Što se krije iza Izetbegovićeve izjave da će BiH priznati Kosovo?
22.12.2017.
D.R.
Pregleda: 16161
B. Izetbegović
(FOTO: google)
Mali ili malo veći skandal na novinskoj konferenciji trojice članova predsjedništva BiH u Beogradu, početkom prosinca, izazvala je intervencija Bakira Izetbegovića usred obraćanja hrvatskog člana Predsjedništva BiH, predsjednika Predsjedništva Federacije BiH Dragana Čovića, kako će se BiH u odnosu na Kosovo odrediti u skladu sa stavovima Beograda prema tom pitanju. Bakir Izetbegović koji predstavlja Bošnjake - muslimane u Predsjedništvu BiH intervenirao je usred izlaganja Dragana Čovića kazavši kako je dogovoreno prije novinske konferencije da Dragan Čović javno kaže kako je takav stav samo njegov osobni, a da će se BiH odrediti prema tom pitanju, misleći na priznanje Kosova kao samostalne države, u skladu sa stavovima Europske Unije jer se, kako je rekao Izetbegović , BiH kao država odredila prema vrijednostima i načelima Europske Unije. Nakon svojevrsnog muka u dvorani prepunoj novinara i visokih dužnosnika srbijanske države, predsjednik Srbije je dometnuo da je ovakav način, tj. kršenje prethodnih dogovora i razgovora s vodstvom Federacije BiH zapravo uobičajen po svim pitanjima. Pitanjima granice, odnosno zamjene nekoliko hektara teritorija BiH i Srbije zbog obnove pruge Beograd - Bar koja zahvaća jedan dio i BiH, pitanje hidrocentrale kod Zvornika te još mnoga pitanja. U kontekstu cijele priče, posve je nevažan stav ili opaska predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, već je bitan ovakav kopernikanski obrat, bezuvjetno svrstavanje BiH prema Europskoj Uniji, pa u tom kontekstu i inzistiranje Bakira Izetbegovića na priznanju Kosova. Podsjetimo, Kosovo je proglasilo samostalnost 17. veljače 2008., a državnost Kosovu vrlo brzo su priznale većina članica Europske Unije i SAD. I većina država nastalih na razvalinama prostora nekadašnje Jugoslavije, priznale su državnost Kosovu, ali BiH nije priznala Kosovo. Najprije zbog vrlo složene situacije unutar same BiH, entiteta unutar Entiteta, odnosno Republike Srpske, složenosti situacije unutar umjetne tvorevine ostatka BiH, Federacije BiH. U BiH su većina Bošnjaci - muslimani, potom Srbi, a potom manjinski Hrvati. U proteklom su ratu u BiH ratovali svi protiv svih ili svi sa svima. Najprije Srbi i Srbija protiv cijele BiH, dakle protiv Bošnjaka - muslimana i Hrvata, pa potom i Bošnjaci - muslimani protiv Hrvata. Islamska Deklaracija Alije Izetbegovića, oca Bakira Izetbegovića u konačnici je rezultirala pogromom i nad Hrvatima, ali i nad Bošnjacima - muslimanima koji su zapravo uvijek bili najveći pobornici jugaslavenstva i Jugoslavije. I u Titovoj Jugoslaviji uvijek puno više naginjali Srbiji i Srbima, unatoč svim ratnim srbijanskim operacijama i zločinima nad njima i u Drugom svjetskom ratu, ali i u ovom posljednjem ratu. Bilo bi zanimljivo napraviti separatni sociološki i psihološki studij o takvom svojevrsnom fenomenu, naklonosti i ushitu Bošnjaka - muslimana prema Titovoj Jugoslaviji i Srbima koje, Srbe, velika većina Bošnjaka - muslimana percipira kao najvjernije poklonike Titove Jugoslavije, i u takvoj percepciji i doživljaju se identificira s njima, Srbima, kao s najodanijim čuvarima Titove Jugoslavije. Dočim Hrvate i Albance većina Bošnjaka - muslimana doživljava kao razbijače njihove voljene Jugoslavije.
Odnos Bošnjaka-muslimana prema kosovskim Albancima
Za vrijeme demonstracija na Kosovu započetim 11. ožujka 1981., gdje i počinje prvi jači udar na Jugoslaviju nakon Titove smrti, razjareni Bošnjaci se listom javljaju kao dragovoljci u Združeni odred Jugoslavenske milicije, koja dolazi na Kosovo pod punom ratnom spremom i zajedno s JNA čini ozbiljne zločine nad civilnim stanovništvom na Kosovu, posebice u Drenici, tradicionalno pobunjeničkom uporištu Albanaca protiv Srbije i Jugoslavije, ali i u glavnom kosovskom gradu Prishtini. Bez ikakve selekcije te su postrojbe, Združeni odred Jugoslavenske milicije i JNA pucale i ubijale civile, djecu, žene, školarce i studente. Na Kosovu je tada uporabljena teška artiljerija, tenkovi, topništvo, taktika napada iz zraka i ulaska u mjesta i sela po cijelom Kosovu, posebice u Drenici. Najveće zločine nad civilnim albanskim stanovništvom te 1981., počinili su upravo Bošnjaci - muslimani. I to im kosovski Albanci nikada nisu zaboravili. I u ovom proteklom ratu na Kosovu, kada je ulaskom paravojnih jedinica Srbije u travnju 1999., godine u samo tjedan dana pobijeno nešto više od 10300 tisuća civila Albanaca, žena djece i staraca, u zapadnom djelu Kosova, a ponajviše u Drenici, svi su se Bošnjaci, koji su živjeli na Kosovu, listom svrstali na stranu Srbije, srbijanskih paravojnih jedinica i Srbijanske vojske. Ni to Bošnjacima - muslimanima Albanci nisu zaboravili. Upravo zbog ovakvih okolnosti i činjenica vodstvu novonastale države Kosovo nije posebice značilo priznanje BiH. Mnogi bi neupućeni promatrači bili začuđeni ovakvim podacima i zbog činjenice kako je većinsko albansko stanovništvo na Kosovu islamizirano pa se percipira kako su Bošnjaci - muslimani "braća po vjeri”. Ali dobri poznavatelji će vrlo brzo uočiti nominalnu distinkciju. Jer su Albanci ponajprije nacionalno osviješteni, svjesni svojeg podrijetla i činjenice kako je njihov jezik posve različit od skupine slavenskih jezika i naroda bivše Jugoslavije koji govore slavenske jezike, a među njima i Bošnjaci koji svoj jezik nazivaju bošnjačkom varijantom slavenskog jezika. Albancima je islamska vjeroispovijest ponajprije dio neformalnog folklora, ma kako to nekom izgledalo. Osim katolicima Albancima koji su najtvrđi dio Albanaca, i na Kosovu i u sjevernom dijelu Albanije. Njima je, Albancima katolicima, nepokolebljiva vjernost Vatikanu, neizostavni dio identiteta.
