Prvi proizvođač konoplje u Požeštini: ¨U svemu smo pioniri¨
22.09.2014.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 19804
Damir Rosipal
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"O sadnji konoplje razmišljamo već nekoliko godina, ali nisu bili u mogućnosti ništa učiniti dok Hrvatska nije ušla u EU. Prošle godine bilo je već kasno, ove godine smo uspjeli kupiti sjeme", kaže Damir Rosipal iz Deževaca kod Brestovca, vlasnik prve legalne plantaže industrijske konoplje u Požeštini. Damir koji se inače bavi ekološkom proizvodnjom povrća i žitarica, konoplju je posadio na 20 hektara površine u susjednim Pasikovcima u kooperaciji s partnerima iz Danske.
- Ministarstvo ima sortnu listu koja je dozvoljena u Hrvatskoj i koja se može kupovati u cijeloj Europskoj uniji. Kad se zna kupac, preda se zahtjev Ministarstvu poljoprivrede i oni odgovore u roku 10 do 20 dana. Ako trebaju nekakve dopune, dopuni se. Dobije se rješenje, kupi se sjeme i to je to. Pošalje se deklaracija o sjemenu. Nije komplicirano, samo treba sakupiti papire. Potrebna su razna rješenja i potvrda o nekažnjavanju, sve to pojedinac mora prikupiti sam - pojašnjava Rosipal.
S policijom problema nije imao, obišli su ga samo par puta. Veći problem je zakonodavstvo koje brani preradu cijele biljke, smije iskoristiti samo sjemenke. Skorašnja berba bi mogla također biti loša zbog velikih poplava, tako da se ove godine nada tek povratu uloženog.
- Izazov je taj što hrvatski zakoni nisu usklađeni. Zakon ne dozvoljava uporabu cijele stabljike. S ove površine ćemo samo sjeme koristiti, a nadzemni dio ćemo zaorati. Sjeme će najvjerojatnije otići za ulje i proteine. Stabljika koja se odbaci ima jako puno primjena poput autoindustrije, nema gdje se ne može upotrijebiti jer je to čvrsta konstrukcija. Dolazimo do apsurda da bacamo veći dio biljke iako je u cijelosti korisna. Zasad je tako. Nadamo se da će se iduće godine promijeniti zakon. Nismo radili izračune. išli smo "na horuk". Kilogram sjemena košta 7.5 eura, a sadi se 30 do 35 kilograma po hektaru. Tu su još troškovi sadnje, oranja i to se popne na 6-7 tisuća kuna po hektaru. Ove godine neće biti veliki prinos jer konoplja ne voli ekstremne uvjete, kiše i poplave koje smo imali u Požeštini. Urod će nam se smanjiti sigurno 70 posto. Pokrit ćemo direktno uloženo u sjetvu i gorivo, ove godine smo na nuli. Inače, kad je normalna godina i kad se iskoristi cijela biljka, čista zarada je 10.000 kuna po hektaru, odnosno 20.000 kuna u brutu - kaže Damir.
- Partner nam je jedna danska korporacija. Planirali smo barem 20 tona sjemena. Ove godine ga neće biti toliko, ali i od te manje količine ćemo napraviti neke proizvode da se financijski izvučemo iz velike elementarne nepogode. Imali smo plan da dođe specijalni kombajn uz Danske, ali odustali smo jer ga partneri nisu nabavili. Najam je preskup, tako da ćemo ove godine to odraditi svojim kombajnom. Plan je da se u Požegi otvori tvornica za preradu konoplje, najvjerojatnije iduće godine ako svi zakoni budu kako treba - nastavlja Damir.
Obitelj Rosipal se dugi niz godina bavi ekološkom poljoprivredom bez upotrebe sintetičkih mineralnih gnojiva i samo uz odobrena zaštitna sredstva. Kažu da je to teži put, ali dugoročno isplativiji. Veliki su proizvođači povrća koje izvoze u Zagreb i Ljubljanu.
- Pioniri smo u Požeštini i uvijek eksperimentiramo s onim što nema nitko. Sadimo kulture od kojih ima koristi, koje su tu nekoć uspijevale, a više ih nema. Možda tu više za tri godine neće biti više konoplje kada se to bude masovno proizvodila i cijena bude manja. Bavimo se proizvodnjom povrća. Uzgajamo mrkvu, pastrnjak, ciklu, krumpir i luk te raž, pir i soju od žitarica. Ove godine obrađujemo 105 hektara, samo je 7 u najmu, sve ostalo je naše. Prije 12 godina smo krenuli s 20 jutara zemlje i onda smo počeli kupovati. U okolici ima dosta zemlje, ali su imovinski odnosi često neriješeni. Ima dosta zapuštenih zemljišta pa smo prvo sadili kulture koje su oplemenile zemlju. Nismo odmah išli na proizvodnu povrća. U obitelji nas ima sedam, tu smo žena, ja, roditelji i troje djece. Svi sudjeluju i kad nemaju obaveza u školi onda su u polju. Svi pomažu i svi bi tjerali traktore - priča Rosipal.
- Može se životariti. Ne možemo si kupiti novi Mercedes. Sav svoj kapital ulažemo u novo zemljište. Kad ga više ne bude, onda ćemo si razvijati tehnologiju. Sad ne razvijam preradbene kapacitete. Mi smo sirovinci, samo meljemo pšenicu. Prošle godine smo otvorili tržište u Ljubljani koje je veliko kao u Zagrebu gdje izvozimo robu vrijednosti 100.000 eura godišnje. Toliko još možemo u Ljubljanu i za toliko smo se pripremili ove godine, ali je poplava odnijela svoje i bit će dobro ako budemo imali proizvoda za Zagreb. Tržišta u čistoj ekološkoj proizvodnji ima, samo treba imati volje. Doveli smo se u fazu gdje više ne zovemo kupca nego on zove nas - ustvrdio je Damir na kraju.
