17.04.2014.
Lidija Galić
Pregleda: 19158
Petar Pavić i Karlo Adžić
(FOTO: Lidija Galić)
Karlo Adžić i Petar Pavić iz Požege tinejdžeri su kao i većina drugih. Obojica idu u osmi razred, Karlo u Cesarićevu, a Petar u Kempfovu školu. I dok Karlo svira gitaru, Petar igra tenis. Obojica vrijeme vole provoditi za računalom. No, imaju i jednu posebnu zanimaciju, a to je slaganje Rubikove kocke. U početku je to bila, kažu nam, obična Rubikova kocka, a u posljednja ih se četiri mjeseca naslagalo dvadesetak.
- Došao sam jednog dana kod Karla i on je slagao Rubikovu kocku. Bilo mi je to zanimljivo. Htio sam si kupiti, ali u Požegi nigdje nije bilo pa sam naručio preko interneta – prepričava Petar.
Iza njih je i prvo veliko natjecanje, Otvoreni kup Slovenije na kojem je sudjelovalo četrdesetak natjecatelja iz Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Austrije i Italije. Iz Hrvatske ih je bilo pet.
- Prijavili smo se putem interneta. Bilo je puno disciplina. Natjecao sam se u disciplinama 2x2, 3x3 i 4x4, a Petar u 2x2. Za 3x3 potrebno mi je 20-ak sekundi, a za 2x2 oko devet – prepričava Karlo.
- Daleko je to od pobjednika. On je 2x2 polja složio za malo više od dvije sekunde – smiju se dečki.
Zadovoljni su svojim sudjelovanjem na natjecanju jer su protivnici bili dosta stariji od njih i bave se time već godinama.
- Na natjecanje nosimo svoje kocke. Oni nam razbacaju boje, poklope kocku i nakon toga imamo 15 sekundi da je proučimo. Sami pokrećemo tajmer i slažemo – pojašnjava Petar.
Obojica čitavo vrijeme prevrću kocku po rukama. I dok prepričavaju kako su neki od natjecatelja slagali kocku žmireći, pa čak i nogama Karlo traži shemu koju je proučio u nekoliko sekundi. Petar mu pokriva oči i kocka je začas složena.
A onda demonstracija jednom rukom. I to je za obojicu prava sitnica.
- Nije to ništa. Bilo je natjecatelja pred koje sudac stavi sedam kocaka odjednom. Nakon što ih na brzinu pogleda stave mu povez na oči i jednu po jednu slaže po sjećanju – prepričavaju.
Za slaganje kocke postoji više metoda. Oni uglavnom primjenjuju Fridrichovu.
- Svi su prsti u igri. Nema to veze tko je koliko inteligentan. Postoje algoritmi po kojima se slaže. Najprije se složi križ, onda prvi red, drugi red i to je to – pojašnjava Karlo.
Dogodine opet planiraju na natjecanje u Sloveniju.
Kocke kupuju na internetu, a nekoliko su ih donijeli i s natjecanja. Izabrati pravu nije samo tako. Već po mehanizmu dečki sasvim precizno procijene koja je od njih dobra. Cijena im je od pet eura naviše i spremni su za njih izdvojiti i posljednju kunu džeparca.
- Uči, uči, kažu roditelji kad vide da imam kocku u rukama. Probali su oni, ali..... - smiju se na kraju Karlo i Petar oponašajući kojom brzinom se njihovi roditelji bore s Rubikovom kockom.
Na kraju su nam pripremili još par brzinskih slaganja od kojih su neka bila prebrza i za fotografiranje.