Javnosti na znanje, nadležnima na ravnanje
12.9.2023. | 18:33
Redakcija 034 portala/ Z.R.
Pregleda: 10171
FOTO: Arhiv/ TZ Grada Požege/ YT Screenshot
Nakon što se u nedjelju oglasio nekadašnji gradonačelnik Požege, župan požeško-slavonski te zastupnik u Hrvatskom saboru, Zdravko Ronko, putem svog YouTube kanala i društvenih mreža o kandidaturi Marijane Matijević Pejić za ravnateljicu Gradskog muzeja Požega, a koju je javno pozvao da tu kandidaturu povuče, a što do danas nije napravljeno, priča dobiva svoj nastavak pod nazivom:”Javnosti na znanje, nadležnima na ravnanje”
Sve se odvija krajem 2012. i početkom 2013. godine kada Marijana Matijević Pejić radi kao vježbenik u Gradskom muzeju Požega, a kada paralelno s time dolazi informacija o jednom navodno vrlo značajnom arheološkom nalazu za povijest Požege i to upravo s poznatog lokaliteta Tekić - Treštanovačka gradina na položaju između nekropole i termi, odnosno na mjestu gdje je 1938. godine pronađena ostava rimskog novca.
Radilo se o pronalasku srebrenog prstena 29. studenog 2012. godine, a koji potvrđuje i ime lokaliteta zvanog Incerum. Pronalazitelj prstena, Tomislav Đurak, shvativši da je pronašao vrijedan arheološki nalaz, odlazi sutradan prvo u „Požeški klub“, mjesto gdje se okupljaju lokalni numizmatičari u sklopu SD Sokol kraj Osnovne škole Julija Kempfa u Požegi. Kolege tragači, kolekcionari i numizmatičari, a od kojih se neki tim poslom bave i gotovo profesionalno, zovu telefonom osobu iz Muzeja, ispostavlja se kasnije Marijanu Matijević Pejić, a kojoj telefonom opisuju pronađeni prsten uz diktiranje slova i natpisa na njemu. Svega nakon nekoliko minuta od prvog poziva, Matijević Pejić uzbuđeno zove povratno pitavši tko je to pronašao i gdje se osoba nalazi, uz napomenu da ga odmah pričeka i da će doći pogledati prsten. Također, dodala je kako se pretpostavlja da je riječ o rimskom Incerumu, grad koji se dugi niz godina istraživao, ali dugi niz godina nije pronađeno ništa materijalno i opipljivo, niti jedan dokaz o rimskom gradu, a upravo prsten je bio prvi dokaz o Incerumu, potvrdivši da je riječ o važnom nalazu.
Matijević Pejić rekla je Đuraku kako je riječ o vrlo značajnom nalazu, da će Đurak biti pozvan u Muzej kao darovatelj uz snimanje reportaže i da će se i sama primopredaja u požeškom muzeju snimiti uz napomenu da će njegovo ime kao nalaznika biti navedeno u svim znanstvenim radovima, znanstvenim člancima, povijesnim, arheološkim, novinama itd. s obzirom na to da je to materijalni dokaz da se Incerum nalazi tamo gdje se i smatralo, u Tekiću i da je ovo što je napravio velika stvar za grad, kulturu i arheološku struku. Đurak shvativši da prsten prelazi njegove okvire shvaća da ne smije i ne može taj prsten zadržati za sebe, a koji on odmah odlučuje predati Marijani Matijević Pejić.
