Na Dan života biskup Škvorčević krstio šesto dijete veličke obitelji Smojver
5.2.2018. | 19:21
M.B.
IZVOR: Požeška biskupija
Pregleda: 1728
Krstitke u Velikoj
(FOTO: Biskupija)
Na Dan života, u nedjelju 4. veljače, požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je župu Sv. Augustina Biskupa u Velikoj i tijekom misnog slavlja u župnoj crkvi krstio Andriju, šesto dijete Milana i Ane Smojver, te Andreja, prvo dijete Kristijana i Sunčice Đurđević. U pozdravu je podsjetio nazočne vjernike kako je život neprocjenjivi Božji dar. Rekao je da životom nazivamo cijelu stvarnost žive prirode, a čovjeka kao njezin vrhunac. Pozvao je na zahvalnost i molitvu za dar ljudskog života, izrazivši radost što Dan života slavi u Velikoj, u dragoj prigodi krštenja spomenute djece. Ustvrdio je da u Hrvatskoj ništa toliko ne nedostaje koliko života, i da bez rađanja djece ono materijalno što steknemo gospodarskim napretkom gubi smisao. Supružnicima Smojver zahvalio je i čestitao za dar šestog djeteta.
U homiliji biskup je ustvrdio da je život izazovna činjenica koju ni znanost, ni politika niti ikoja druga ljudska djelatnost ne može do kraja protumačiti, zato što je on darovana stvarnost iza koje stoji otajstvena dubina ljubavi. Budući da su život i priroda djelo ljubavi, zato im treba pristupiti s ljubavlju, naglasio je biskup, rekavši da je ona neizmjeriva kao i Bog, te se ne može izmjeriti ljudskim mjerilima. Stoga, kad god ljudi vođeni svojom sebičnošću počnu praviti račun sa životom i s prirodom, dolazi do zagađenja ili onečišćenja okoliša, događaju se klimatske promjene koje opasno ugrožavaju život na zemlji. Dokle god ljudi poštuju prirodu, dotle će ona služiti čovjeku, a kad prestanu poštivati njezine zakone, ona im se počinje osvećivati. To pravio još više vrijedi za čovjeka, čim ljudi dirnu ljudski život, od njegova početka po naravnom začeću, do njegova svršetka u prirodnoj smrti, postavljaju se gospodarima života i uvode čovjeka u veliku nesigurnost s obzirom na posljedice takvog postupanja. Stoga Crkva neprestano poziva na poštivanje i ljubav prema svekolikom životu, napose ljudskom.
U tom smislu biskup je pozvao nazočne da odbace stavove koje počesto čujemo u medijima kako život nije lijep i da ne valja, te da ga vrednuju vođeni Božjom riječju. Ustvrdio je da je starozavjetni patnik Job, o kojem govori današnje prvo čitanje, iskustvenim putem spoznao kako i patnja i trpljenje pripadaju otajstvu života, njegovoj nedokučivosti, ne prihvaća pomisao da bi oni bili Božja kazna, ne svodi život nas račun s Bogom, nego su kušnja koja ga potiče na bezuvjetno povjerenje u Boga, u uvjerenju da ga on ni u trpljenju nije napustio te da će ga iz njega izbaviti. Biskup je podsjetio kako se Isus u današnjem evanđelju zaustavlja pred ljudskom bolešću i patnjom te djeluje kao ozdravitelj. Pruža bolesnoj Petrovoj punici ruku, govoreći joj da ustane iz bolesničke postelje, zapravo joj kao pobjednik nad smeću nalaže da uskrsne od smrtne groznice, jer se u Novom zavjetu upravo tom riječju »ustati - anastázein« označuje Isusovo uskrsnuće od mrtvih. Biskup je pozvao nazočne da i oni po Jobovu primjeru povjere svoju sudbinu u Božje ruke, i poput bolesne Petrove punice prihvate Isusovu ruku koja ih uzdiže na višu razinu postojanja. Zahvalio je obiteljima Smojver i Đurđević što su prihvaćenjem potomstva nošene ljubavlju krenule putem žrtve i trpljenja za svoju djecu te tako pridonose uskrsnuću života. Završavajući homiliju pozvao je nazočne na molitvu da u Hrvatskoj pobijedi život.
Na svršetku misnoga slavlja biskup je čestitao roditeljima Smojver i Đurđević na krsnom preporođenju njihove djece te im poželio da ulože u njih puno ljubavi, od koje ona žive više od bilo čega materijalnoga. Još je kazao vjernicima neka ne dopuste da u Hrvatskoj umre život, nego da molitvom i djelom podupru supružnike u služenju životu, da iz dječjih očiju i lica čitaju Božju ljepotu života. Zahvalio je župniku Mariu Saniću za sve ono što u suradnji sa župljanima nastoji redovito činiti u veličkoj župi, pjevačima za predvođenje liturgijskog pjevanja, a brojne ministrante – njih više od trideset – potaknuo je na vjernost u službi oltaru, te na sve nazočne zazvao je Božji blagoslov. Nakon svete mise susreo se s
članovima obitelji Smojver, zanimao se za njihov obiteljski život, djeci je uručio darove a roditeljima novčani prilog
