Malo o povijesti pakračkog ’zelenog mora’
Priroda, Pakrac
(FOTO: Pakrački list)
Pakrac kao grad zaista ima sreću što je okružen prekrasnom prirodom čije bogatstvo i ljepotu baš i ne cijenimo dovoljno. Možda smo to više nego ikada osvijestili u doba krize i ograničenog kretanja za vrijeme korone kada je šuma Kalvarija, u neposrednoj blizini grada, postala više nego ikada, odredište brojnih šetača željnih uživanja u ljepotama prirode i svježem zraku. Danas u vrijeme izrazitih vrućina, predstavlja i prekrasan zaklon od visokih ljetnih temperatura . Dok većina bježi na more i bazene, šuma Kalvarija u neposrednoj blizini grada pruža izvor hlada, zelenila i mira kakvog rijetko gdje na moru možete pronaći. Zovu je još i plućima grada, a jeste li se ikada zapitali kada i kako je nastala?
Lujo Šnedorf, 1936. Škola na izletu - Markovac, snimio Josip Svoboda
Šuma Kalvarija smještena je na rubnom jugoistočnom dijelu grada Pakraca i prostire se na površini od 56,55 ha. Kao šuma s posebnom namjenom umjetno je podignuta odnosno zasađena početkom 20.stoljeća vjerojatno između 1910. i 1920., a u prilog ovoj činjenici govori i starost stabala koja se procjenjuje na stotinjak godina. Većinu šumskog sastava Kalvarije čini stablo hrasta i pod rasta lipe i graba. Dugi niz godina bila je bez prave zaštite tako da je nekoliko puta bila i predviđena za rušenje. Nakon Drugog svjetskog rata od rušenja ju je spasio Matija Grabrić dugogodišnji općinski načelnik i bilježnik Općinskog poglavarstva, a posljednja opasnost od rušenja šumi je prijetila neposredno prije početka Domovinskog rata. Simbol Kalvarije po kojem i nosi ime su Tri križa podignuta na uzvišenju iznad grada koja su ovdje postojala i prije sadnje same šume. Križeve je postavio i ovo mjesto uredio pakrački župnik Ivan Dvojak 1802. godine. Ovakva mjesta nastajala su na povišenjima blizu grada obično krajem 18. stoljeća kao posljednje postaje križnog puta na kojem su se ljudi prisjećali Kristove muke i križa. Tradicionalno na Veliki petak ovdje je završavala procesija s polazištem iz katoličke crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.
Markovac 1935.
Laganom šetnjom od Tri križa put vas vodi do još jednog od omiljenih odredišta i izletišta u ovoj šumi, do Markovca na kojem se nalazi poznati prirodni izvor vode i kapelica posvećena Majci Božjoj Lurdskoj, izgrađena 1808. godine. U pozadini kapelice nekad je stajalo i drveno zvono. Za Markovac kruži legenda kako je ovdje neki slijepi Marko došao na izvor, napio se vode i umio, a nakon toga i progledao. Od tada se izvor upravo po njemu zove Markovac. Izvori vode su kroz povijest bili mitska i sveta mjesta tako da je dugi niz godina Markovac bio mjesto na kojem su ljudi osim uživanja u prirodi tražili blagoslov i ozdravljenje. Djevojke iz obližnje Prekopakre na Cvjetnicu su pješke dolazile do izvora i umivale se u ovoj vodi, a Markovac je bio često i omiljeno izletište pakračkih školaraca. Na Markovcu se obilježavao 12. rujna kao blagdan Imena Marijinog koji je ujedno bio i kram stanovnika tog dijela pakračkih vinograda. Pakrac je okružen morem zelenila koje nekad i ne primjećujemo, a zaista predstavlja izuzetno bogatstvo u ovo vrijeme velikih klimatskih promjena i pokazuje nam kako su i naši prethodnici često imali vrlo vrijedne vizije kojima su unaprijedili izgled i kvalitetu života grada za svoje potomke.
izvor: Pakrački list
