Iz Kanade zbog ljubavi doselio u Kutjevo pa napisao roman posvećen Slavoniji
7.11.2021. | 11:57
Kristina Šimić
Pregleda: 6839
FOTO: Privatna kolekcija
Vječno zanesen, nevidljivim nitima vezan za ravnicu, konje i prirodu, koja ga inspirira i iz koje crpi nadahnuće za svoje književno-likovne uratke, zaljubljenik u putovanja, ljude i život. Sanjar i lutalica, pogleda ispunjenog Krndijom i vinorodnim vinogradima sakrivenim u prvim jesenjim maglama. Neki su od pridjeva kojim bismo mogli opisati Igora Pavlova, pisca i umjetnika, koji se s obala Dunava, svog rodnog Novog Sada otisnuo sve do Kanade, da bi dvadeset godina poslije, svoje sidro zauvijek bacio u Kutjevu. Ljubav prema Kutjevčanki nagnala ga je na ostanak, dok je pejzaž Zlatne doline nadahnuo autora da radnju svog novog romana COR-srce smjesti upravo u Slavoniju.
- U Kanadi sam proveo gotovo 20 godina, i nostalgija je učinila svoje. Sve mi je počelo nedostajati. Onda sam se zaljubio u jednu Slavonku. Došao sam po nju u namjeri da idemo dalje, ali sam ostao. Oboje volimo miran život i blizinu prirode, i to je utjecalo na našu odluku.- progovara detaljnije o razlozima svog dolaska i ostanka u Kutjevu, Igor Pavlov.
Iako obogaćen iskustvom življenja u inozemstvu, život u Kutjevu neodoljivo podsjeća na bezbrižne mladenačke dane.-Trudim se saživjeti i doprinijeti komuni u kojoj sam. Vremenom shvatite da ljude više spajaju interesi za iste stvari nego pripadnost naciji. S druge strane, ukus tla s kojeg potičete nije zanemariv. Meni je logično da sam sada ovdje. Povijesno, Srijem, Banat i Bačka su skupa sa Slavonijom bili više od dvije stotine godina u jednoj državi. Govorim o Habsburškoj monarhiji i Austro-ugarskoj.
Ti su dijelovi toliko slični po tradiciji, mentalitetu i običajima. Što se utjecaja življenja u drugim državama tiče, oni postoje u mjeri u kojoj me danas definiraju: Shvaćate kako ste otišli iz istog razloga kao i današnji mladi, prije svega za samopoštovanjem, ne zaradom. Vani se do zarade brzo dolazi, ali poštovanje je u zapadnim zemljama nemoguće lako postići, i to nije samo do vas. Dobar dio tih okolnosti se nalazi u mentalitetu te zemlje, kao i u aktualnim političkim zbivanjima. Naučio sam razlikovati prijateljski osmjeh od formalnosti, recimo. Nakon života vani također mogu reći kako pojam teorija zavjere, nestaje pred smislenim koincidencijama i stvarnim događajima.- naglašava.
Puno je toga ali najveći je možda onaj utjecaj koji prepoznajem u izreci: Svuda pođi, kući dođi. Osjećam se kao Bilbo Bagins kada se vratio doma nakon čitave avanture.
O samoj ideji pisanja znanstveno-fantastičnog romana Cor-srce, autor će reći. -Koncept za roman COR-srce već sam sklopio ranije: Priča o kirurgu koji će sve učiniti da spasi pacijenta kome je upravo zamijenio srce. Stvar je zakomplicirana time što je donor tog srca upravo njegova pokojna draga. Ta ideja, iako možda na prvu zvuči suludo, došla mi je od jednog znanstvenog članka u kojem je bilo riječi o slučajevima transplantacije srca gdje bi pacijent, nakon usađivanja srca, poprimio izvjesne karakteristike koje je u svojoj osobnosti posjedovao donor - talenti, želje, aspiracije i slično - fenomen poznat u medicini. Tako je počelo.
