NK Osijek se namučio dok je došao do pobjede nad NK Slavonijom
NK Osijek- NK Slavonija
(FOTO: sportalo.hr)
U prekrasnoj, pomalo romantičnoj atmosferi veličkog stadiona, nogometaši Osijeka teškom su mukom izborili plasman u četvrtfinale Hrvatskog nogometnog kupa 2:1 pobjedom nad požeškom Slavonijom.
Bila je to povijesna utakmica za Slavoniju, a gotovo su Plavi i dodatno ispisali klupsku povijest, manje od deset minuta ih je dijelilo od prave senzacije i izbacivanja jedinog slavonskog prvoligaša. Naravno da je kvaliteta na strani Bijelo plavih, Slavonija se postavila u dva bloka i odlično branila, u prvih 45 minuta dozvolili su gostima tek dvije prave opasnosti, u oba navrata Osječani nisu pogodili okvir Petkovićevog gola. U nastavku odmah velika prilika gostiju i sjajna obrana domaćeg vratara koji je najavio svoje odlično izdanje u drugom poluvremenu. Iskusni vratar Slavonije imao je 4-5 odličnih intervencija, gosti su još nekoliko puta promašili okvir gola, jednom ga i uzdrmali, i ne bi bilo nikakvo čudo da su nakon svega – ispali.
U 63. minuti najava senzacije, najbolji igrač Treće NL Istok u protekle dvije sezone, Matej Martinović probio je lijevi bok, ušao u kazneni prostor i na sedam metara pronašao mladog Tvrtka Jankovića koji u padu sjajno pogađa za erupciju oduševljenja među oko 3000 gledatelja. Naravno, u “boxu” koji je nakon 20ak godina prvi put vidio gostujuće navijače nije bilo oduševljenja nego – rezignacija. Kohorta je kako je vrijeme prolazilo junaka pronašla u domaćem golmanu Ivanu Petkoviću koji je više puta nagrađen glasnom podrškom, a još glasnija je bila poruka klupskoj upravi. Da odlazi. Pritisak Osijeka je rastao, ali domaći su odlično parirali, borili su se do krajnjih granica a onda pali u samo dvije minute. I to baš onako kako ne bi smjeli u ovakvoj utakmici – nakon prekida. Korner ubačen na drugu stativu sletio je na glavu Filipa Živkovića koji je donio poravnanje, a praktično u sljedećem napadu Marko Soldo s ruba kaznenog prostora pogađa suprotnu vratnicu, a od nje lopta odlazi u mrežu za konačnih 1:2.
U startu smo rekli kako je Osijek kvalitetnija ekipa, to je nepobitna činjenica, ali gledajući ovu utakmicu i izravne dvoboje ne možemo se oteti dojmu da bi među domaćima sigurno bilo igrača koji bi bili pojačanje Osijeku. Pa recimo, Ivan Antunović je za Ademija klasa više, isto ćemo tvrditi i za Mateja Martinovića. Obrana Osijeka nije bila na nekakvim pretjeranim iskušenjima da bi se vidjeli minusi njihovih stopera, ali je Alen Božić pokazao da nije ništa zaboravio što je naučio u Osijekovoj školi, u usporedbi sa Stjopom Alen izgleda poput Gvardiola. Mladi Matoš bio je malo pod dojmom čitave utakmice ali se vidi ogroman potencijal, ovo mu je zapravo treća seniorska utakmica u životu, no Tvrtko Janković je svojih pola sata odradio fantastično, zabio je lijep gol, bježao, driblao i pokazao da te minute koje skuplja u seniorskom nogometu već neko vrijeme puno znače. Nadamo se da će Boto i društvo progledati i okrenuti se domaćem materijalu, nije pretjeran problem pronaći kvalitetan materijal u Slavoniji i Baranji, puno je to lakše nego dovoditi polovne strance, oni koji su danas trčali veličkim stadionom djeluju doslovno tako – polovno!
Prije samo tri dana pisali smo o Slavoniji u dosta negativnom kontekstu, pristup protiv Vinogorca u prvenstvu bio je loš, ali danas su pokazali da kad idu maksimalno ta ekipa sigurno vrijedi višeg ranga, ako će biti sličnog raspoloženja i angažmana nikakvo iznenađenje ne bi bilo da upišu hattrick i treći put osvoje titulu u Trećoj NL Istok. Ne možemo niti preskočiti atmosferu na tribinama veličke ljepotice. Mlade snage iz Škole nogometa su davale podršku Plavima, a kako je utakmica odmicala atmosfera se dizala i na ostatku stadiona, dokaz je ovo da Slavonija ima navijače, samo dok nema svog stadiona sve skupa djeluje otužno. Kohorta je bila raspjevana, raspoložena, dobrim dijelom utakmice ljuta i na igrače, konstantno na upravu.
Prava je šteta što se stadion u Velikoj puno češće ne koristi, uz malo šminkanja bio bi to drugi najfunkcionalniji stadion u RH. Pitanje prije svega za vječnog predsjednika ŽNL Dragu Lucića i drugove iz Izvršnog odbora je zašto HNS nije investirao u ovo zdanje i na njemu organizirao utakmice mlađih kategorija, ženske reprezentacije, finale Kupa... Zlatna dolina voli nogomet, zaslužila je barem organizaciju ovakvih utakmica kad je već klupski nogomet srozan do toga da je najjači županijski klub u – 4. ligi.
