HALO, JES’ TO TI? Ronkov osvrt na dug županije (6.dio)
11.6.2023. | 19:15
Ante Mandarić
Pregleda: 11584
HALO, JES’ TO TI? Ronkov osvrt na dug županije
(FOTO: FB Zdravko Ronko)
Nakon medijskih napisa o aktualnom dugu Požeško-slavonske županije, bivši požeški gradonačelnik, župan te saborski zastupnik u Hrvatskom saboru, Zdravko Ronko odlučio se oglasiti po pitanju te problematike jer se i sam našao prozvanim, te na svom YouTube kanalu redovito objavljuje video-priloge u kojima detaljno opisuje sve prilike koje su doprijenjele gomilanju enormnih dugova. Po najavi, danas u cijelosti objavljujemo šesti od ukupno deset dijelova, Ronkovih osvrta na spomenutu problematiku.
Požeško – slavonska županija duguje 44.200.000,00 kuna ( 6. dio)
"Ništa manje zao dakle, nije im bio ni drugi dio Paklenog plana - podstrekavanje i korištenje muka zaposlenika (koji su bez plaće) podržavanjem blokade proračuna kako bi pod takvim pritiskom zaposlenici što prije uletjeli u štrajk, (čak su ih i poticali na nelegalna djelovanja - blokadu ulaza u zgradu Županije), a sve s ciljem snažnog pritiska na mene, pod kojim bi, kako su računali , morao pokleknuti i povući taj toliko im željeni - moj nezakoniti potez (reprogramirati dug Županije bez suglasnosti Ministarstva financija) i zbog kojeg bi me odmah zatušili raspuštanjem Skupštine i raspisivanjem novim izborima.
Ne mogu reći, bilo je tu i podosta razumnih ljudi, no bilo je i onih koji bi prijetili u prolazu i kojima je sijevala mržnja iz očiju, ali i onih koji bi preko portira, moje tajnice i poznanika isto činili, pa sve do znane nam „tajnice Dragice“ poznate po podnošenju hrpe kaznenih i inih prijave protiv mene, bilo samostalno ili pak u kompi s Majerom i Trohom po Farkašu kao punomoćniku.… a znala je i osobno preko recepcionarke dostaviti mi prijeteća pisma -vjerojatno je zato uslijedila i nagrada-radno mjesto, a gdje drugdje nego u Policijskoj upravi.
No, nisu me uspjeli ni omesti ni zastrašiti.
Kao dugogodišnji sindikalni djelatnik s dosta utakmica u nogama, od običnog aktiviste do predsjednika Međuopćinskog odbora Sindikata radnika u upravi, pravosuđu i financijskim organizacijama Slavonije i Baranje,te člana Republičkog odbora Sindikata i učesnika Prvog Kongresa Saveza samostalnih sindikata Hrvatske 1990. godine, ja sam taj štrajk snažno podržao ali i principijelno bez odugovlačenja i bilo kakvog podilaženja zaposlenicima povlačio poteze, bolje rečeno povlačio bolne rezove.
U svom tom košmaru, u tom raščišćavanju nagomilanih problema ali i očigledne potrebe za racionalizacijom mnogih segmenata rada i djelovanja u Županiji nije se mogla zaobići ni ona bolna i nezahvalna točka - smanjenje broja uposlenih od kojih mnogi nisu doista imali što ni raditi ( već se u prljavim internetskim sadržajima kroz radno vrijeme naslađivati – žele li, možemo i o tome, za sad je izostavljeno), pa je novom sistematizacijom brojka 65 uposlenika svedena na 46. ( No, ipak treba reći, niti je to bila samovolja župana, niti njegov hir, a ni njegova osveta kako se trubilo na mjestima koja se obilazilo, ili pak pisalo na sve moguće adrese,već je to bila nasušna potreba o kojoj su se usaglašavali pročelnici, tajnik i sindikat, kako bi te dostavljene mi prijedloge kroz zakonsku proceduru proveo.)
I naravno, mnoge ste dobili protiv sebe, protiv sebe ste već imali i smrtno zaklete „vinovnike“ kraha Županije od Požege pa do Zagreba, naravno tu su i za napad ispod pojasa uvijek spremni i „politički takmaci“ svih mogućih boja i fela, a pridružio bi im se tu i po koji zagrebački sindikalni „predvodnik“, pa bi me zatrpavajući medije i javnost svim mogućim niskim udarcima, grubim neistinitim izjavama, informacijama i priopćenjima, itekako stiskali i pritiskali. O novokomponovanom županijskom predsjedniku HDZ-a Franji Luciću da i ne govorim, on se toliko razbahatio (a zaboravio što je činio ili što nije činio) pa počeo prozivati i braniteljske udruge (smatrajući valjda kako će mu branitelji biti u stavu mirno-HDZ to sam ja) dok nije dobio po prstima, da ne kažem po lampi.
Umiješala se tu „svojim brigom“ za branitelje i Potpredsjednica Vlade RH i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnost, Jadranka Kosor (pa, kud baš mene da nađe), čak se i Preuzvišeni Antun umiješa, no Hvala Bogu, u najtežem trenutku umiješa se i Sveti Otac Benedikt XVI i pruži mi pomoć.
Neću nikad zaboraviti kad mi je jednom prilikom u Ured župana došao moj prijatelj od djetinjstva, generalni vikar Požeške biskupije, nedavno preminuli monsinjor Josip Devčić, pa vidjevši taj Blagoslov Svetog Oca upita, onako oštro, kako je to samo on znao: „Otkud to tebi“, a ja mu odgovori: „Od Pape“ i priče o tome više nije bilo" navodi Ronko.
Detaljnije pogledajte u video-prilogu
