Kada si iz Požege, kao da si iz Ugande
(FOTO: telegram.hr)
Dragan Gurdon (56) došao je u Ministarstvo hrvatskih branitelja 20. travnja, točno u 11 sati, onako kako se dan ranije i dogovorio s tajnicom u kabinetu ministra, Nikolinom Ćorak. Kad su ugovarali sastanak s Nenadom Križićem, pomoćnikom ministra Tome Medveda, Gurdon je obavijestio tajnicu da samo zbog tog sastanka dolazi u Zagreb iz Biškupaca, kraj Požege, kako bi pokušao riješiti problem s kojim se bori već 20 godina. Ranije, Ministarstvu branitelja dostavio je sve potrebne dokumente i upoznao ih s problemom.
No, kad se pojavio na ulazu u Ministarstvo branitelja, predstavio se i rekao kamo ide i s kim ima dogovoren sastanak, zaštitar na portirnici, nakon što je uzeo osobne podatke, odgovorio je kako pomoćnik ministra Nenad Križić nije u zgradi, da ne zna kamo je otišao ni kada će se vratiti. Dragan Gurdon, dragovoljac Domovinskog rata, koji je tog jutra prevalio dvjestotinjak kilometara da bi došao u Zagreb i izložio teške životne prilike u kojima se našao ne svojom krivicom, ostao je zbunjen. S ulaza u Ministarstvo nazvao je tajnicu Ćorak. Nije se javljala. Čekao je desetak minuta pred ulazom, da bi ga napokon nazvala, ali ne na njegov mobitel, već na telefon u predvorju Ministarstva.
“Rekla je da pomoćnik ministra nije u zgradi i pitala me o kojoj temi želim s njim razgovarati. Shvatio sam da pojma nema zašto uopće dolazim, mada sam sve papire unaprijed dostavio. Smračilo mi se pred očima, prekinuo sam razgovor i otišao” kaže Gurdon.
MARLJIVO JE PRIKUPLJAO DOKUMENTACIJU ZA OBEĆANU ZEMLJU
Gurdon je prije 21 godinu, u ožujku 1997. odlukom HBOR-a dobio 90.000 kuna kredita za samozapošljavanje kakve se u to vrijeme odobravalo razvojačenim braniteljima. Novac je, kako je to i bilo precizirano ugovorom o kreditu, iskoristio za nabavku stoke i rekonstrukciju štale. Sagradio je objekt veličine 240 metara četvornih za uzgoj i tov stoke, a da bi kupio 20 komada teladi, dodatno se zadužio, što kreditno, što kod prijatelja i rodbine.
U cijeli posao upustio se vjerujući obećanjima kako će, kao i ostali branitelji koji su prihvatili pomoć u samozapošljavanju, dobiti i zemlju. Vlada Republike Hrvatske, uistinu, godinu dana nakon što će Gudron podići kredit, donijela je (u travnju 1998.) Odluku o kriterijima za darovanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH hrvatskim braniteljima. Pravo na to imali su svi branitelji koji su u Domovinskom ratu proveli minimalno tri mjeseca. Najveća vrijednost darovanog obradivog poljoprivrednog zemljišta, stajalo je u spomenutoj odluci Vlade, mogla je iznositi 175.000 kuna.
Gurdon je marljivo skupljao potvrde, uvjerenja i dokaze, ukupno 12 različitih dokumenta, koje je trebalo priložiti uz zahtjev za darovanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. “Nadao sam se da ću dobiti obećanu zemlju, zasijati desetak jutara kako bih mogao proizvesti hranu za tov junadi, no u nedostatku vlastite proizvodnje, dvije sam godine morao kupovati skupu hranu. Vjerovao sam se da ću, kada prodam bikove, moći vratiti kredit od 32.500 kuna kojeg sam u prosincu 1997. dobio od Hrvatskog stočarskog selektorskog centra, no kako nisam dobio zemlju i kako sam kupovao skupi kukuruz po cijeni od 1,30 kuna za kilogram, u te dvije godine poštenog rada zaradio sam i pošteni dug koji je narastao na više od 100 tisuća kuna”, kaže Gurdon za Telegram.
OSTAVIO JE POSAO U FRANCUSKOJ I PRIJAVIO SE U HRVATSKU VOJSKU
Ni nakon nekoliko pokušaja zemlju nije dobio. “Zemlju su dobili vojni umirovljenici i pojedinci koji su 1991. pobjegli iz države, uglavnom u Njemačku, a ja koji sam prije Domovinskog rata radio u Francuskoj i napustio posao da bih se vratio u domovinu i kao dragovoljac stao u njenu obranu, nisam dobio ni pedlja”, priča ogorčeno Dragan Gurdon, sudionik vojno redarstvenih akcija Bljesak i Oluja. “Nisam ni imao, a niti bih dao da sam imao, pet tisuća eura, kako što su neki davali da bi dobili status invalida Domovinskog rata i pripadajuće mirovine, već sam htio nastaviti raditi u mom selu i baviti se stočarstvom. Država za koju sam se borio nije mi to omogućila”.
Gurdon danas živi ”u iznajmljenoj sobi s pravom korištenja WC-a”, ”u jako oskudnim uvjetima s minimalnim namještajem”, ”liječi se od oboljenja kralježnice, problema sa zglobovima i PTSP-a” i ”korisnik je socijalne pomoći u iznosu od 800 kuna”, kako stoji u zapisniku Centra za psihosocijalnu pomoć Požeško-slavonske županije. Nad glavom mu vise nevraćeni krediti. U Ministarstvu branitelja, gdje se više puta obraćao za pomoć i gdje su mu uvijek obećavali kako će njegov problem žurno riješiti, nikada ništa nosu poduzeli. Sa svojim problemima sada je želio upoznati i ministra Medveda, no ponudili su mu razgovor s njegovim zamjeničkom Križićem. Dogovoreni sastanak, međutim, Križić je izbjegao.
IZ MINISTARSTVA BRANITELJA POTVRDILI SU NAM DOGOVOR ZA SASTANAK
Iz Ministarstva branitelja na upit zašto se Križić nije pojavio na dogovorenom sastanku i pustio Gurdona da se kući vrati neobavljena posla, potvrđeno nam je da je sastavak bio dogovoren.
”Gospodin Gurdon iz okolice Požege imao je dogovoren sastanak 20. travnja ove godine u 11 sati s pomoćnikom ministra za pravne i stambene poslove gospodinom Križićem kako bi se pravno posavjetovao vezano uz svoju privatnu situaciju. Međutim, pomoćnik ministra toga je dana morao otići na nepredviđeni sastanak (u Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje), o čemu je tajnica gospodina Križića obavijestila gospodina Gurdona po njegovom dolasku. Budući da nismo mogli predvidjeti koliko će točno trajati spomenuti sastanak, gospodinu Gurdonu odmah je ponuđeno da ga, umjesto g. Križića, na razgovor primi jedan od načelnika sektora također pravne struke, tko bi ga mogao pravovaljano savjetovati, no on na to nije pristao.
Odmah po povratku pomoćnika ministra g. Križića, sat vremena kasnije, pokušali smo kontaktirati gospodina Gurdona četiri puta na njegov broj mobitela (o čemu postoje telefonski zapisi) kako bi ga g. Križić primio, no on je odbijao pozive”, stoji u odgovoru Ministarstva branitelja na Telegramov upit.
“Netočno je da me itko zvao i nudio mi razgovor s nekim od načelnika sektora, niti da su me zvali kada se pomoćnim ministra vratio u ured. Na mom mobitelu nemam zabilježen ni jedan poziv iz Ministarstva”, kaže ogorčeni Gurdon.
