Vrijedna Cerovčanka (69): ¨Ne gledam filmove, ne pijem tablete, samo radim¨
18.05.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 18491
Dragica Ljubica Paić
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"To mi je prvi vrt za proljeće da imam luka, mrkve, peršina i cvijeća od proljetnog do zimskog, sve `imadem` u njemu, i breskvice u voćnjaku. Ljudi kad idu automobilom uz cestu uspore pa gledaju, dobila sam već svakakvih pohvala. Tu su vam od starinskog cvijeća božuri i to tri vrste, kaloperi, božje drvce, jasmin, zečje uši. Ne znam ni sama kako se svi zovu. Imam i začinskog bilja - majčine dušice, metvice, bosiljka", pokazuje nam Dragica-Ljubica Paić iz Cerovca kraj Jakšića samo jedan od nekoliko svojih vrtova.
Vrijedna 69-godišnja Cerovčanka ima vjerojatno najljepšu okućnicu u svom kraju, kao i niz zanimljivih hobija poput skupljanja figurica, starih alata i raznih predmeta iz prirode od kojih svaki nađe svoje mjesto u njezinoj kući ili okućnici.
- Osim uređivanja moje okućnice, izrađujem goblene i okvire od šibica. Ovo drvo u vrtu u obliku gljive sam oblikovala od dvije vrste bršljana šarenog i jednobojnog. Ovo tu su ručni plugovi, imam puno starog alata, a imala sam ga još više, ali sam ga poklonila zetu u Kutjevu. Da napravim ovaj kamenjar sam platila zidara, ali kamen sam sama skupila. Imamo oranicu, zove se Brda, to je nekad bilo tursko selo. Dok je moj suprug bio živ i dok sam kopala, nakupila sam kamenja na njoj. To mi se svidjelo, nakupila sam 15 vreća kamenja. Sve to što vidite je od tog kamena. Bio je blatan, oprala sam ga i došla mi je ideja da ga iskoristim. Ovaj sitni kamen kojim smo oblagali zidove je iz potočnog pijeska. Ovo tu je od puževih kućica.
- Netko pita što radim u tim godinama. Dok sam još živa, hoću da gledam svoj trud. Ovaj mali vrt sam napravila sama od sitne cigle, imam i više vrsta čuvarkuća i ni sama ne znam koliko kaktusa - pokazuje nam mali dio svoje okućnice Dragica Ljubica.
- U ovom podrumu držim kaktuse da prezime. Tu su rakije svakakvih vrsta koje skupljam, kao i bačva za vino. Cijela kuća je zidana od sitne cigle 1932. godine. Kažu da nisu stari ljudi znali raditi. Kako da nisu, vidite li kako je to bilo rađeno u to vrijeme? Ovaj stari štagalj je star kao i kuća. Suprugov djed i njegov brat su prvi imali vršilicu u selu, prvi su traktore uvezli iz Njemačke, kupili su ih za dukate, onda znate kako su bili "mogućni". U toj štali su bile sve krave, a na onom drugom kraju kuće sve konji - pokazuje svoju kuću po kojoj svakog trenutka nešto radi, zapravo nikad nema mira.
- Sad imam pet ovaca, a onda smo imali krave. Kad sam se udala sa 16 i pol godina su vam bili još konji i još smo orali s njima, kosili smo žito ručno. Naradila sam se od svoje mladosti. Ne znam od čega su te ruke da mogu više raditi. Bilo je posla i posla, krave muzi, nosi mlijeko. Išla sam na "pijac", nema što nisam radila. Sad ću u srpnju navršiti 69 godina, ali cijeli dan sam u vrtu. Ne zanimaju me filmovi kao druge bake, ja sam vam uvijek u pokretu. Kod doktora nisam bila 12 godina. Nikad vam ne pijem nikakve tablete iako me nekad nešto zaboli, ali ja se na to ne navikavam i neću. Svoju energiju potrošim hodajući i radeći pa zaboravim da me boli. Rijetko kad sjednem, uvijek sam u pokretu i uvijek nešto radim - nastavlja Dragica Ljubica, koja je vječito dobre volje i nasmijana - pa nam uz šalu pojašnjava svoja dva imena: - Moj pokojni suprug je znao kad ide u grad i mora dati moje podatke reći "Zove se Dragica Ljubica, pa ja imam dvije supruge, i Dragicu i Ljubicu".
- Ja vam uživam u svemu tome, ujutro kad se probudiš kao i svatko nikakav si, a ja lijepo odmah idem u svoje dvorište, pogladim cvijeće, prošetam, odmah nadođem.
Kako je oko kuće, tako je i u kući. Zidovi su puni goblena, figurica, ukrasa razne vrste, starih fotografija u narodnoj nošnji. U ovoj kući se uvijek njegovala tradicija. Ipak je posebna po svom skupljanju bećaraca.
- Ajoj, imam ih koliko hoćete, oko 500. Ne znam ni sama koliko ih dugo skupljam. Na radiju je bila neka emisija. Moj suprug je tad još bio živ, on bi gledao televiziju u sobi, a ja bih ih slušala u kuhinji jer su me zanimali. Koji god mi se svidio i bio lijep, ja sam ga zapisivala. Kako imam tri kćeri, ovaj mi je recimo zanimljiv: "Uzmi diko koja tala daje, mene moja mama ne prodaje" pa ovaj "Kako su mene naučili moji preci, kud god dođeš, hvaljen Isus reci", "Dukat mali među velikim kao siromah među bogatima". Puno je mudrosti među njima i zato vam uopće ne znam koji mi je omiljeni. Cijelo selo zna za to. Nekad se skupe žene iz sela i čitamo bećarce pa se smijemo kakvih ih ima. Razmišljala sam i da ih objavim. Unuk mi je rekao da će ih prepisati, ali još nije. Neka stoji, valjda netko hoće. Jedna cura s fakulteta je tu imala dečka. Došli su jedne nedjelje i pitali me da im ih dam da prepišu. Odnijeli su nekoliko bilježnica i onda je napisala tko ih je skupio i sve ostalo na fakultetu u Zagrebu - pohvalila nam se Dragica Ljubica i pozvala nas da dođemo u njezin mali rajski vrt kad sve procvjeta.
