Njihovih prvih stotinu godina
22.9.2018. | 09:36
Franjo Memedović
Pregleda: 3541
Križ u B. Drenovcu
(FOTO: Franjo Memedović)
Oduvijek je ljudski rod u cijeloj svojoj povijesti, u raznim oblicima i s određenim nakanama i povodima podizao i gradio razna obilježja u znak počasti, sjećanja i zahvalnosti za sve ono što je to vrijeme obilježilo i zbog čega bi to vrijeme i događaji po tim obilježjima trebali biti upamćeni i prepoznati u nekom nadolazećem vremenu, u nekoj budućnosti .
Kao kršćanski i katolički puk, Hrvati su ta i takva obilježja gradili u oblicima crkava, kapelica i križeva-raspela krajputaša, koji se nalaze u svim dijelovima Hrvatske, od krajnjeg istoka do krajnjeg juga. Mjesta na kojima su oni građeni pomno su birana, od dominantnih kota i uzvisina , morskih hridi i rtova, do raskrižja putova , koji bi obično nekud vodili i odvodili, ispraćali i dočekivali. Mnogi od tih objekata i obilježja preživjeli su svoje graditelje i sve nedaće vremena u prošlosti kroz koje su prolazili, od oluja i gromova, vandala, ratova i društvenih uređenja, te su uz brigu i ljubav onih koji svoju prošlost i tradiciju poštuju dočekali današnje vrijeme , koje će postati nova njihova prošlost, jer oni na svojim mjestima ostaju za neku novu budućnost.
I u Brodskom Drenovcu postoje takva obilježja i građevine koje upravo u ovoj , 2018.godini, obilježavaju svojih prvih stoti rođendan.
Kapelicu na jugozapadu Drenovca , ispod dvije stogodišnje lipe, na raskrižju putova koji vode prema Bečicu i željezničkoj postaji u Dragovcima , davne 1918 .godine podigli su Drenovčani u znak i zahvalu na upravo završeno razdoblje Prvog svjetskog rata za sve one koji su se iz njega živi vratili, kao i za one koji su svoje kosti ostavili na bojišnicama diljem jugoistočne Europe. Mnoge je kapelica prema Ćosina mlinu , kako je najčešće Drenovčani zovu, ispratila i dočekala, sa željezničke postaje u Dragovcima , ali na žalost mnoge i nije , kako neke u onom Drugom svjetskom, tako i one u ne tako davnom Domovinskom ratu. Ima ova kapelica svoju posebnu priču iz današnjeg vremena koja kaže, kako je jedan umjetnik-slikar iz Našica usnuo san u kojem je pozvan da jednu od svojih slika , sliku Sina Božjega, upravo odnese u ovu kapelicu i ako kaže da nikada u Drenovcu nije bio i da za ovu kapelicu nije znao. Usnuto u stvarnosti i provedeno. Ništa ovo značiti ne mora , ali ovaj događaj ipak nosi sa sobom neku poruku i pečat jedne sudbine i jednog života te obilježje jednog vremena, stote obljetnice Drenovačke kapelice.
Druga dva jubilarca s okruglih stotinu godina su istovjetni križevi-raspela, kako Drenovčani kažu, u Donjem i Gornjem kraju Brodskog Drenovca. I oni su podignuti u čast i zahvalu Spasitelju , one davne 1918. godine s istim nakanama i povodom, zahvalnosti i sjećanja na prošlost i s nadom u bolju budućnost, koju je ono neko vrijeme tada obećavalo i u koju se vjerovalo. Jedan od tih križeva-raspela , onaj u Donje Drenovačkom kraju, postavljen je i nalazi se prije skretanja u Bobinčev sokak ili ispred Kovačeva kuće, dok se onaj drug, u Gornjem kraju Drenovca, nalazi ispred ulaza u sokak koji vodi prema više stoljetnoj crkvi Sv. Dimitrije, spomeniku kulture nulte kategorije i drenovačkom groblju. Nekada , a sada se može reći već i davno, pokraj ograda križeva i u Donjem a i u Gornjem Drenovačkom kraju sa svake strane visoko su se uzdizali visoki jablanovi koji su se mogli vidjeti čak i iz Dragovaca i Ratkovice, a kojih na žalost nisu doživjeli svoj stoti rođendan. Do danas nitko se nije sjetio da ih zanovi ? Mnoge su molitve ispod njih izmoljene i mnogi zavjeti izrečeni , a bili su oni svjedoci mnogim mladenački sastancima i rastancima, igrama, druženjima , ljubavni srećama i jadima, i mnoge bi priče ispričati mogli da nisu u tajnu zakleti bili.
Ima u Drenovcu još kapelica i križeva-raspela, možda i starijih od ovih stogodišnjaka, jer ovo selo ima dugu i bogatu povijest, koja seže u prošlost i davno prije od prvog pisanoga spomena, 1230. godine. O njima ćemo nekom drugom prilikom jer i oni vrijede spomena svog postojanja i svojih graditelja, koji su i onda znali da sagraditi i ostaviti nešto za budućnost nije iskaz moći i bahatosti nego izraz zahvalnosti i poštovanja za ono neko vrijeme i za događaje koji moraju biti obilježeni i upamćeni.
FOTO I TEKST: Franjo Memedović
