FOTO: icv.hr
U ordinaciji obiteljske liječnice Branislave Čilić u Zagrebu više je od 2400 pacijenata. Među njima su i oni koji ne žive u Hrvatskoj. Jedan od njih u inozemstvo je otišao davne 2014. On, kaže liječnica – uredno 9 godina ima osiguranje u Njemačkoj, a zdravstveno osiguranje ima u Hrvatskoj.
Dodaje kako je jučer primila poziv od pacijentice iz Njemačke koja je tražila antibiotik. Pacijenti iz te ordinacije čine mali dio od otprilike 200 tisuća zdravstvenih osiguranika koji su višak u odnosu na broj stanovnika u Hrvatskoj, piše HRT.
Najveća je razlika između broja stanovnika i broja zdravstvenih osiguranika – u Zagrebu. Riječ je o 41.500. Na drugom mjestu je Splitsko-dalmatinska županija – tu je razlika oko 27.600.
Iz HZZO-a kažu da neprestano provjeravaju jesu li se promijenile okolnosti na temelju kojih je netko dobio zdravstveno osiguranje.
Rodbina radnika i umirovljenici koji žive drugdje “Osigurane osobe HZZO-a su i one osobe koje nemaju prebivalište u RH, ali se osiguravaju prema europskim propisima o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti. Radi se primjerice, o članovima obitelji osiguranika radi u Hrvatskoj, ali oni tu ne žive, kaže Dijana Vuksaniz Službe za zdravstveno osiguranje HZZO-a.
Tu se ubrajaju i umirovljenici koji su osigurani u Hrvatskoj, ali ne žive ovdje, kao i veći broj pograničnih radnika koji rade u Hrvatskoj, ali u njoj ne žive.
Većina pacijenata koja odlazi iz Hrvatske, nakon raskida ugovora sa svojim prethodnim poslodavcem odlazi se odjaviti u HZZO i isti čas se prijavi kao nezaposlena osoba koja po principu solidarnosti ima pravo na zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj, napominje liječnica Branislava Čilić.
Na snagu stupile zakonske izmjene 1. travnja na snagu su stupile zakonske izmjene prema kojima se osiguranici, koji se vode kao nezaposleni, do kraja lipnja trebaju javiti u HZZO za provjeru svojeg statusa. Potom se HZZO-u moraju osobno javiti jednom u tri mjeseca, kako bi se utvrdilo ispunjavaju li i dalje sve uvjete za osiguranje, kao nezaposleni.
Iz HZZO-a vjeruju da će takvom praksom barem donekle smanjiti veliku razliku između broja stanovnika i broja zdravstvenih osiguranika.