Nakon nekoliko dana od predaje prstena u klubu koji je dolazio vladala je čudna atmosfera uz nekakvu izolaciju pronalazitelja Đuraka, a nitko ga nije više ništa o prstenu niti pitao. Pronalazitelj Đurak 10-ak dana kasnije slučajno sreće Matijević Pejić u gradu i pita je što se događa s prstenom, zašto ga nitko iz Muzeja ne kontaktira, na što je dobio odgovor da će ga šefovi zvati uz napomenu da postoji određena procedura kako to ide, da se ne može odmah sve obaviti. Do idućeg susreta prolazi još mjesec dana, a Đurak ponovno postavlja isto pitanje o prstenu, na što je dobio odgovor kako je odlučeno da se o prstenu ne radi nikakva presica već je potrebno prvo napisati znanstveni rad, arheološka obrada i analiza te da će tek onda biti pozvani novinari i tako dalje, ne shvativši da traje proces zatajenja i prodaja prstena. Kako je Đurak o pronalasku prstena upoznao obitelj i bliže prijatelje već su se počeli šaliti na njegov račun te je ispalo da laže o pronalasku važnog prstenu. Ponovno prolazi izvjesno vrijeme Đurak postaje nestrpljiv jer ne zna što se događa s prstenom koji je pronašao, a počeo je sumnjati u ono što joj Matijević Pejić rekla te se odlučuje telefonski putem ponovno zvati i provjeriti što se dogodilo, na što je dobio odgovor kako je prsten u muzejskom depou, da je spremljen i da je odlučeno kako će se neko vrijeme odgoditi znanstveni rad. Đurak je rekao kako mu nije bilo ni na kraj pameti da je u mjesec, dva od predaje prstena izlagan i obmanut i to ni manje ni više nego li muzejskog vježbenika.
Prolazi ponovno još mjesec dana, Đurak slučajno sreće Matijević Pejić ispred Gradskog muzeja Požega, žurivši kući, a imajući interes o prstenu koji je tada već gotovo tri mjeseca navodno u Muzeju, pretrčava cestu i pita što je više s prstenom? Matijević Pejić, prema riječima Đuraka, vidno uplašena govori da prsten nije ni u muzejskom depou, niti da se rad piše, izgovarajući neka nesuvisla opravdanja, Đuraku se pali lampica shvativši da je prevaren s obzirom na to da je svaki put dobio drugi odgovor, a okidač za sve bio je strah Matijević Pejić koji je instinktivno osjetio, a zbog čega se u njemu probudila ljutnja i agresija te je malo bezobraznije razgovarao s Matijević Pejić koja u strahu prvi put govori istinu rekavši da prsten nije kod nje već kod jednog lokalnog trgovca numizmatikom. Đurak pita što radi kod njega, Matijević Pejić kaže kako je on taj prsten uzeo, kako bi on to prodao, dodavši kako ona nije za ništa kriva i da ju je on na to natjerao. Đurak je zaprijetio da će otići kod ravnateljice Muzeja i na policiju, na što je Matijević Pejić rekla da to nikako ne radi. Đurak govori kako ima 10 minuta da prsten donese i da će ju čekati u Gradskoj kavani. Za 10-ak minuta Matijević Pejić pojavila se s prstenom u Gradskoj kavani uz zamolbu Đuraku da ako ga itko igdje spomene da kaže kako ga je ona na kraju ipak spasila.
Kad je prsten vraćen, 24. ožujka 2013. godine, Đurak je razmišljao što da s njim napravi. Slučajno je sreo susjeda koji mu je rekao kako je o tada već o cijeloj situaciji upoznat gradonačelnik i da bi taj prsten trebao darovati gradu. Đurak odgovara kako je to svakako bio njegov prvotni plan da se prsten daruje Gradu odnosno Muzeju, samo se na putu dogodilo da je prsten preuzela Matijević Pejić, a koja ga nije proslijedila u Muzej. U ožujku 2013. godine Gradski muzej Požega došao je do saznanja kako je prsten pronađen i da je predan njihovoj vježbenici, a koja je taj prsten zatajila, i da ga je navodno, uz posredstvo lokalnog trgovca numizmatikom pokušala prodati.
