Slavonsko kolinje: ¨Radimo sve kao što su radili naši stari¨
25.11.2015.
Vesna Milković
Pregleda: 17884
Kolinje u Tulniku
(FOTO: Anđelko Banović)
U dvorištu dvoje čengele, u dvije kotluše zagrijava se voda, majstor Stjepan oštri noževe, u kuhinji žamor žena, psići se polako prikradaju ne bi li se domogli koje odbačene kožice...jutrošnji je ovo prizor uz obiteljsku kuću Stjepana Vukašinovića u Tulniku. Dvojbi je li sad, kad smo u Europskoj uniji, održati kolinje ili ne, kupiti gotove svinjske polovice pa ih samo obraditi ili ne, za njega nema.
- Mi na kolinju radimo sve kao što su radili i naši stari, od tradicije ne odustajemo. Zaklali smo jutros dva bravca od 180 i 250 kila, pravit ćemo kobasice, krvavice, švargle koje posebno volimo, naravno i šunke, čvarke ćemo topiti. Sad smo u kući ostali žena i ja sami, kćeri su otišle u Njemačku, ali doći će u posjetu, imamo i petero unučadi i sve će se to preko godine pojesti, ne brinite – kazao je domaćin.
Da bi se sav planirani posao obavio na vrijeme, ekipa se, njih desetak, okupila kod Vukašinovićevih već oko 6,30. Popila se rakijica za zagrijavanje i kava za razbuđivanje, a onda su se poklali bravci i objesili na čengele. Kad su ogladnjeli valjalo nešto prigristi: na mesarskom stolu posluženi su kobasica od prošlogodišnjeg kolinja, sir, kiselina i naravno, domaći kruh. Dok se jelo, vatra se dobro razgorjela i voda ugrijala za nastavak posla.
- Vatra mora biti jaka dok se voda za šurenje dobro ne zagrije, a i poslije kad se mast topi. Inače, samo pomalo dodajem drva da održavam vatru – pojasnio je Mato Tubić zadužen za ovaj dio posla. Ono najvažnije, pripremanje kobasica i ostalih delicija, ovaj put je zadatak Stjepana Vukoje.
- U svake kobasice se stavlja paprika, slatka i ljuta, biber, luk, sol. A omjeri? Ja na kilogram mesa stavljam 1,8 posto soli i recimo 0,8 posto ljute paprike. Istina, ovisi koliko je ljuta. Biber i bijeli luk se također stavljaju ovisno o tome kakvu kobasicu gazda hoće, blažu ili malo žešću. Ono što svaki majstor mora paziti, ako želi imati dobre kobasice, je da ih dobro izmiješa, a kod nadijevanja da u crijevima ne ostane zraka – ispričao je Stjepan.
Da sve štima u ženskom dijelu posla zadužena je domaćinova supruga Nevenka. Pripremati posuđe i čistiti luk počela je, kaže, prije dva dana i to sama, a danas su joj u pomoć priskočile i dvije susjede.
- Mi još uvijek po starovinski peremo i vlastita crijeva koristimo za kobasice i krvavice, kupovna uzmemo samo ako nema dosta naših. To one sada rade u kući, a zajedno ćemo i hranu pripremiti. Ljudi su malo prigrizli, poslije ćemo ispeći jetrice, a za večeru, to se zna: juha, sarma, kuhano meso, svježe kobasice i krofne. Bit će nas petnaestak na večeri – kazala je Nevenka, a netko je dobacio: Skoro cijelo selo, falit će samo dvije babe koje ne izlaze iz kuće i dvoje djece! 
Večera će, ako posao bude išao prema planu, početi između 17 i 18 sati, past će i pjesma, a razlaz će biti.... "Ovisi o tome koliko gazda ima vina u podrumu", dobacio je netko iz veselog društva.
