(FOTO: Arhiv)
DODANO U 12.00 SATI
Na naše prenošenje članka od portala Slobodnadalmacija.hr javio nam se načelnik općine Kaptol Mile Pavičić, koji je rekao "Stojim iza svake svoje riječi, ali moj razgovor s novinarom koji je pisao ovaj članak nije završio rečenicom koja je napisana da bih podržavao župana i da je ubio Maru Tomašević, već da bih podržavao župana Tomaševića i da je počinio ubojstvo ne misleći direktno na Maru Tomašević."
U srijedu je požeško-slavonski župan Alojz Tomašević nepravomoćno osuđen KRIVIM radi obiteljskog nasilja nad suprugom Marom Tomašević.
Osuđen je na deset mjeseci zatvora uvjetno uz rok kušnje od dvije godine, a to znači da neće u zatvor.
Javnost zanima što misle čelni ljudi odnosno gradonačelnici/gradonačelnice i načelnici u Požeško-slavonskoj županiji o slučaju Tomašević.
U daljnjem tekstu prenosimo dio članka iz Slobodne Dalmacije.
Nazvali smo ih da čujemo što misle o presudi Alojzu Tomaševiću. Jer, Alojz Tomašević je župan "njihove" županije. Požeško-slavonske. Koju čine gradovi Požega, Pakrac, Pleternica, Lipik i Kutjevo te općine Brestovac, Kaptol, Velika, Čaglin i Jakšić. A iznad svih njih je, rekosmo, Tomaševićeva županija, a Tomašević je od srijede 22. siječnja, taman da mu prisjedne Vincelovo, osuđeni zlostavljač.
Nepravomoćno osuđeni, a to nepravomoćno im je došlo kao slamka spasa u razgovoru s novinarom. Provokatorom.
I baš ih boli briga što u neposrednoj blizini, u Osijeku, imaju primjer žene koja se jasno odredila o zlodjelima koje je Alojz Tomašević godinama činio prema svojoj supruzi.
"Na svim budućim sastancima i prigodama na kojima će nazočiti Zlostavljač, ja kao žena i zamjenica gradonačelnika neću nazočiti. Moj grad, moj Osijek ne tolerira nasilje. Želim da i Hrvatska glasno i jasno slijedi moj grad i kaže ne zlostavljačima! Kakav primjer dajemo djeci, mladima?! Nepostojanje moralnih, ljudskih vrijednosti, nepravda, primitivizam 'lokalnih siledžija'... sve to mlade tjera van. Želim da On i slični heroji budu jedini koji će biti u busevima koji voze iz Lijepe naše!", jasno i glasno je kazala osječka dogradonačelnica Žana Gamoš.
A naši sugovornici, svi redom, nisu rekli ništa. Ma koliko god bili razgovorljivi. Poput rečenoga Mile Pavičića, načelnika općine Kaptol. Uostalom, "poslušajte"...
DIVNO JE IMATI TAKVE PRIJATELJE
- Dobar dan gospodine Pavičić... (da vam sad ne prepričavamo baš sve, uvodno mu je, kao i ostalima, postavljeno pitanje kako će se u budućnosti postaviti prema poslovno/političkoj suradnji s osuđenim nasilnikom).
- Pa... gledajte... pričat ću u svoje ime.
- Oprostite, ali želio bih da govorite kao načelnik općine.
- A dobro onda... onda ću vam reći da presuda nije pravomoćna.
- I za vas je to u redu, ako nije pravomoćna, zločin se nije ni dogodio?
- Čujte, Alojz i ja smo prijatelji već 30 godina, zajedno smo i ratovali, pa ne očekujete valjda da mu sada okrenem leđa!?
- Vi, znači, ne vidite ništa sporno u tome što je vaš prijatelj godinama zlostavljao ženu?
- Svašta je tamo napisano, a ja njega dobro znam, znam kakav mu je karakter.
- Kakav?
- Vojnički, s naredbama, tako je on navikao.
- A supruga mu je trebala naviknuti na batine?
- Što biste vi htjeli?! Pa mi moramo surađivati, on je odgovoran u Županiji, a ja u Općini, moramo razgovarati oko projekata od općeg interesa.