Dogovoren je sastanak za 26. ožujak 2013. godine u Gradskom muzeju Požega na kojem se nalazila tadašnja ravnateljica Mirjana Šperanda, tada vježbenica Mirela Pavličić Hein, usput rečeno donedavna ravnateljica i ravnateljica kojoj je natječaj poništio aktualni gradonačelnik dr. sc. Željko Glavić zbog bizarne proceduralne greške zvana „ljetni odmori“ i vježbenica Matijević Pejić, a koja je donedavno obnašala dužnost predsjednice Upravnog vijeća Gradskog muzeja Požega, tijelo koje ujedno i raspisuje natječaj za imenovanje ravnatelja. U datom trenutku Đurak je na sastanku upitao ravnateljicu Šperandu je li upoznata s činjenicom da je darovao prsten njihovoj vježbenici odnosno Muzeju i to još od 30. listopada 2012. na što je Matijević Pejić upala u razgovor kako to nije istina i da ga je on htio predati njoj. Ravnateljica Šperanda rekla je da nije bitno šta je bilo, bitno je da je prsten sada u Muzeju, na što je Đurak rekao da nakon svega više ne vjeruje nikome i da odlazi kući bez poklanjanja prstena. Ponukan pristupom prisutnih na sastanku u kojem se olako prelazi preko očitih pokušaja zatajenja vrijednog arheološkog pronalaska i to od strane samih djelatnika, točnije vježbenika, ali i bagateliziranja cijelog problema, Đurak razmišlja darovati prsten Ministarstvu kulture u Zagrebu uz upoznavanje nadležnog ministarstva s cjelokupnom situacijom i načinom rada pojedinih djelatnika Gradskog muzeja Požega.
U međuvremenu, od ponovnog preuzimanja prstena do sastanku Muzeja, Đurak je kontaktiran je od lokalnog trgovca numizmatikom koji mu je otvoreno prijetio da je on njegova briga i da će on vidjeti, a sve zbog prstena i propale prodaje koja je već dogovorena, kasnije se doznalo.
Početkom travnja 2013. Đurak je dobio poziv od tadašnjeg gradonačelnika Zdravka Ronka koji je bio upoznat s problemom dijela zaposlenika i prstena te mu govori (Đuraku) da prsten donese i daruje. U ponedjeljak, 8. travnja 2013. dogodio se sastanak između gradonačelnika Ronka i Đuraka, a koji ga je upitao što želi i planira napraviti s prstenom, a na što Đurak odgovara da ga daruje kao i prvi put i da želi da završi u Gradskom muzeju Požega. Odmah je naloženo da se načini službena zabilješka uz supotpise davaoca i primatelja te je time prsten predan i uspješno sačuvan u Gradskom muzeju Požega. Iz prvog videa koji je Zdravko Ronko objavio vidljivo je da je istog dana gradonačelnik Ronko obavio sastanak i s Matijević Pejić kojoj je jasno dao do znanja da to što je napravila gruba povreda svih moralnih, ali i pravnih okvira, dozvolivši joj da svoje vježbeništvo odradi do kraja uz uvjet da se u Muzeju nikad više ne pomišlja zapošljavati.
I gle čuda, nešto više od 10 godina, izgledno je da će Marijana Matijević Pejić, koja je prema riječima Đuraka i još nekoliko osoba, pokušala zatajiti i pomoći u prodaji vrijednog arheološkog nalaza biti na čelu Gradskog muzeja Požega koji bi trebao istraživati, ali i brinuti o puno vrijednih arheoloških nalazišta, umjetnina, građe i sl. Nakon ovih saznanja, da se nekim slučajem Marijana Matijević Pejić i izabere za ravnateljicu, aktualni gradonačelnik Požege dr. sc. Željko Glavić ako u sebi ima minimum pristojnosti trebao bi biti primoran takav rezultat ponišiti s obzirom da se radi o nevjerojatnom lupingu moguće buduće ravnateljice. Tko će sutra biti izabran za ravnatelja Gradskog muzeja Požega i ima li u ovom slučaju posla za policiju, tek ostaje za vidjeti.
Više o cijeloj priči o „Izgubljenom prstenu“, a koja traje gotovo sat vremena, možete pogledati na YouTube kanalu Zdravka Ronka.
