Vetovčanka u hrvatskom CSI-u: ¨U forenzici ima puno detektivskog posla¨
25.11.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 16391
Marijana Kljajić u Poljskoj
(FOTO: Iz priv. kol. M. Kljajić)
"U Zadru sam studirala engleski jezik i arheologiju. Prvi mi je izbor zapravo bio engleski, mislila sam raditi kao profesorica kad diplomiram. Međutim, na četvrtoj godini smo imali kolegij o forenzičkoj antropologiji kod profesora Marija Šlausa. Nikad nisam slušala takva predavanja, imao je vrlo američki način predavanja. Znao je privući ljude", pojašnjava Vetovčanka Marijana Kljajić kako se zainteresirala za ovu zanimljivu znanost koja koketira s detektivskim poslom. Marijana trenutačno piše doktorat u Zagrebu, a od sinoć je možemo gledati u zanimljivom dokumentarnom serijalu "Zapisano je u kostima" na Prvom programu HRT-a.
- Pitala sam ga kakva je mogućnost da se bavim time. Rekao mi je da dođem kad završim fakultet i da će mi biti mentor. Ostala sam iznenađena. Kad profesore nešto pitaš, obično odgovor bude: "Pa ne znam, vidjet ćemo". Upisala sam doktorat uz smjer bioarheologije i forenzičke antropologije. Tu je sve počelo. Profesor Šlaus ima oko 5.000 kostura koji mu se šalju na analizu iz cijele Hrvatske. Krenula sam s pranjem kostiju, čitala knjige i napredovala. Kad sam prvi dan došla u laboratorij Antropološkog centra Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, rekao mi je: "Knjige su super i svakako ih čitaj, ali materijal je materijal." Zapravo, privuklo me to što je svaki kostur poseban i priča svoju priču. Analizirajući kosti dobiješ sliku ljudi koji su živjeli od prapovijesti do novog vijeka. To je ono zanimljivo. O kosturu sve saznaš, samo mu ne znaš ime i prezime. Ima jako puno detektivskog posla u tome što radimo - objašnjava Marijana kako se krenula obrazovati za zanimanje koje obično gledamo samo u filmovima i kriminalističkim serijama.
Marijanu Kljajić svakog ponedjeljka možemo gledati u serijalu koji je radio Tomislav Mršić, proslavljeni redatelj i hrvatski kandidat za Oscara. Svaka epizoda ima vlastitu priču.
- Sudjelujem u svih pet epizoda. Snimane su prije tri godine. Profesor me pitao da budem dio emisije. Mislim da će to biti dobro napravljen serijal. Radio ga je Tomislav Mršić, koji je pokupio slavu filmom "Kauboji". Uglavnom, moja uloga je tamo poluvoditeljska, najviše postavljam pitanja. Ideja serije je bila približiti ljudima tu znanost. Samo da napomenem: na sva pitanja sam znala odgovore, ali morala sam biti ta koja ih postavlja jer sam najmlađa u timu.
- U prvoj epizodi radi se o turskom groblju. Dobili smo na analizu ženu koja je imala grozne perimortalne traume. To znači da je ona umrla od njih. Imala ih je oko 25 na području zdjeličnih kostiju i vjerojatno je bila trudna. Profesor je utvrdio da postoji mogućnost da su je objesili na drvo i rezali dok su prolazili na konjima. Uglavnom, riječ je o groznoj priči. Analizom ugljikovog izotopa smo potvrdili da godine odgovaraju zabilježenom napadu akindžija. To je samo prva epizoda. Snimali smo ih još u Zagrebu, Čepinu, Udbini i u Dalmaciji. Ljudi će moći vidjeti što je to forenzička antropologija i upoznati moje zanimanje - ispričala je mlada forenzičarka.
Nakon stručnog osposobljavanja u Antropološkom centru i sudjelovanja u poljsko-američkom projektu gdje je obučavala studente u Poljskoj, ostala je nezaposlena što iskorištava za pisanje doktorata. Želja joj je vratiti se u Požegu i pokrenuti Centar za antropološku forenziku.
- Iskreno, prva stvar mi je sada pisanje doktorata, do proljeća bi to trebalo biti gotovo. Htjela bih onda naći posao. Voljela bih se vratiti u Požegu i započeti nešto takvo u suradnji lokalnim institucijama. Slavonija toga nema i mislim da nije fer da sve bude u Zagrebu kad imamo ljudi koji se bave time i ovdje. Želja mi je vratiti se i zbog privatnih planova. Hrvatska je u teškoj situaciji, ali to nije izgovor da se stvari ne pokrenu i da mi mladi ne radimo na sebi. Vrata se otvaraju, samo treba biti uporan - zaključuje Marijana.
