Boban.
Nakon susreta s Istrom 1961 nije bilo čovjeka koji mu se nije naklonio do poda. Predsjednik Ivan Meštrović je, impresioniran Bobanovim zalaganjem i neustrašivošću, rekao: “Da imamo 11 Bobana, borili bismo se za titulu.” Gabrijelov preporod počeo je prije tragedije. Zapravo, od početka drugog dijela sezone vidjelo se kako će to biti njegovo proljeće. Nakon godinu i pol u Gradskom vrtu konačno je počeo konstantno pokazivati zbog čega je smatran jednim od najvećih pojačanja ljetnog prijelaznog roka 2016.
- Prije se nikako nisam uspijevao ustaliti u momčadi i formi. Nije ni lako uhvatiti pravu formu kada nisi standardan. No sada mi je trener Zoran Zekić dao povjerenje pa mi je lakše, a posebno sam sretan što uzvraćam tu vjeru u mene na očekivani način.
Iako je bilo uspona i padova u tih godinu i pol, Boban nikada nije pognuo glavu. Ako bi mu sudbina odredila sjedenje na klupi, redovito bi nakon ulaska u igru donosio dodatnu energiju u igru Osijeka, a nerijetko i preokrete. Zato će uvijek odbaciti priče da su neki slabiji rezultati ovog proljeća plod komocije u svlačionici.
- Ma, nema u tome istine. Svi mi imamo ambicije, klupske i osobne. Željeli bismo veliki rezultat, a i maštamo o igranju u inozemstvu pa tu nema mjesta nedostatku želje. Jednostavno, puno nas je sitnih faktora poremetilo ovog proljeća. Ipak, mislim kako je ključno bilo ono razdoblje od mjesec dana bez utakmica i ozbiljnog treninga zbog vremenskih neprilika. Izgubi se ritam u tome, a trenirati u dvorani i na terenu sve je samo ne isto. Tu smo malo izgubili zamah i korak. Dobro, možda je bilo i malo opuštanja u nekim utakmicama, a znate kakva je lopta, ako ju ne cijeniš, lako ti okrene leđa.
Nema predaje
Poraz na Rujevici znatno je udaljio Osijek od borbe za treće mjesto. Mnogi smatraju kako je ona zapravo tamo i izgubljena.
- Pet kola je do kraja i nećemo samo tako odustati od trećeg mjesta dok god postoji nada. Trebamo se koncentrirati na što bolje igre i pokušati pobjeđivati u kontinuitetu. Motiva nam nikada ne smije nedostajati.
U subotu u Gradski vrt dolazi Lokomotiva, a bit će to posebna utakmica jer će Kohorta tijekom nje proslaviti 30. rođendan.
- Taj rođendan naše navijačke skupine bit će samo dodatni motiv za pobjedu. Najljepši rođendanski poklon navijačima sigurno bi bio naša dobra igra i pobjeda. Veselim se tom događaju.
U susretu s Istrom 1961 Boban je baš s Kohortom emotivno proslavio svoj pogodak, a nakon njega je ostao samo u kopačkama i čarapama, jer su dres i gaćice završile na istočnoj tribini. Hoćemo li “striptiz” gledati i nakon susreta s Lokomotivom?
- Ha,ha,ha. Nemam ništa protiv da me navijači još jednom svuku ako će to značiti da sam dao velik doprinos u još jednoj našoj pobjedi - zaključio je Osijekov borac bez mane.
Dalibor KELER za Glas slavonije (www.glas-slavonije.hr)
