13.1.2020. | 13:52
034 Portal
Pregleda: 9490
Ginekološka stolica
(FOTO: alamy)
Jedna je mama u jednoj otvorenoj grupi na Facebooku od ostalih žena potražila pomoć pri informiranju o kupnji kontracepcijskih pilula i izdavanju istih na recept. Budući da, sudeći prema komentarima ispod posta, većina žena ne zna kakva je praksa liječnika ginekologa prilikom korištenja priziva savjesti, odlučili smo se pobliže pozabaviti tom temom.
Priča ide ovako. Žena je od svoje ginekologinje tražila kontracepcijske pilule na recept, a liječnica joj ih je odbila prepisati "u svrhu očuvanja nataliteta".
"Zanima me mogu li se ikakve kontracepcijske pilule kupiti na slobodno? Imam ginekologicu koja mi ih jednostavno ne želi dati jer je rekla da želi da radimo na drugom djetetu, u svrhu očuvanja nataliteta. Inače ima užasno glup pristup pacijentima, i svoja vrlo čudna uvjerenja. Nismo u mogućnosti imati još djece jer se prvo želimo baviti ovim djetetom, i priuštiti mu ono što je potrebno, zatim će doći i drugo dijete na red. Pošto se radi o Požeško-slavonskoj županiji, nemam neki izbor ginekologa, jedina koja je još dobra doktorica, ne prima pacijente. Pošto TRENUTNO ne želim trudnoću, postoji li neka mogućnost kupovati ih na slobodno ili ih tražiti privatno? Ili ugradnja spirale, privatno također? Bilo kakav savjet u vezi toga. Hvala", napisala je mama anonimno u grupi.
Samo neki od odgovora drugih žena su da ginekologinju treba prijaviti zbog pristupa pacijentici te da liječnik ginekolog "na to nema pravo". To zapravo i nije istina, svi liječnici, pa tako i ginekolozi, imaju pravo na priziv savjesti koji, u ovom slučaju, uključuje i nepropisivanje kontracepcije.
Katolička Crkva svaku vrstu kontracepcije smatra grijehom, osim apstinencije naravno, a kontracepcijske pilule pripadaju u tu skupinu.
U RH sloboda savjesti i vjeroispovijedi te sloboda javnog očitovanja vjere ili drugog uvjerenja zajamčene su člankom 40. Ustava Republike Hrvatske. Pravo na priziv savjesti utvrđeno je nizom zakona iz područja zdravstva. Članak 20. Zakona o liječništvu propisuje da se liječnik radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. Dakle, pozivajući se na priziv savjesti liječnik/ca može odbiti pacijentici/u pružiti medicinsku uslugu, samo ako time ne ugrožava prava pacijenta.
U situaciji kao što je ova dotična ne ulazimo u način komunikacije i odnosa između liječnika i pacijenta, nismo bili tamo i ne možemo sa sigurnošću tvrditi na koji se način nešto dogodilo, no možemo se staviti u obje situacije.
Kao liječnici, u ovom slučaju ginekolozi, smatramo da je u redu ne željeti sudjelovati u nečijoj odluci o osnivanju ili proširivanju obitelji ili pak sprječavanju/prekidanju trudnoće. Svatko od nas, bez obzira na posao koji obavljamo, ima pravo na svoje osobno stajalište i nitko nam ga nema pravo oduzeti.
Što se tiče pacijentice, također razumijemo stav i način na koji razmišlja jer se radi o njenom životu, tijelu, zdravlju i obitelji. Svatko od nas ima pravo na sve nabrojano i također nam to nitko ne smije oduzeti.
Opisana situacija je možda problematična jer se radi upravo o Požeško-slavonskoj županiji gdje je možda malo teže pronaći ginekologa koji uvijek prima nove pacijentice, no u ovoj situaciji možemo savjetovati jedino da pronađete liječnika koji ne prakticira priziv savjesti. Zdravstvo je uslužna djelatnost kao i svaka druga, ako vam se u nekoj trgovini nešto ne sviđa, odete u drugu, zar ne?