Mala djeca velikog srca: 3.c razred cijelu godinu skupljao novac pa donirao Dječjem domu u Lipiku
28.6.2024. | 09:02
Irena Ivetić
Pregleda: 1847
3.C OŠ D.Cesarić
(FOTO: I.I.)
Učenici 3.c razrednog odjeljenja Osnovne škole „Dobriša Cesarić” Požega dogovorili su se 1. listopada prošle godine da će štedjeti novac. Njihova učiteljica Irena Ivetić donijela je kasicu kravicu koja je ostala od njenih sada već odraslih kćeri. Učenici su kasici dali ime Miljenko. Dogovor je bio da će ubacivati kad tko želi i koliko želi, odvajati od svoga džeparca. Kovanice od 50 centi, kovanice veće vrijednosti, novčanice. U štednji je, naravno, sudjelovala i učiteljica. Na roditeljskom sastanku odlučeno je da će ušteđeni novac donirati Dječjem domu Lipik.
Mjeseci su prolazili, kovanice su zveckale, Miljenko je bio sve teži i teži. Na satu razrednika u ponedjeljak 17. lipnja 2024. g. otvorili su kasicu te izbrojili ušteđeni novac. Svota ih je ugodno iznenadila. Bili su ponosni. Svoj prilog su dale i pomoćnica u nastavi Ivana Radanović, profesorica Sandra Halt – Ćuže te ravnateljica Lidija Pecko.
U četvrtak 21. lipnja učenici 3.c ugostili su prijatelje iz Dječjeg doma Lipik. Djevojčicu Stefani te dječake Jakova i Matea dovele su njihove tete, socijalna radnica Emili Klarić i socijalna pedagoginja Ema Grubišić. Gosti su domaćinima na dar donijeli monografiju „100 godina Dječjeg doma Lipik 1922. – 2022.”, srce od jute i privjesak napravljene u povodu te značajne obljetnice. Učiteljica je teti Emili uručila kovertu s donacijim. Nakon fotografiranja uslijedilo je druženje i igra. Stefani, Jakov i Mateo ubacivali su lopticu u mali koš. Zatim su učenici domaćini pokazivali gostima ono što imaju u policama a što bi njima moglo biti zanimljivo. Stefani je s djevojčicama crtala na ploči i napisala ime svoje simpatije (koje naravno nećemo otkriti). Pomoćnica u nastavi teta Ivana pazila ja da sve bude u redu. Stefani, Jakov i Mateo pojeli su keksiće i popili sokiće, a onda su se nastavili zabavljati sa svojim novim prijateljima.
Emili Klarić i Ema Grubišić upoznale su Lidiju Pecko i učiteljicu s načinom institucionalne brige o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Među tom djecom je na žalost određen broj njih s poteškoćama. Postupak posvojenja kompliciran je i dugotrajan. Autorica ovog teksta pita se, kao i velika većina ljudi u Lijepoj Našoj, hoće li se napokon nešto u tom pogledu poboljšati. Jedno dijete iz ovog doma je u postupku posvojenja. Udomiteljskih obitelji nema dovoljno, obzirom na veliki broj djece za koju je sud donio rješenje za izdvajanje iz obitelji. Dječjih domova i sličnih ustanova u Hrvatskoj je malo i kapaciteti su nedostatni. Kad je u pitanju dom u Lipiku, oko 100 djece je „na čekanju”, što znači da su još uvijek u svojim obiteljima koje se o njima ne mogu brinuti na odgovarajući način. Ovaj dom ima oko 150 korisnika i u skoroj budućnosti će proširiti svoje kapacitete.
Kad su gosti morali poći uslijedilo je pozdravljanje, grljenje te dogovor o uzvratnom posjetu sljedeće školske godine. Bio je to dan koji će svi prethodno spomenuti, i mali i veliki, zauvijek pamtiti. Toliko radosti, ljubavi, nježnosti i empatije u učionici 3.c. Osjećaj bliskosti, a tek su se upoznali. Čvrsti zagrljaji koji su govorili: želimo se odmah na jesen ponovno vidjeti. Dječja srca puna dobrote, velika i zlatna poput naše slavonske ravnice.
Roditelji učenika 3.c sigurno su ponosni na svoju djecu. I trebaju biti ponosni. A učiteljica za svoje učenike kaže: „To su naši mali, ali u duši veliki ljudi”.