- Zar ima višeg općeg interesa od prekida suradnje s osuđenim obiteljskim nasilnikom?
- Dajte, molim vas, kao da je on prvi u državi koji je nešto loše napravio, ako je napravio. Zašto na ovaj način o Radimiru Čačiću niste pisali kad je ubio one ljude?
- On to, za razliku od vašeg prijatelja, nije namjerno učinio.
- I ja ga se neću odreći, pa makar i da je ubio!
- Divno je imati takvog prijatelja.
- Nemojte me krivo shvatiti, zadnje što bih napravio jest udariti ženu ili dijete, ma bilo koga, ali ovo što se radi Alojzu je čisti medijski linč. Pravosuđe treba napadati, a ne njega.
- Vi to ozbiljno?
- Pa država je puna ovakvih slučajeva samo što o njima nitko ne govori, kad bi se o svima tako pisalo, nitko s nikim ne bi govorio.
- Hvala, gospodine Pavičić, recite mi samo za kraj hoćete li prijatelju, nepravomoćno osuđenom zlostavljaču, ako bude i pravomoćno osuđen, nositi kolače u zatvor?
- Naravno!
GRADONAČELNIK POŽEGE BIO JE LUKAVIJI
Eto, to je bio razgovor s načelnikom općine Kaptol. Gradonačelnik Požege Darko Puljašić nije se dao navući na tanak led. Bio je lukaviji. Odgovor je poslao mailom.
"Najoštrije osuđujem svaki oblik i vrstu nasilja, dok nepravomoćnu presudu izrečenu županu Alojzu Tomaševiću ne želim komentirati.“
Majstor, priznajte. Vidi se da je Požega veliki grad. S velikim vođom. U načelu.
Vratimo se stoga načelnicima.
Evo nam Zdravka Mandića iz Brestovca.
- Što ste rekli, hoću li i dalje bez ograda surađivati sa županom? Pa, naravno da hoću! On je župan, to je njegov izbor.
- Što je njegov izbor?
- To da nastavi raditi, zakonski ga nitko ne može u tome spriječiti.
- A što je s moralnim zakonima?
- A što bih ja sad trebao, iz moralnih razloga blokirati napredak općine?!
- Hm... zašto bi napredak općine bio blokiran?!
- Pa ja moram s njime komunicirati, mi tu živimo, radimo, neće valjda sve sada stati.
- Ali, presuda je prilično ozbiljna?
- Ne komentiram nepravomoćne presude.
SURAĐIVATI SE MORA
Na sličnom valu, putem SMS-a nam je stigla i poruka Josipa Budimira, gradonačelnika Kutjeva. Ni njemu župan nasilnik nije problem jer – surađivati se mora. Opća dobrobit je iznad svega, a rane nesretne žene će već zacijeliti. Valjda.
"Građani grada Kutjeva izabrali su me da kvalitetno i odgovorno upravljam našim gradom. Grad Kutjevo i ja kao gradonačelnik surađujemo sa Županijom požeško-slavonskom na mnogim projektima, programima i aktivnostima s ciljem razvoja grada i poboljšanja kvalitete života svih naših stanovnika.
I dalje nastavljamo surađivati i zajednički raditi na boljitku naših jedinica lokalne samouprave sa svim legitimnim predstavnicima jedinica regionalne vlasti!", napisao je Budimir stavivši uskličnik na kraju kako bi podvukao svoju namjeru te istaknuo besmisao novinarova pitanja.
Ključna riječ je boljitak. Boljitak svih nas. A Mara Tomašević je ionako već dobila svoje.
Neki od kontaktiranih nisu nam se odazvali. Uopće. A neki jesu jednom, pa nakon toga više nisu. Kad su čuli pitanje rekli su da su na sastanku. Da nazovemo poslije. Da će se javiti. Da pošaljemo mail.
Uzalud smo tako zvali i Vinka Kasanu iz Lipika. Tajnica je obećala, čvrsto poput županove pesnice, da će se načelnik javiti. Ili da će se barem ona javiti.
