Život u napuštenom selu: Imaju most, ali nemaju susjede
13.03.2012.
Mario Barać
Pregleda: 16493
Milenko i Ružica Krajnović na obnovljenom mostu
(FOTO: Mario Barać)
- Ni ne usudim se sjetiti preko kakvog smo starog i trulog mosta prelazili i nije mi jasno kako se most nije urušio. Danas imamo most koji nas spaja sa svijetom, ove zime nam je snijeg čistila ralica, postalo je prometnije jer prema Prgomeljama češće voze obližnji stočari, lovci, šumari. Prije nam je rjeđe dolazila pokretna trgovina, a danas nam iz Požege dolazi svaki drugi dan i to direktno u naše dvorište, priča nam Milenko Krajnović iz sela Glavica na pakračkom području, poznatiji i kao Baćo koji je mirovinu zaradio radeći na bagerima požeške Šumarije.
Most im promijenio život
Prije 10 mjeseci su Prgomeljima i Tisovcu, selima istočnog dijela Grada Pakraca otvorena dva novoizgrađena mosta preko rijeke Orljave, vrijedna oko 300.000 kuna. Izgradnju mostova u sklopu programa osiguranja osnovnih uvjeta za reintegraciju Srba povratnika u naselja Tisovac i Rogulje financijski je pomogla Vlada Japana. Zato će ove subote na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Pakraca u povodu Dana Grada Masaru Tsuji, veleposlanik Japana u Hrvatskoj, primiti Zlatnu plaketu „Grb Grada Pakraca“ za područje donatorstva.
Očekivana obnova objekata i povratak stanovnika u ova sela ipak ne ide onako brzo kako je to planirano i predviđeno. Spomenuta sela „žive“ tek u kasnim proljetnim i ljetnim mjesecima kada, uglavnom starije stanovništvo dolazi živjeti u svoje kuće, a danas u njima nema nikoga trajno nastanjenog.
- Vjerojatno se ljudi ne vraćaju jer nemaju posla, a u Prgomeljama je tek jedno gradilište gdje se obnavlja kuća, tvrde Milenko i Ružica Krajnović, jedini trajni stanovnici s južne strane rijeke Orljave koje pripadaju selu Glavica, a kojima je izgrađeni most bitno promijenio život.
Najvrednije im što žive u čistom okolišu
U Prgomeljama i Tisovcu je do sada obnovljeno 10-ak kuća, a tijekom toplijih mjeseci u selima boravi najviše 15-ak uglavnom starijih ljudi. Najmlađi stanovnik je 30-godišnji Zoran Vučković, unuk Milenka i Ružice Krajnović koji radi u Požegi. Oni na svom povećem imanju imaju struju, telefon i vodu, obrađuju zemlju i uglavnom sami uzgajaju hranu, drže i 20-ak ovaca, uskoro će ponovo hraniti 5 svinja, a neizostavne su i kokoši.
- Kod nas ima više domaćih životinja nego ljudi, u šali dodaje Ružica i naglašava kako selo ne može živjeti bez ljudi. - Znam da je struja dovedena u skoro sva okolna sela osim Cikota i Rogulja i sigurno je da će se ovaj kraj ponovo nekada naseliti. Samo mislim da ja sa svojih 69 i 5 godina stariji Baćo, to nećemo doživjeti, kaže Ružica.
Na pitanje što im nedostaje u selu, odgovorili su bez oklijevanja: – Ne nedostaje nam ništa, živimo ovako 8 godina i već smo navikli na ovakav život. Posjećuju nas kći, zet i unuci iz Pakraca, ponekad i mi odemo u Pakrac četvrtkom, a za ovaj skroman život dovoljna je moja mirovina, kaže Milenko, a Ružica dodaje kako je uz zdravlje, zahvaljujući komu se mogu posvetiti poslu, najvrjednije to što žive u čistoj i nezagađenoj prirodi, u miru i bez buke.
Porazna statistika: Sa 138 pali na 6 stanovnika
Prema posljednjem popisu stanovnika iz 2011. godine u Tisovcu živi 5, u Prgomeljima 1 stanovnik, a Krajnovići kažu da je i on umro krajem prošle godine. To su manje brojke u odnosu na one iz 2001. kada su na popisu evidentirana 4 stanovnika u Prgomeljima i 8 u Roguljama. Godine 1991. je u Prgomeljama živjelo 65, a u Tisovcu 73 ljudi.
