19.4.2021. | 09:39
S.Š.
Pregleda: 2687
5. Međunarodni trijenal autoportreta
(FOTO: S.Š.)
Izložba 5. Međunarodni trijenale autoportreta „Ja – između zbilje i imaginacije“ slijedi zacrtan put koji je prepoznat u umjetničkom svijetu svojim tradicionalnim održavanjem svake tri godine. Do sada su realizirana četiri izdanja te žirirane izložbe i to 2008./09., 2011/12., 2014. i 2017. godine.
Ideja izložbe postavljena je prilikom realizacije prvog trijenala kada je autor izložbe bio povjesničar umjetnosti Guido Quien koji je na neki način „udario temelje“ i čvrsto polazište ovom projektu, a s istim ciljem nastavile razvijati likovne kritičarke Višnja Slavica Gabout, Branka Hlevnjak i Sonja Švec Španjol, prilikom čega su svi argumentirano elaborirali činjenice koje opravdavaju održavanje trijenala i njegov daljnji kontinuitet.
Ovo peto izdanje trijenala nosi međunarodni karakter stoga se na poziv odazvalo 385 umjetnika sa 676 prijavljenih radova od kojih je stručni žiri u sastavu Nikola Albaneže i Nikolina Šimunović za izlaganje odabrao 87 radova za predstavljanje na ovoj trijenalnoj manifestaciji. Izlažu umjetnici iz svih dijelova Hrvatske kao i Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Italije, Njemačke, Kanade i SAD-a.
Među izabranim autorima je čak osam slavonskih umjetnika:
MIRELA BLAŽEVIĆ (Vinkovci), ROBERT ERDELJI (Vinkovci), ALEN ANDONOVSKI (Osijek), SONJA HRŽINA MAJSTOROVIĆ (Požega), ENA GILIH (Osijek), IVANA KUTUZOVIĆ (Sl. Brod), EMIL MANDARIĆ (Sl. Brod), ANA SLADETIĆ (Vukovar)
Rad Požežanke Sonje Hržina Majstorović
Trijenale Autoportreta gaji od početka i historiografski pogled na naslovnu temu što postiže uključivanjem u izložbu retrospektivnoga pregleda odabranih radova. Na taj način posjetitelji mogu sagledati ostvarenja prošlih razdoblja usporedo s recentnima, uvjetovanima trogodišnjim ritmom manifestacije. Nakon korištenja fundusa Zbirke Lukin, na 5. trijenalu predstavljena je selekcija autoportreta iz Zbirke Kovačić – Mihočinec.
Iz uvodnog teksta predgovora autor izložbe Nikola Albaneže kaže „U potrazi za temom, kao i u odabiru motiva koje će prikazati, pred likovnim je umjetnicima neizmjerno polje mogućnosti. Napose od kada ne postoji implicitan, od akademskoga autoriteta nametnut, popis što je u vrijednosnom smislu dopustivi sadržaj. Međutim, i ta neizmjernost - promatrana uvijek s pozicije svakoga pojedinca - dijeli se na samo dva skupa; s jedne je strane sve ono što ga okružuje, s druge on sam; ono „ja“ koje doživljuje svijet. A ono što ga okružuje je svijet shvaćen u svim svojim razinama: materijalnoj i duhovnoj, zbiljskoj (faktografskoj) i imaginarnoj (fikcionalnoj), prezentnoj i memorijskoj, mitskoj, razinama dohvatljivim oku i ruci ili samo mašti, inače nedostižnim itd.; svijet koji se svakome otkriva na samo njemu svojstven, dakle, na jedinstven način. Zajedničko je, pak, nastojanje na spoznavanju i, možda, jedinstvu oba spomenuta dijela. Pogled je pritom tek jedan, ali iznimno važan osjet na tom putu.“