Vremenski sam ga već smjestio za 100 godina u budućnost ali nisam imao geografsku postavku. Kada sam jedne kišne noći vozio kroz Slavoniju, bio sam sam na cesti i gotovo ostao bez goriva. Grmjelo je i sijevalo sa svih strana. Pomislio sam kako bi mi dobro došle baterije koje se mogu puniti s olujnih oblaka! Logistika uklapanja je naravno bila kompleksnija. U tome mi je mnogo pomogla suradnica Kristina Kušnjer iz Slavonskog Broda, koja mi je nesebično pritekla u pomoć kao poznavalac mentaliteta ovih krajeva, ali i te vrste literature uopće. No nije samo Slavonija ušla u roman, tu je i Vransko jezero, nedaleko od Jadranskog mora, koje je važno za završnicu romana zbog nekih jedinstvenih karakteristika čitavog tog kraja. Stvari su se dalje nadovezale same po sebi. Mentalitet glavnog junaka i njegove navike isto. Pa on ne može biti drugo do Slavonac, ali ne bih vam sada otkrivao zašto.-
Čak i ako znanstvena fantastika nije vaš omiljeni književni žanr, a književnoj kritici niste skloni, nemoguće je ne zamijetiti, da glavni lik romana COR-srce, kirurg, stoji tako kao antipod svim ukalupljenim glavnim likovima i nositeljima radnje, koje ste redovito susretali na stranicama omiljenih vam romana.
-Roman COR-Srce razlikuje se od drugih akcionih trilera i distopija po tome što mu glavni junak nije superman-u-mirovini, dakle nije nikakav ex-opasan-tip već kirurg koji se bori protiv dobro treniranih vojnika i ostalih državnih dužnosnika svojim znanjem iz medicine i dovijanjem, a sve da bi spasio pacijenta. Pri tome, njegov pacijent je obilježen kao potencijalni nosilac opasnog virusa. Postoje mjere stožera kojih se mora držati a on ih se ne drži. Na što vas to podsjeća?
Vidite, roman je pisan prije izbijanja epidemije Korona virusa. I najednom, kada se epidemija dogodila, počeo sam dobivati zamolbe za suradnjom. Ova je knjiga napisana na hrvatskom, mi smo malo tržište i ponuđena suradnja u tom nekom materijalnom smislu zarade bila je vrlo mala. Ovo ljeto smo se supruga i ja registrirali i za nakladništvo te ga odlučili objaviti samostalno, kao e-knjižicu. Postavili smo elektronsko izdanje ovdje: https://liberkardo.com, a e-novela se može dobiti i besplatno pisanjem na e-mail: [email protected]. Za sada je sve u začetku pa nemamo još pravu sliku o tome kako je prihvaćen, ali recimo da oni koji su ga pročitali uglavnom pitaju za nastavak.- pojašnjava Pavlov.
Ovo nije prvi put da se autor poigrava riječima te likovima iz svoje mašte udahnjuje život . Ime pisca Igora Pavlova pojavilo se u izdanju leksikona priznatih umjetnika Vojvodine, gdje je njegov rad kao scenarista i redatelja za TV Novi Sad procijenjen kao značajan u doprinosu kulture. U Kanadi je pisao za potrebe industrije kompjutorskih igara koje su tretirale razne žanrove. Tamo je objavio knjigu epske fantastike na engleskom jeziku(koju se nada prevesti na hrvatski), zatim nekoliko priča koje su išle u nastavcima dok je eksperimentirao s blogovima i e-knjigama koje se čitaju uz digitalne ilustracije. Kompletiranih romana ima tek tri - dva na engleskom i jedan na hrvatskom jeziku.
Talent Igora Pavlova nije vidljiv samo u romanima koje objavljuje, jer ovaj nadareni umjetnik, odavno je zdrave i jedre lipicance ukrotio potezima svoga kista, a razlistanu slavonsku šumu, realistično prikazao na svojim fotografijama.
- Oduvijek me fascinirala čista bijela hartija - list papira na kojem će nešto nastati, to se prije svega odnosi na crtanje i slikanje. Poriv stalno postoji a s godinama naučite kako da koristite one male džepove u trajanju kada se inspiracija podudari s nešto slobodnog vremena.- osvrće se Igor Pavlov na trenutke u kojima stvara svoja umjetnička djela.
Na sreću, za ovog pisca inspiracija i umjetnost, nepresušan su izvor radosti pa on neumorno piše i dorađuje svoje nove romane-Još dva romana su u nastajanju, oba s događanjem u Slavoniji. Ovoga puta jedan je roman povijesni, koji nas vraća u vrijeme križarskih pohoda i sukoba na dvoru slavonskih banova. Drugi je aktualni triler koji se zbiva u fiktivnom gradiću za koji, naravno, Kutjevo koristim kao model. Oba su romana još u fazi pisanja pa je o tome prerano govoriti. Postoji interes ozbiljnijih domaćih izdavača, pa vidjet ćemo. Objavljivanje barem jednog od ta dva romana bio bi književni cilj koji me trenutačno zanima.- zaključuje Igor Pavlov.
