Nevidljiva požeška skate scena
15.11.2020. | 10:59
Kristina Šimić
Pregleda: 5788
FOTO: Autor/Izvor Marin Pavlović
Skateboarding ili „skejtanje“ ekstremni je sport u kojem osoba stoji na posebnoj dasci s kotačima i izvodi trikove. Početkom 70-ih godina prošloga stoljeća američki su surferi zbog nedostatka valova na moru prešli na dasku s četiri kotača i to je bio početak sporta kojeg poznajemo danas. Pop kultura 90-ih, internet i video igrice, učinile su taj sport popularnim i u Hrvatskoj. Ove godine Sportska organizacija odlučila ga je u uvrstiti u sportski program Olimpijskih igara Tokio 2020., ali je natjecanje zbog korone otkazano.
Skateboarding nije nikakva nepoznanica u Požegi, ali je u potpunosti marginaliziran kao sport i ne pridaje mu se nikakav značaj, a problema je i previše. Grupa skejtera već godinama se bori sa smećem koje im netko ostavlja kad njih nema. Razbijen im je čak i stolić na igralištu, a sa sobom nose metle i vreće za smeće kako bi sav nered počistili i mogli u miru trenirati. Razočarani su pomalo što su na Rekreacijskom centru Požega, kućica za odmor i postaja za pumpanje guma postavljene kraj košarkaškog igrališta, gdje je već dovoljno klupa i nema toliko biciklista, a ne u blizini Skate parka jer su tamo potrebnije. Također, tu je problem i rasvjete. U zimskim mjesecima, brzo se smrači te su im potrebna još dva reflektora koja trenutno čekaju, rekao je Nikola Kovačević.
Grupa požeških skatera, predvođena Marinom Pavlovićem uporno i mukotrpno vježba već godinama. Na Svjetskom natjecanju Pannonian Challenge u Osijeku, Požegu je predstavljao Josip Flisar. Nažalost ta vijest prošla je pomalo „ispod radara“ upravo zbog nedovoljnog interesa javnosti za taj sport.
Ono što mlade ljude privlači skateboardingu sigurno je kultura i način življenja koji ime se prezentira putem interneta. „To je stil života, mladih ljudi koji imaju svoja zajednička obilježja, ponašanje, stil odijevanja, popraćen socijalnom interakcijom što je kroz glazbu i pridonijelo popularizaciji skateboardinga i među Požežanima“, dodaje Matija Katić.
„Za početnika je dovoljno već mjesec dana da svlada osnovu guranja iliti pusha te ravnozežu stajanja na dasci . Zato treba svakodnevno vježbati da bi se održala kondicija, snaga i eksplozivnost u nogama jer je to najbitniji dio, a on ovisi o visini skoka tj. ollia i brzini udarca nogu o tail (rep)“, govori nam jedan od začetnika požeškog skateboardinga, Marin Pavlović.
Marin Pavlović inspiraciju za svoje trikove pronalazi putem interneta, a ono što ga motivira da ustraje u svojoj strasti zasigurno je osjećaj zadovoljstva nakon uspješno odrađenog trika. Kao i u svakom sportu, prisutan je rizik od ozljeda. Stvar je u tome da se broj ozljeda svede na minimum, a to se radi zagrijavanjem prije vožnje i istezanjem mišića. Marin se zbog toga bavi i yogom.
„Treba ići po redu i znati svoje granice, potrebno je naučiti pravilno padati pri velikim brzinama. Ekstreman i opasan sport jest, ali nema razloga da se ljudi plaše ozljeda ako se sve radi po pravilima. Osim toga, živimo u modernom dobu gdje se skate reklamira i prikazuje u medijima i to iz dana u dana povećava broj zaljubljenika u ovaj dinamični sport“, ističe Marin.
„Popularizacija skateboardinga, najviše se osjeti u Zagrebu jer puno ljudi koristi skate kao prijevozno sredstvo po gradu, bez previše trikova i napretka u smislu tehničkog djela vožnje. Neki gradovi kod nas imaju i skate škole gdje mladi naraštaji uče voziti skate i bave se fizičkom aktivnošću što je najbitnije. Uglavnom, to je svijet iz kojeg kad jednom uđeš, teško izlaziš iz njega“, zaključuje svoju priču Marin.
Poseban osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti, spoj sporta i umjetnosti, umijeća i upornosti, razlozi su koje privlače ovom sportu sve više mladih Požežana. Zbog toga svega planiraju osnovati Kulturni centar mladih Požega. Udrugu koja bi zastupala interese mladih požeških sportaša i umjetnika. Žele nastaviti djelovati kroz veću grupaciju ljudi i ostaviti nešto iza sebe generacijama koje dolaze. Vođeni plemenitim ciljem za kraj poručuju svim mladima da ne odustaju bez obzira na prepreke s kojima se susreću jer prepreke su samo znak da se problemi rješavaju.
