¨U Belgiji mi se sviđa uređen sustav i mogućnosti su veće¨
09.11.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 18153
Jelena Ardalić
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Nakon završenog Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, radila sam u Ericsson Nikoli Tesli, a kasnije u jednoj privatnoj tvrtci koja je partner s Ciscom. Htjela sam neku promjenu - studirati ili raditi vani. Dosta sam putovala kao student i upoznala sma ljude iz raznih dijelova svijeta. Prijateljica mi je javila za mogućnost posla u Ciscu", opisuje nam Jelena Ardalić, Požežanka koja radi već tri godine za jednog od najvećih svjetskih proizvođača telekomunikacijske i mrežne opreme u njihovoj podružnici u Bruxellesu.
Put ipak nije bilo lak jer je proces intervjua trajao jako dugo uz opsežne višestruke provjere.
- Nakon 7-8 mjeseci je stigla ponuda. Bila sam iznenađena jer je prošlo puno vremena od prijave. Problem je bio što sam radila u partnerskoj tvrtci. Morali su provjeriti moju zainteresiranost. Pomoglo mi je to što sam iskazala interes prije sedam godina na jednoj njihovoj radionici u Turskoj. Prvo sam imala jedan polutehnički inicijalni razgovor, onda sam dobila poziv za četiri kruga intervjua. Dva kruga su testirala tehničko znanje, jedan je testirao "soft skillse", odnosno netehničke vještine. Četvrti krug je bio razgovor s menadžerom, a nakon toga sam još imala razgovor u odjelu ljudskih resursa - opisuje Jelena Ardalić.
Još od Gimnazije u Požegi ima velike snove i zahvaljujući upornosti ih ostvaruje. Jelena sad pruža podršku za VOIP rješenja klijentima iz cijelog svijeta. Radi posao koji je oduvijek željela raditi, a kao najveće postignuće ističe "Cisco Certified Academy Instructor" certifikat.
- Najveća je razlika u odnosu na Hrvatsku u tome što je moj tim, odnosno cijela kompanija multinacionalna. U timu imamo Engleze, Belgijane, Turke... Svi se međusobno uvažavamo i svi smo prijatelji koji zajedno izlaze. Budući da smo skoro svi stranci, družimo se puno. Idemo zajedno na razne "tulume" i ručkove. Svi smo kao obitelj, pomažemo se bez obzira na nacionalnost i vjeru. Mogućnosti za napredak su velike. Dobra je stvar što ima dosta treninga na koje možete otići. Postoji i mogućnost rotacije, ja sam tako proljetos radila dva tjedna u rotaciji da upoznam druge ljude i organizacije. Radite na globalnim projektima s ljudima iz SAD-a, Australije...
- Obično radim do 9:30 od kuće jer Bruxelles ima velike prometne gužve. Od stana do ureda imam 10 kilometara po autocesti, a nekad mi treba do sat vremena da dođem na posao. Dobra je stvar što je tamo posve normalno raditi od kuće ili iz druge zemlje. Onda odem u ured. Ako imam pozive, onda znam raditi na njima do 17 sati. Nakon toga završavam ostatke i oko 18:30 krenem kući. Poslije idemo na večeru, piće ili neku sportsku aktivnost - opisuje nam svoj užurbani radni dan u Bruxellesu.
Vikendi su puno opušteniji s izuzetkom dežurstava. Subota je dan za kupovinu jer trgovine nedjeljom ne rade, a radnim danima rade do 18 sati. Jedna od velikih prednosti života u Bruxellesu je blizina svega pa manja putovanja nisu rijetkost.
- Subota obično počne kavom i šetnjom uz kupovinu, a navečer imamo neki izlazak. Nedjelja je za odmaranje ili putovanje. Bruxelles je blizu svega - Londonu, Parizu, Njemačkoj, Nizozemskoj... Obožavam putovati, dok sam bila u Hrvatskoj sam to pokušavala, ali to je bilo jednom godišnje. Morala sam planirati da si to mogu priuštiti i preživjeti. Tamo je to ipak drugačije jer su primanja drukčija. Sviđa mi se što ima jako puno parkova i što su ljudi puno više sportski osviješteni. Puno ljudi trči i vozi bicikl. Postoji obilje raznih restorana i sve vam je nadohvat ruke. Sviđa mi se uređenost sustava gdje se ništa ne radi na crno, iznajmljivanje stanova se obavezno radi uz papire. Dajete depozit u banku do kojeg ne može ni gazda ni stanar bez oba potpisa - opisuje nam ljepšu stranu života u Bruxellesu.
- U principu, ako znate nizozemski ili francuski jezik, može se naći posao i bez visokog obrazovanja jer ima puno uslužnih djelatnosti. Ali nezaposlenosti ima i tamo, posebno u Bruxellesu. Oni su socijalna država koja ima jako velika davanja. Puno došljaka to iskorištava, ali tko hoće raditi, može naći posao. Na poslu pričamo engleski jer je riječ o američkoj tvrtci. Francuski sam naučila nešto malo da mogu naručiti po restoranima. Dosta potiču edukaciju. Ako upišete tečaj stranog jezika, država vam plaća 10 i pol dana godišnjeg odmora za tu svrhu. Za neku stručnu eduakciju to može biti i više od mjesec dana. Poslodavac ništa ne plaća, ali država to isplati.
- Nije baš sve uređeno. Bruxelles je jako prljav. Nema kontejnera na ulicama, nego svaka ulica ima dane kada se iznose vreće za smeće. Navečer nekad prolazite pored ogromnih hrpa smeća. Imate dijelove grada u kojima žive većinom imigranti, koji su užasno prljavi i u kojima ne vladaju nikakvi zakoni. Čak i policija ne ide tamo jer nisu sigurni. Belgijanci i većina stanovnika sjevernih zemalja su nešto hladniji. Teško je doprijeti do njih. Njima je pojam izlaska izaći van i "cugati" cijelu večer, malo plešu i zabavljaju se na drugi način - opisuje nam i drugu stranu života u Bruxellesu.
Jelena kao najljepši dio Belgije izdvaja Ardene i vožnju biciklom po poljima i šumama. Od Hrvatske joj nedostaju možda tek naša brda, planine i mamina kuhinja. U Požegu se ne misli vraćati, sa svakim dolaskom kući joj se čini kako je situacija sve lošija.
- Dosta mladih odlazi jer nema perspektive. Tamo ima više mogućnosti, nije lako, ali može se naći posao. Znaš da ćeš dobiti plaću i da su plaćeni doprinosi. Tko radi, ipak je zaštićen. U Požegi se definitivno ne vidim. Možda jedino jednom pokrenem neki seoski turizam u okolici, ali ne vidim što bih tu radila sa svojom strukom. Ne vidim puno mogućnosti vezanih za sport, edukaciju i interese. Ako se i vratim u Hrvatsku, to će biti Zagreb. Tamo je drugi svijet. Nisam bombardirana politikom, negativnim vijestima i stvarima koje je ovdje nemoguće izbjeći, nema toliko negativne energije u svemu. Mladima bih svakako preporučila da studiraju informacijske tehnologije i jezike. Čak ne morate studirati jer se traže razne stvari. Dobro je otići i probati. Nažalost, rijetko tko se poslije vraća - ustvrdila je.
