Nimalo lak put do današnjeg statusa požeške Vojarne
14.10.2022. | 14:09
Ante Mandarić
Pregleda: 5792
Nimalo lak put do sadašnjeg statusa požeške Vojarne
(FOTO: FB Zdravko Ronko)
Tijekom listopada Vojarna u Požegi obilježava dva značajna datuma. Prvi je 8. listopad i obljetnica ustrojavanja Središte za obuku i doktrinu logistike Požega, a drugi je 22.listopada i osnivanje Dočasnička škola „Damir Tomljanović Gavran“ centra vojnih škola „Petar Zrinski“ Hrvatskog vojnog učilišta dr. Franjo Tuđman u Požegi (28.10. ove godine održat će se Svečana akademija u Kazalištu). Iako je jedna obljetnica nedavno obilježena, a drugoj tek idemo u susret, bivši požeški gradonačelnik Zdravko Ronko na svojoj FB stranici ponovno je otkrio niz zanimljivih, ali i zaboravljenih dokumenta vremena o požeškoj Vojarni u kojem daje niz priloga i povijesnih činjenica.
Na slici: tadašnji ministar obrane Ante Kotromanović, gradonačelnik Zdravo Ronko i načelnik GS OS RH Drago Lovrić, Grgin dol 12.5.2012. dogovor za Dočasničkoj školi u Požegi.
Status Zdravka Ronka prenosimo u cijelosti:
„Misija Središta za obuku i doktrinu logistike Hrvatske vojske u Požegi bila je i ostala osposobljavanje pripadnika oružanih snaga za obnašanje dužnosti i zadaća na području logistike te razvoju doktrina logističkih službi. Takav ustroj uslijedio je 2005.godine ukidanjem služenja redovnog vojnog roka i prelaska prometnih i logističkih specijalnosti iz zagrebačke vojarne Borongaj u našu Požegu, dok je Dočasnička škola došla u Požegu 2012. godine
U ovom prilogu neće biti na odmet i malo povijesti!
Završetkom Domovinskog rata, raznim preustrojima Hrvatske vojske, stasanjem i nove gramzljivo-tajkunske elite ,još i više dodvorničko-nekompetentnih posebno lokalnih političara vrši se snažan pritisak za izbacivanjem vojske iz gradova……, imovine radi. Mnogi su to i uspjeli izvesti, a premnogo se toga svelo i na štete mjerene milijardama. Naslušali smo se u tom vremenu kojekakvih gluposti pa i požeških lokalaca, posebno perjanice političke scene onog doba koja je namjeravala od požeške vojarne stvarati studentski kampus. Mojim dolaskom na čelo Grada Požege 2002.godine oštro sam se tome suprotstavio, ne iz kontre kako mi se ljepilo, već čisto iz pragmatičnih razloga.
Naime, imao sam planove, za realizaciju mi je trebao novac, europskih fondova tad nije bilo, a u gradskoj blagajni zvečalo je kad plaću primi vojska, policija, školstvo, zdravstvo….., nisu bile velike ali pristojne i redovite, a uvijek je bilo i za grad, dok je od gospodarstva bilo slabe vajde, minimalaca ko' u priči, a od te pošasti ništa u gradsku blagajnu da kapne. Upravo su mi zbog toga gospodarstvo, vojska i zdravstvo kroz cijeli moj 20-godišnji politički rad i djelovanje bili u stalnom fokusu zanimanja, a ministarstva trajna odrednica.
Kako je ovo dokument vremena o Požeškoj vojarni, treba reći, ne da sam se suprotstavio izbacivanju vojske iz Požege, ne da sam se založio za opstanak i daljnji njen razvoj u Požegi kao i za darivanje zgrade Doma hrvatske vojske, već sam iznalazio i nudio modalitete za što veći dolazak ročnika, časnika i dočasnika, kao i kako privući Borongaj i Dočasničku školu i kako priskrbiti silne hektare „Barutane“ na koje ni ministarstvo danas više ne računa, ali ni gradska vlast ne trza, ne samo kako bi došla u posjed tih nekretnina, nego ni da bi ih barem zacrtala pa i u predstojećem novom Prostornim planom Grada Požege koji je u postupku izrade, ako ovo čitaju, a znam da čitaju neka im to bude poticaj.
Treba također reći, bilo je tu velikog i prljavog otpora, zavisti i ljubomore, podmetanja i pakovanja, opstrukcija…..,sve od Sanadera i Rončevića (zaslužnih za vojni puč 2004. i prekid aktivnosti oko izgradnje stadiona u Požegi), Bože Biškupića (zaslužnog za obustavu izgradnje arhiva za kojeg je ministar kulture Antun Vujić osigurao financijska sredstva) itd. itd , a sve u svezi i sprezi s „požeškom političkom mafijom“.
No, imao sam i ja adute - 2002/03 premijera Ivicu Račana i ministricu obrane Željku Antunović, zaslužne za opstanak i daljnji razvoj vojarne kao i za darivanje zgrade u koju smo smjestili Veleučilište (ako tako što u Požegi više i postoji), a imao sam i vrhovne zapovjednike oružanih snaga Stjepana Mesića zaslužnog za dolazak Borongaja u Požegu 2005., te Ivu Josipovića koji je s ministrom obrane Kotromanovićem zaslužan za Dočasničku školu koja dolazi u Požegu 2012. godine. I jedna napomena ! Trebalo je proći mnogo godina da bi se shvatilo što su gradovi bez vojske, e da bi tek 2018. godine ministar Damir Krstičević uz svesrdnu i snažnu potporu Odbora za obranu Hrvatskog sabora iznjedrio Projekt povratka vojske u gradove – Sinj, Ploče, Varaždin, Vukovar Udbinu i Pulu. Da, i pokušajmo samo zamisliti, na što bi nam tek danas ličila Požega da smo je početkom ovog milenija ispraznili od vojske i krenuli praviti gluposti.“
Kako je ta vijest o preseljenju Dočasničke škole prihvaćena u Đakovu, možete pročitati ovdje.
U prilogu cijeli video FB zapisa Zdravka Ronka
Ponešto isječaka iz video zapisa:
1.GRGUREVO 12.03.2003.
2.STJEPAN MESIĆ 50 GODINA MATURE 07.05.2005.
3.ANTE KOTROMANOVIĆ O DOČASNIČKOJ ŠKOLI 19.06.2012.
