¨Jedan lovac bi na Badnjak u šest sati tri puta opalio iz puške, bio je to znak svima u selu za večeru¨

Ružica Liščević iz Svilne
(FOTO: Anđelko Banović)

25.12.2015. | Vesna Milković
Pregleda: 10773

"Iz šokačke obitelji sam potekla i u šokačku kuću sam se udala, ovdje u Svilni. Mi smo uvijek držali do starih običaja pa i danas", kaže 83-godišnja Ružica Liščević, koja već 35 godina živi s kćeri Marijom i njenom obitelji, zetom Nikolom i unučadi Josipom, Tomislavom, Krešimirom, Kristinom, Daliborom i Vjekoslavom. Njima je, kaže, prenijela sve što zna o šokačkim običajima, pa tako i onima koji se odnose na Badnjak i Božić. Oni su sve to rado prihvatili te se i sada u obitelji Hel, kao rijetko gdje, na Badnjak unosi slama u kuću, peče kruh sa znakom klasa u sredini, zajednički moli prije večere i odlazi na polnoćku.



Helove smo zatekli u velikom poslu. Marija i baka Ružica pripremale su kolače, dok je muški dio obitelji pekao pečenke. Za sebe, rodbinu, prijatelje. A onda su baki Ružici krenula sjećanja na davne godine. Pomagala je i Marija.


- Na Badnjak se nije jelo, postilo se. Možda se malo krumpira ispeklo u rerni, ali se obavezno pila medena rakija. Ako je godina bila loša, pa nije bilo šljiva, a ni rakije cijele godine, na Badnjak se moralo naći. Jelo se tek za večeru. Pravio se grah na salatu i grahova juha, ali cabrena, bez zaprške – počela je priču baka Ružica.




- Tko je bio u mogućnosti, imao je i ribu. Nije se nekada kupovalo kao sada nego se išlo pecati na Londžu. Na stolu na Badnjak uvijek je moralo biti meda i bijelog luka i s tim je večera počinjala. Nakon toga se jela mliječna juha, odnosno mlijeko i rezanci, pa pečena riba i puno voća - dodala je Marija.

No, prije večere, trebalo je, kaže, puno toga napraviti i radilo se cijeli dan.
- Najvažnije je bilo da se nacijepa i nanese drva za dva dana kako se ne bi na Božić drva cijepala. Moralo se pripremiti i marvu pa se tako pod sve životinje stavljala nova slama. I to puno. Tih se dana i marva obilnije hranila – kazala je.







U stara vremena, a kod Helovih je i sada tako, na Badnjak se večera oko 18 sati.
– U to vrijeme jedan selski lovac bi tri puta opalio iz puške i to je bio znak da se treba ići večerati – prisjetila se baka Ružica.

- Domaćin je u kuću unosio slamu, a mi to i sada radimo. Ulazeći on kaže:"Hvaljen Isus i Marija, čestitam vam Boga i Božića i Isusovo porođenje". Mi ostali odgovaramo: Česta duša kod Boga ti bila. To je skraćeno od `čestita` – dodala je i pojasnila Marija.
I nastavila pričati dalje: - Najstarija ženska osoba tada pokupi djecu i baci ih na slamu govoreći: "Pilići moji, dođite ovamo".
Prije večere svi ukućani zajednički mole.

- Za Badnjak se pekao kruh s uzorkom klasa na pola. Zamatao se u dva domaća ručnika s kojima se preko godine nije služilo, koristili su se samo na Badnjak. Uzme se i malo slame koja se stavi pod stolnjak i od nje se napravi križ. Stavi se tamo i novčanica koja se za Novu godinu da za lemojzinu – naglasila je baka Ružica.
- Dva muška člana tada prerežu kruh, ali ne do kraja. Potom se otkine komadić i napravi se znak križa, a onda ide molitva – dodala je Marija..

Ovi trenuci, kažu Helovi, u svakoj kući su bili posebno emotivni jer, tada u misli dolaze svi koje volimo, osobito oni koji nisu trenutačno prisutni ili su već umrli.
- Mlada koja je tek došla u kuću obično prva proplače – smješkajući se dobacila je baka Ružica, sjećajući se dana svoje mladosti. Nakon večere kitio se krispan u čemu su posebno uživala djeca, kao i igrama u slami.






- Nisu se tada borovi sjekli kao danas, bili su preskupi. A ako odeš u šumu i odsječeš ga pa te uhvati lugar, velike su kazne bile. Donosila se kući obična smreka. Ukrašavala se orasima koji su se ponekad `srebrom` pošpricali, mogli su se zamočiti u med pa posuti brašnom, i suhi kolači su se vješali i oni ušećereni bomboni što smo ih zvali `mački` – pričala je dalje baka Ružica.

Na polnoćku se išlo obavezno, a Marija se prisjetila još jednog običaja.
- Moj je otac bio kočijaš i uvijek je na polnoćku nosio najljepšu jabuku koju je imao. Kad je na misi `podizanje` i on bi podigao jabuku kako bi konji bili lijepi i zdravi. Nakon što se vratio s polnoćke, razbio bi jabuku i dao ju konjima.

Nakon polnoćke, slijedi čestitanje rodbini i prijateljima. Obitelj Hel zajedno s Leistovima, Mikšikovima, Zečevićima i obitelji Tvrdy, s kojima su se povezali ženidbama i udajama, zajednički kreću od jednih do drugih u čestitare, a to, kažu, potraje sve do pet sati ujutro.

- Na Božić se išlo u crkvu, ali se nije hodalo po selu kod drugih, slavila ga je samo naša obitelj – naglasila je na kraju baka Ružica.

- Zato gosti dođu drugog dana. Na Božić će nas biti samo šestero, a drugog dana će doći i djeca koja više ne žive s nama, unuci. Bit će nas 18. I to je za nas najljepše – zaključila je Marija.


Samo registrirani članovi mogu ocjenjivati i komentirati članke. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje. Ako jeste registrirani, prijavite se ovdje.

ANKETA
Podržavate li porez na nekretnine?
Kliknite na opciju za koju želite glasati.
Oglašavajte se na 034 portalu jer:
više od 300.000 korisnika mjesečno
više od 2 milijuna otvaranja stranica svakog mjeseca
Pročitaj više

IMPRESSUMUVJETI KORIŠTENJAPRAVILA PRIVATNOSTI