Mladi Marko Pribocki u život vraća klasične Porsche-e oldtimere
(FOTO: compas.com.hr)
Ljubav prema automobilima koju mu je još u djetinjstvu usadio otac i koja je u međuvremenu prerasla u pravu strast, mladog Pakračanina Marka Pribockog prije nekoliko godina potakla je da ostvari svoje dječačke snove i pretoči ih u stvarnost.
U garaži svoje obiteljske kuće na Pilanskom putu u Pakracu u život vraća Oldtimere sportskog pedigrea koje život nije mazio te automobilima koji su prvi put svjetlo dana ugledali daleko prije nego je Marko i sam napravio prve korake daje priliku da još jednom trnce uzbuđenja i zadovoljstva pošalju niz kralježnicu novih vlasnika koji će možda više od prijašnjih znati cijeniti ono što im pružaju.
Porsche, Stuttgartska automobilska kompanija, neki bi rekli i tvornica snova, koja se kroz svoje postojanje neizbrisivo upisala u povijest motosporta svojim ikonskim modelom 911 i njegovim brojnim varijacijama postala je Markovom fascinacijom i neraspletivo se ispreplela s njegovim životom. Ono što je nekada bio mladenački san, Marko je pretočio u stvarnost oživljavajući nekoć ponosite predstavnike obitelji Porsche koji su načeti zubom vremena bili osuđeni na propadanje.
Iako je na svojevrsnom početku nečega što bi po svemu sudeći moglo prerasti u životnu karijeru, ovaj 25 godišnjak posjeduje ogromnu volju i motiviranost te zrači entuzijazmom i odlučnošću. Nemoguće je ostati ravnodušan kada o automobilima koje bi drugi smatrali starim željezom govori s toliko žara, kao da ih već vidi u budućnosti, vraćene u stanje kada su radili prve kilometre.
U vrijeme ove globalne nesigurnosti koju je donijela pandemija koronavirusa Marko ostaje nepoljuljan i ustrajan u svom naumu da se posveti restauriranju Porsche-a oldtimera koliko god mnogima bez te vizije to neshvatljivo bilo, a želeći našim čitateljima pružiti uvid u njegovu životnu priču i odabir životne karijere koja možda i nekoga od naših čitatelja potakne na ostvarenje svojih snova razgovarali smo s Markom u radionici njegove obiteljske kuće u Pakracu.
Koliko dugo se bavite restauriranjem starih automobila i kako je sve počelo, koji je prvi automobil na kojem ste radili?
„Bavim se automobilima od kad znam za sebe, uz oca automehaničara sam stekao znanje i dosta toga naučio, a aktivno od 2013. godine kada sam završio srednjoškolsko obrazovanje te krenuo u do tada nepoznate vode prodaje i uvoza automobila. Naravno nisam ih uvozio samostalno već prodavao komisiono/uslužno uz proviziju. Prvi automobil koji sam restaurirao bio je zlatni Porsche 911 G model iz 1983. godine koji je otišao za Maleziju, u kontaktu smo s vlasnikom i možda za njega budemo radili još koje vozilo.“
Koliko ste automobila do sada restaurirali i vratili im prvotni sjaj?
„Trenutno smo vratili prvotni sjaj i udahnuli novi život u 12 automobila oldtimera, dva se trenutno rade u Pakracu i na području Grada Pakraca pa njih ne ubrajamo u taj broj. Ali broj raste.“
Skoro svi automobili na kojima ste do sad radili su Porsche-i. Što Vas toliko fascinira u vezi njih, i je li ta privrženost nešto što gajite od rane mladosti?
„Svaki automobil koji sam do sada restaurirao je bio Porsche, ali to je ljubav, kao što kaže Ferdinand Porsche; "Nisam mogao pronaći sportski automobil pa sam si ga napravio." Porsche je egzota automobilske industrije i tako treba i ostati, prvo mjesto Porsche pa onda svi ostali. Njih radimo isključivo jer za njih posjedujemo literaturu, koje ima pregršt, i znanje te svakako alat.“
Vaš otac i sam se bavi automobilima cijeli život, koliko je on utjecao na odabir zanimanja i da li je on taj koji vas je „zarazio“?
„Zaražen sam automobilima još od djetinjstva kada sam u vrtiću zbog nedostatka ceste (tepiha koji je bio na pranju) uzeo marker i nacrtao svoju stazu, nije mi bio problem poigrati se i s olovkom pretvarajući se da je auto. Da, moj otac imao je veliki utjecaj na mene po pitanju auta, radimo svaki dan s automobilima, svaki dan gledamo oglase, skupa pratimo cijene... Kažu da je ulaganje u oldtajmere bolje od dionica, to znači da nismo sakupljači hrđe već brokeri!“
Često se za kolekcionare automobila kaže da su „strastveni“, može li se isto reći i za one koji ih restauriraju?
„Strastvenim kolekcionarom smatra se netko tko ima nekoliko ljudi zaposlenih na održavanju flote i garaže vozila vrijedne po nekoliko milijuna eura ili dolara, mi smo samo par puta radili vozila takvim kolekcionarima, ostali su zubari, doktori, direktori itd., ljudi koji uživaju u vozilu, a ne da im stoje u garaži i skupljaju prašinu.“
Koje kriterije automobil mora ispunjavati da bi se nazvao oldtimerom?
„Kriterij za oldtajmera mora biti starodobno vozilo s ili bez certifikata izvornosti s potvrdom povijesnog vozila u Republici Hrvatskoj starosti 30 i više godina. Youngtimerima se smatraju sva ostala vozila do 25-30 godina starosti.“
Da li je restauriranje oldtimera vezano za dosadašnje obrazovanje, u koju školu ste išli i koji smjer ste izabrali?
