¨Htjeli smo nešto ostaviti djeci, a sada će im ostati naš kredit¨
27.01.2015.
Lidija Galić
Pregleda: 17022
Klaudio Perutka
(FOTO: Lidija Galić)
"Kredit od 230 tisuća franaka sam podigao u siječnju 2008. godine. Početna je rata bila 6.600 kuna, a danas bi s osiguranjem koje sam obvezan plaćati, bila veća od 14 tisuća", počinje svoju priču Klaudio Perutka, jedan od brojnih Požežana koji zbog švicarskog franka ne spavaju mirno.
- Supruga i ja smo u to vrijeme imali odlična primanja. Želja nam je bila trajno riješiti stambeno pitanje te jednog dana nešto ostaviti i svojoj djeci. Po dolasku u banku temeljito su provjerili našu kreditnu sposobnost i na temelju toga nam odobrili kredit. Na prijedlog službenika u banci uzeli smo kredit u francima jer nam je rata bila oko 300 kuna mjesečno manja što na 20 godina, koliko bi trajala otplata, to i nije tako malen iznos - dodaje.
Sada je, na jedvite jade, uspio rok otplate produžiti na 30 godina kako bi si barem privremeno olakšao situaciju zbog koje je sve strmoglavo krenulo naopako.
- Svaki je dugoročni kredit rizik, ali da nam je itko u bilo kojem trenutku kad smo ga podizali natuknuo da bi moglo biti problema i da bi franak mogao otići i deset posto gore, naravno da ne bi išli u to - kaže Klaudio.
Trebali su nas upozoriti
Najviše ga u cijeloj priči smeta što su svi koji su podigli kredite u francima prokazani kao žmukleri i profiteri.
- Možda od nas 80 tisuća koji smo dizali te kredite ima i onih koji su tu špekulirali, ali 90 posto nas je htjelo riješiti svoje stambeno pitanje. Osobno sam totalni laik u tome, došli smo u banku, kredita u kunama nije bilo, a bankar nam je savjetovao da ipak podignemo kredit u francima - prisjeća se Klaudio vjerujući u to vrijeme, kao i većina drugih, da je švicarski franak najstabilnija valuta.
Ne smatra da je službenik u banci kriv jer on je samo dobio zadatak da proda novi bankarski proizvod.
- Guverner Vujčić tvrdi kako je na sve upozoravao, ali to je bilo negdje na nekakvoj sjednici koju nitko nije ni gledao ni slušao. Primjerice, austrijska Vlada je kroz sve medije upozoravala svoje građane da to ne rade jer će franak eskalirati. Kod nas to nije bio slučaj - razočaran je Klaudio.
Danas, nakon šest godina urednog otplaćivanja kredita, glavnica mu je za dodatnih 24 tisuće eura veća, a kredit će morati otplaćivati i njegova djeca.
Poteze premijera i Vlade smatra političkom odlukom u izbornoj godini i privremenim rješenjima, a za dugoročno kvalitetno rješenje misli da se glave trebaju staviti na kup i ako treba sedam dana mozgati i tražiti rješenje koje će odgovarati svima.
- Svjestan sam da tu nitko ne može profitirati, ni banke ni građani, ali mora se naći najbolje rješenje za sve strane jer dugoročno to neće izaći na dobro. Ljudi obolijevaju, ostaju bez domova, obitelji stradavaju - razočaran je Klaudio kao i njegovi brojni poznanici koji svakodnevno razbijaju glavu kako izaći iz te situacije.
Zadužio sam i svoju djecu
Stan danas ne može prodati jer je situacija na tržištu loša i cijene su pale za oko 30 posto. S novcem dobivenim za njega ne bi uspio otplatiti ni pola kredita što znači da bi ostao bez krova nad glavom s kreditom koji mora otplaćivati dok je živ.
- Da sam se zadužio kod bilo kojeg lihvara, moj dug i rata kredita bi mi 20 godina bila ista. Digao sam kredit u francima, izraženo u eurima, a dobio sam kune. Produljenjem roka otplate imam samo "malo više zraka" dok ne vidim što i kako dalje. Kredit bi trebao otplaćivati do svoje 75. godine. Tko zna hoću li tada uopće biti živ i ispada da sam zadužio svoju djecu umjesto da sam im nešto ostavio kako sam i želio - zaključuje svoju priču Klaudio Perutka vjerujući da će ipak biti toliko dobre volje i pametnih glava koje će donijeti rješenja koja neće građane dovesti na prosjački štap, a istovremeno će zadovoljiti i same banke.
Kako će cijela priča završiti, ne zna. No, dodaje, da je tada znao ono što zna danas ni u ludilu se ne bi upuštao u taj rizik kao ni većina poznanika s istim pričama samo s različitim iznosima.