Nisu se javili. Nisu htjeli. Jer da jesu, morali bi izgovoriti ime Alojza Tomaševića i potom se bez gađenja pogledati u zrcalu. Teško da bi u tome uspjeli. Jednostavnije se bilo ne javiti. Sastanak je potrajao.
ŠTO KAŽE JEDNA OD (GRADO)NAČELNICA U ŽUPANIJI?
Antonija Jozić iz Pleternice jedna je od žena (gradona)načelnica u cijeloj Požeško-slavonskoj županiji i baš nam je bilo stalo čuti njezino mišljenje. O modricama po tijelu županove žene. I o njegovim rukama na njezinu vratu. I o svim onim groznim riječima kojima ju je godinama "častio".
Poslala je mail. Za nju je to slučaj koji nije završen. A sve što se o tome ima reći već je rekla njezina partija.
"Slučaj Tomašević traje već niz godina i nažalost još nije završen. O svemu sam se već očitovala, kao i stranačka tijela HDZ-a koja osuđuju bilo koji oblik nasilja. Suradnja Grada Pleternice i Požeško-slavonske županije je uvjetovana i nužna i odvijat će se u tom smislu kao i dosada", napisala je.
Trebala su joj četiri sata za ovih nekoliko besmislenih riječi.
Vlado Boban, načelnik općine Velika, jedan je od onih što se javio.
- Uh... Mislim... Što reći... Recite mi vi...
- Ne mogu vam, na žalost, pomoći...
- A što ću kad je zakon takav kakav je. On je župan, a Županija je osnivač institucija u našoj općini poput škole ili Doma zdravlja. On raspoređuje novac...
- Nije to županov novac...
- On odlučuje kome će ga dati.
- A vi odlučujete s kime ćete se družiti.
- Teška mi pitanja postavljate, nisam o njima razmišljao, zatekli ste me, ali mogu vam sada reći da ću, ukoliko župan sazove koordinaciju načelnika općina, taj sastanak izbjeći, neću se pojaviti, eto.
Eto.
Županov zamjenik je protrnuo
Županov zamjenik za gospodarstvo Željko Jakopović protrnuo je kad smo mu rekli što nas zanima.
- Nikakav stav nemam, nemojte me ni pitati. Dosta sam ja imao neugodnosti tako da više nemam komentara, zadržat ću ga za sebe. Hoću li nastaviti normalno raditi? Hoću - poručio je Jakopović.
Zaposlenice u županiji: Ženska solidarnost - što je to?!
U Županiji požeško-slavonskoj pet je pročelničkih mjesta. Na čak četiri sjede osobe istoga spola kao i županova supruga. Uspjeli smo dobiti tri, Mateju Tomašević, pročelnicu županova ureda, Sandru Sekulić, pročelnicu za društvena pitanja, i Sunčicu Bajić, pročelnicu za unutarnju reviziju.
- Hvala na vašem upitu, do viđenja - procijedila je i nestala s linije Mateja Tomašević.
- Nemam komentara jer je to županova privatna stvar - odbrusila je i nestala s linije Sandra Sekulić.
Zanimljivo, kad smo se prvi put čuli s tajnicom gospođe Sekulić, a to je bilo nedugo nakon razgovora s njezinom kolegicom Matejom Tomašević, rečeno nam je da je pročelnica na službenom putu i da se neće vratiti do petka. Nekoliko sati kasnije, Sandra Sekulić bila je u kancelariji.
Na njezinu Facebook profilu može se naći zgodan citat: "Ne bih se složio da je bolje išta nego ništa. Ako cijeniš sebe, bolje ništa nego svašta"
Sunčica Bajić bila je ljubaznija. S istim učinkom po ovaj tekst.
- Nisam nadležna za komentare, a ne mogu vam dati ni privatno mišljenje - kratko je poručila.
IZVOR: https://slobodnadalmacija.hr
Ako ovakva mišljenja imaju čelni ljudi gradova i općina u našoj županiji onda ne čudi komentar jednog starijeg gospodina za Novu TV koji je snimljen u pješačkoj zoni u Požegi. Ne kaže se bezveze:"Kakav narod, takva vlast?!" Pogledajte sami videozapis.