Isključi emocije i radi, a plaća mu ovisi o prometu
23.11.2013.
Mario Barać
Pregleda: 24102
Oliver Babac iz Lipika već 6 godina radi kao grobar
(FOTO: Mario Barać)
Brojka nezaposlenih u Hrvatskoj prešla je 350.000 ljudi, a vjerojatno je jedno od nepoželjnijih radnih mjesta posao grobara ili pogrebnika. Tako ne misli Oliver Babac, 26-godišnji Lipičanin koji u ovom poslu već ima više od 6 godina iskustva iako kaže da je mislio da će mu to biti tek privremeno zaposlenje.
Završio je srednju školu za zanimanje zidar, pokušao nešto raditi u struci, ali, kako ističe, posla nije bilo, a raditi je morao.
Važno je imati jak želudac
– Sjećam se prvog pogreba koji sam radio i odmah nakon toga sam znao da nemam problema s tim i da mogu raditi taj posao koji ne može raditi svatko. Znam to jer sam vidio kako su neki pokušali i odustali. U ovom poslu čovjek mora biti psihički stabilan, mora moći isključiti emocije i prije svega imati jak želudac jer sam se nagledao svakakvih stvari, o nekima je bolje ne pričati, ističe Oliver i dodaje kako mu još nikada nije bila toliko muka da je morao povratiti.
Ne bojim se mrtvih nego živih ljudi
Na pitanje ima li problema kada ne radi, sanja li mrtve ljude i boji li ih se, Oliver spremno odgovara: – Nemam nikakvih problema, nisam opterećen poslije posla i nemam ružne snove kako bi ljudi mogli pomisliti. Što se tiče straha, ni tu nemam problema. Ljeti znam doći na groblje i u 5 sati, kada je još mrak, zbog toga da kopanje odradim dok ne ugrije sunce. Ni to mi nije problem, ja se ne bojim mrtvih ljudi. Bojim se živih.
Oliver radi sve vezano uz pogreb i skrb oko pokojnika, uz intervencije, odnosno preuzimanja pokojnika, organizaciju pogreba, pripremu i čišćenje mrtvačnice, sam ukop, po potrebi oblačenje pokojnika, prijevoz, a najvažniji dio posla je kopanje rake.
Rekord u kopanju rake - 50 minuta
Dimenzije su 2,10 metara dužine, oko 1,70 metara dubine i širine od 60 (noge) do 80 centimerata (uzglavlje). Kopanje rake košta 1.250 kuna, a ako je već ranije napravljena grobnica, otvaranje poklopca se naplaćuje 875 kuna. Najbrže je raku iskopao za 50 minuta i to u Brezinama, a najviše mu je trebalo gotovo 4 sata za kopanje rake u Popovcima.
– Sve ovisi o zemlji, ako je mekana onda to ide brzo, ali u selima istočnog dijela Pakraca zemlja je najgora, jako je puno kamenja i sige pa onda ide puno sporije, kaže Oliver.
Tvrdi da mu je bez obzira što je ljeti jako vruće i što je zemlja suha i tvrda, lakše raditi nego u jesen i zimu kada je hladno, pada kiša ili snijeg, a i zemlja je smrznuta. O tome kakvi su uvjeti za rad po kiši uvjerilo sam se danas i osobno na groblju u Antunovcu, gdje je Oliver, zajedno s bratom koji mu povremeno pomaže, pripremao raku za popodnevnu sahranu, a iskopao ju je za sat i pol.
24-satno dežurstvo
Najteže u ovom poslu mu je što nema slobodnog vremena, što dežura 24 sata pa nisu rijetki slučajevi da je na posao morao i u 2 ujutro. Ne bi mu to teško palo da je dobro plaćeno, kaže.
- Neki misle da grobari imaju direktorske plaće, što nema veze s istinom. Moja plaća je redovita, ali ovisi o tome koliko imam posla, ovisi o prometu. Drugim riječima, što više ljudi umire, više je posla i veća je plaća i obrnuto. Moja plaća u posljednje vrijeme je oko 3.500 kuna. Prije krize, 2008. godine plaća je znala biti i 5.000 kuna, ali kada je manje posla zna biti i jedva 3.000. Nema tu pravila jer nekada danima nema sprovoda, a nekad znaju biti i 3 u jednom danu. Mjesečni prosjek je između 6 i 10 sprovoda, pojašnjava Oliver.
Ne smije biti emocija
Tvrdi i da nema problema s emocijama koje svjesno isključuje, a dodaje da je najteže kada ukapa djecu.
– Čovjek ne bi bio normalan da ostane hladan u takvim situacijama. Stane mi tada knedla u grlu, ali ju progutam, moraš to odraditi, pojašnjava Oliver i dodaje kako je do sada imao i oko 30 ekshumacija i prijenosa posmrtnih ostataka.
Na kraju kaže kako razumije ljude kojima izgleda nevjerojatno da netko može i mora raditi pogrebnički posao. - Znam daje nekima to čudno, ali ovo je posao kao i svi drugi i ja ga radim koliko god mogu pošteno i odgovorno.
Ovaj posao nikada neće izumrijeti
Ovaj posao treba moći, ali i znati raditi. Netko i to mora, a ono što je sigurno je da ovaj posao nikada neće izumrijeti jer, dok je ljudi, bit će i umiranja, a samim time i posla za grobare, koliko god to hladno zvučalo, zaključuje Oliver koji ipak priznaje da se ne vidi još dugo u tome.