Dimna zavjesa Bakira Izetbegovića za odluku priznanja državnosti Kosovu
Nedavno je Bakir Izetbegović izjavio kako mu je njegov otac Alija Izetbegović ostavio amanet (oporuku) da Bosnu ostavlja u naslijeđe turskom predsjedniku Taipu Tecepu Erdoganu pa je potom Bakir Izetbegović otputovao u Istambul, mimo protokola i(li) dogovora s ostalim članovima predsjedništva BiH, hrvatskim predstavnikom Draganom Čovićem i srpskim Mladenom Ivanićem, fotografirao se s njim. Izetbegović i Erdogan su jedan drugog oslovljavali s "brate”, htijući pokazati Urbi et Orbi kako je savezništvo među njima neupitno i neraskidivo. Pa je tako Bakir Izetbegović, po instrukcijama onih koji su ga uputili da tako učini, htio pokazati kako će ispuniti navodnu oporuku svoga oca da Bosnu ostavlja Turskoj u zavjet. A tako se htjelo plasirati javnosti kako je transvenzala islamiziranog stanovništa na Balkanu, Bošnjaka - muslimana, bošnjačkih sandžaklija muslimana i kosovskih Albanaca neraskidiva. Ipak, iza ovakve dimne zavjese odnosno instrukcija Izetbegoviću da tako postupi stoje njegovi novi mentori, Sjedinjene Američke Države, administracija iz Washingtona, svjetska velesila koja se na velika vrata ponovno vraća u punini, ovaj puta na cijeli Balkan. Naravno zbog i poradi sve jačeg utjecaja i prisutnosti Rusije na Balkanu. Glavno uporište Amerikanaca je na Kosovu, odnosno njihova vojna baza Bondstil. A Srbijom vršlja sve veći broj ruskih vojnika i komandosa koji su se, osim u srbijanskoj vojnoj bazi u Nišu, sad već grupirali u Preševu i okolici, gradiću na jugu Srbije, kilometar od granice s Kosovom, i nekoliko kilometara od granice Srbije s Makedonijom. Ruski utjecaj se pojačao, svjedoci smo, i u samoj Hrvatskoj. Afera Agrokor i ruska najveća banka Sberbank ozbiljno su ugrozile hrvatsku privredu i opstojnost hrvatske administracije, pa i države. Amerikanci kao nositelji NATO-saveza, čija je članica i Hrvatska sve navedeno niti će dopustiti a kamoli prihvatiti. Stoga su u Bosnu na dulje vrijeme poslali sposobnog Hayta Briana Yeea, pomoćnika zamjenika Državnog tajnika SAD. On je za Televiziju Bosne i Hercegovine izjavio rezolutno kako neće biti promjene granica unutar BiH, kako se neće dopustiti ni pod kakvim okolnostima izdvajanje Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine te naglasio kako slijedi promjena ustavnog sustava BiH, reforma izbornog sustava na cijelom teritoriju BiH, ublažavane propagande o radikalnom islamu u BiH, i bespogovorno poštivanje svih strana, tj. tri naroda u BiH o potpisanoj obvezi poštivanja odluka Haaškog tribunala. Zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD je na kraju rekao kako će SAD biti čvrsti strateški partner BiH, i svim njenim građanima, istovjetno kao što je SAD strateški partner Crnoj Gori i Albaniji.
Upravo ovakav novi raspored snaga i utjecaja u BiH odredio je i kopernikanski obrat u stavu Bakira Izetbegovića koji se sada poput suncokreta okreće Zapadu i zapadnim civilizacijskim vrijednostima. I upravo mu je stoga i sugerirana odnosno nametnuta odluka o priznanju Kosova gdje Amerikanci imaju najveću vojnu bazu u Europi te će ovakvim novim pejzažem biti trajnije zacementirana dosad možda moguća promjena rasporeda snaga i utjecaja Hrvata u općinama gdje su Hrvati u većini u BiH. S tim u svezi jest i bilo oklijevanje predsjednika Predsjedništva Dragana Čovića gledom Izetbegovićeve odluke o priznanju Kosova, jer sve daljnje mogućnosti o uspostavi Herceg Bosne kao pandan Republici Srpskoj, ovakvim novim rasporedom, padaju u vodu. Vrlo izvjesnim i skorašnjim dokinućem i same Republike Srpske te pritiskom na Srbiju koja će morati priznati državnost Kosovu, SAD će trajnije ili trajno zatvoriti vrata Rusiji i ruskom utjecaju na cijelom prostoru Balkana.
Diana Rexhepi
