Upoznajte baku Danicu, ¨posljednju Mohikanku¨ s Papuka!
10.06.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 12563
Danica Radivojević, jedina mještanka u selu Nježić kod Velike
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Jeste li vi stigli pješice?", pita Danica Radivojević, jedina stanovnica sela Nježić na obroncima Papuka, na području općine Velika. No, kako naša 76-godišnja sugovornica kaže, ipak nije potpuno sama. Društvo joj povremeno prave pastir Krešo i lovac Luka.
- Često, pogotovo preko ljeta je tu Krešo iz Tornja što čuva ovce. Iz Velike mi dolazi Pomoć u kući. Ponekad mi pomognu nacijepati drva i tako. Susjed Luka je lovac pa je često tu i tijekom zime. Luka ima dobrog sina, kad god ide putom kaže: "Baba, jeste l` živi?". Navrati ponekad i njegova žena i kćeri, prijatelji iz Milivojevaca. Moja kćer se udala u Vojvodinu, navrati tri-četiri puta godišnje ili češće ako može. Tako da nisam nikad potpuno sama - priča baka Danica.
- Šepam od malih nogu. Kad sam bježala u Drugom svjetskom ratu s tri godine nekako sam iščašila nogu, kasnije i kuk, tako da šepam veći dio života - pojašnjavam nam svoju jedinu ozbiljniju boljku baka koja prilično dobro vidi i bez naočala.
- Imam bunar koji su mi sredili, a sakupljam i kišnicu. Vodu malo grijem na peći. Malo preko dana radim u vrtu. Imam televizor, ali mi se pokvario digitalni prijamnik pa gledam samo "Bosnu". Koliko ga gledam, ne bih ga trebala ni plaćati. Imam i mali radio. Zimi malo štrikam čarape. Imam invalidsku mirovinu od 600 kuna. Jedna žena, koja je ovdje dolazila, dala mi je mobitel, ponekad platim bon 50 kuna, ali to ne traje dugo. Dobro mi dođe samo kad me kćer zove - opisuje nam Danica svoju svakodnevicu.
Baka Danica je posebno ponosna na svoje cvijeće. Dvorište joj je pomalo zaraslo u travu, ali na vrtu se osjeti njezina "zelena ruka", usprkos tome što se teško kreće. Šest kokoši su joj sve životinje u dvorištu. Kaže nam da ih je imala i više, ali ih je zgrabio jastreb. Štenca, kojeg je imala, poklonila je lovcu Luki.
Selo Nježić je nekad imalo 40-ak stanovnika, a nakon rata se većina stanovništva srpskog podrijetla odselila. Zajedno sa susjednim Markovcima, Smoljanovcima, Ozdakovcima nema ni 10 stanovnika. Povremeni vikendaši, lovci i poljoprivrednici višestruko premašuju broj stanovnika.
- Bilo je tu i 15 kuća, većinom su to bili stariji ljudi, ali bilo je i mladih. Jedni su pomrli, drugi su otišli i nisu se htjeli vratiti. Tu sam došla 1970. godine, 1972. sam rodila kćer, a suprug mi je umro 1980. godine - priča baka koja nas potom nudi sokom od bazge.
- "Jelde" da je dobar? Svi ga prave pa sam morala i ja - kaže Danica, pa slijedi još jedan, pa još jedan "putni" pa spuštanje niz makadamski put po kojem skakuću fazani i puca nevjerojatan pogled na ljepote Papuka.