„Restauracija nema nikakve dodirne točke s mojim obrazovanjem, jer sam završio školu za Tehničara za cestovni promet, htio sam upisati i fakultet, ali su me oktani povukli k sebi.“
Kakav je bio put do konačne odluke baviti se restauriranjem Porsche-a, čime ste se sve do tada bavili i odakle kapital za takav posao?
„Konačna odluka je pala kada sam s 12 godina prvi put vidio takvo vozilo, nije bilo kao danas mobitela da se sve snimi pa niti nemam takvo što dokumentirano, ali da to je ljubav koja traje godinama, već više od desetljeća... I dalje volim jednostavne dvije zakrivljene linije i flat six /bokser motor... I taj zvuk... Kapital za taj posao sam si priskrbio prodajući automobile kupcima uz proviziju, to radim i danas te tako financiram projekte. Riječ je o novijim vozilima, bude i nešto drugo osim Porsche-a, ali dobro.“
Koliko restauracija jednog sportskog oldtimera može trajati i koliko je teško ili lako naći dijelove? Kako dolazite do dijelova, pomaže li vam netko tko je već u toj „sceni“?
„Lakog koraka u restauraciji nema, ne znam nikada kada auto dolazi iz inozemstva, na primjer Kalifornije, da li je toliko loš kao na fotografijama ili još gori. Pomažu nam partneri i njihova djeca od kojih su neki u Americi, neki u Njemačkoj pa onda tražimo dio po dio...
Naravno, najcjenjeniji su automobili takozvani „barn find“, automobil kojeg je prvi vlasnik zaboravio ili uslijed nekog drugog razloga ostavio u nekom štaglju recimo to tako, i ima jako malo kilometara, e tada je to cijenjeno!“
Postoje li nekakva pravila kojih se pri restauraciji treba pridržavati i što ljubitelji takvih starih restauriranih automobila najviše cijene?
„Što se tiče restauracije prvo krećemo u kopanje povijesti da vidimo s kojom je bojom taj automobil s tim brojem šasije izašao iz tvornice pa zatim kakav je bio interijer, motor, mjenjač i da li je sve original... U žargonu se to kaže matching number, da se svi brojevi poklapaju kao na dan kada je napustio tvornicu. Boja mora biti ujednačena i određena debljina laka bi bila idealna za cijelu karoseriju, ali to niti današnji standardi ne mogu pogoditi.“
renutno restaurirate popriličan raritet, Porsche limitirane serije od svega 6000 primjeraka. Kako ste do njega došli i gdje uostalom nalazite Porschee oldtimere koje restaurirate?
„Vozilo koje trenutno restauriramo je Porsche 911 964 turbo Targa sa specijalnom doradom u RSR u, to je odjel za tada vrlo imućne vozače te marke te ih je proizvedeno samo 6000 komada - 3000 Targi i 3000 coupea. Ne znam točan broj koliko ih je preživjelo do sada, ali je jako jako mali. Takvog u istom kodu boje imao je recimo Pablo Escobar, i slični ljudi koji su sedamdesetih godina prošlog stoljeća imali priliku aplicirati na listu poželjnih kupaca.
Ovaj auto je bio u jednoj garaži u dnu Austrije, bivši vlasnik bio je zubar, a njegova supruga i kćeri su se htjeli riješiti tog vozila. Uz moje partnere iz Porsche-a provjeravali smo broj šasije dva puta da se uvjerimo da li je to o čemu mi sanjamo i tako smo sklopili ugovor i evo ga u Hrvatskoj. Trenutno je tu, no postoji upit iz Japana. Tamo se jako cijene Europski automobili.“
Restauriranje starih sportskih automobila nije jedino po čemu ste svojstveni, Vi ste i inovator iza kojeg je već jedan patent također vezan za automobile. O čemu se točno radi?
„Da, posjedujem patent na području autoindustrije koji je u Zagrebu izabran za najbolji patent 2018. god. Na takvu sam ideju došao zbog današnjeg minimalizma i ekrana u vozilima, a riječ je o biraču brzina osjetljiv na dodir. Dobio sam također licencu od Europskog zavoda za patente da je priznat na svjetskoj razini te sad čekamo razvoj situacije na tom području tj. hoćemo li ga uz neke poticaje moći pretočiti s papira u stvarnost.“
Pokretanje bilo kakvog posla nije lako, kako ste se na to odlučili i jeste li pokušali dobiti nekakav poticaj za samozapošljavanje jer koliko shvaćam trenutno radite u okviru očevog obrta?
„Pokušavao sam aplicirati na zavodu za zapošljavanje, ali uzalud. Odbili su me 4 puta jer im ideja ili nije bila isplativa, ili nije bila zanimljiva... Tužno je da se ne potiče takvo što, a potiču se kafići i slično....Da, radim u očevu obrtu, i trenutno je tako. Sljedeći mjesec nadam se i u vlastitom poduzeću...“
Kako je prošlogodišnja i još uvijek nažalost aktualna pandemija koronavirusa utjecala na posao?
„Pandemija je imala velik utjecaj jer smo rastegnuli posao koji smo planirali završiti do kraja prošle godine, ali bili smo spremni na to jer smo, neovisno o nama, radi pandemije svi u ovoj branši imali zaostataka.“
Gdje se vidite za 10 godina tj. koji vam je cilj i vizija, restauriranje oldtimera ili daljnji razvoj patenta?
„Za deset godina se vidim kraj vozila definitivno, da li na dva ili četiri kotača sve je moguće. Volim sva vozila koja radimo, ali ako mi prođe ideja oko patenta probat ću za sebe zadržati restauracije i prodaju vozila kao posao u kojem guštam.
(Izvor: compas.com.hr)
