Profesorica harmonike: ¨Bratsko-sestrinski nastupi daju sasvim novu dimenziju glazbe¨
18.02.2016.
Tomislav Milanović
Pregleda: 14748
Mateja Pranjić
(FOTO: Iz privatne kolekcije M.Pranjić)
"Kao svaka djevojčica i ja sam željela svirati klavir, međutim, na upise u glazbenu školu sam došla u jesenskom roku kada je ostalo tek nekoliko slobodnih instrumenata. Odlučila sam se za harmoniku jer su mi rekli da ću se tako lakše prebaciti na klavir sljedeće godine. Interes za otkrivanjem ovog meni posve novog instrumenta rastao je kroz sljedećih 15 godina, da bih u konačnici postala profesorica harmonike", rekla nam je mlada profesorica harmonike na Glazbenoj školi Požega, Mateja Pranjić.
Mateja ima dvije sestre i brata i svi su glazbenici. Ljubav za glazbu rodila se kaže kada je najstarija sestra, Ivana, upisala privatan tečaj sintesajzera. Postoje snimke na kojima ona svojim mlađim sestrama i bratu svira, a oni pjevaju. Potaknuti time njih troje su se također žustro uhvatili glazbenih instrumenata. 
- U to vrijeme, u Požegi je bio osnovan Juniorski tamburaški orkestar "Zlatne žice", koji smo na prijedlog roditelja Marija i ja počele pohađati. Tako sam pet godina svirala brač, a Marija osam godina bisernicu. Kad su obaveze postale ozbiljnije i zahtjevnije, fokus je ostao na harmonici i u njezinom slučaju, klaviru. Naravno, za brata Petra je teren bio pripremljen. Tijekom jednog koncerta na kojem smo Marija i ja nastupale, imao je priliku čuti novi instrument u glazbenoj školi- udaraljke. Samo je rekao "Hoću to". Od tog trenutka u kući je uvijek netko svirao – prisjeća se Mateja.
Priča nam kako joj je bratsko-sestrinski spoj donio sasvim novu dimenziju glazbene komunikacije. Mnoge detalje nisu morali dogovarati, jednostavno su uklapali zajedničke ideje jedne s drugima. To nije bilo uobičajeno komorno muziciranje jer su već u startu bili neuobičajen sastav po spoju instrumenata, koji do tad ni sami nisu imali priliku čuti. Kao trio oformili su se 2011. godine kad su zasvirali u njujorškom "Carnegie Hallu" kao dio projekta "Croatian-American Christmas".
- Za nas je cijeli ovaj projekt trajao osam mjeseci te nam je, preskromno rečeno, bio veliko iskustvo. U aranžmanu Igora Savina u srpnju iste godine snimili smo CD, a u kolovozu smo radi snimanja spotova i bili u Izraelu. U tom razdoblju Petar je živio u Požegi, Marija u Zagrebu, a ja u Puli. Nije bilo jednostavno uskladiti rasporede, ali smo i tada bili svjesni da će ovo iskustvo ostaviti bitan trag na nama. Nekoliko dana nakon koncerta u New Yorku repertoar smo izveli u MD Vatroslav Lisinski te u franjevačkoj crkvi Svetog Duha u Požegi gdje smo željeli završiti ovu našu glazbenu priču – priča nam Mateja.
Tijekom svog akademskog obrazovanja svirala je diljem Europe i Balkana, od Italije i Njemačke pa do Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Albanije i Makedonije. No, najdraži nastup joj je u New Yorku na kojem su nastupili na poziv međunarodne organizacije "The Ollendorff Center For Human & Religious Understanding" te uz velike zasluge direktorice Hrvatskog turističkog ureda u New Yorku Nene Komarice i Jakova Sedlara. Dogodile su joj se još neke lijepe suradnje kao što su ovogodišnje gostovanje na koncertu Big Band Požega, snimanje glazbe za film "Anne Frank, Then and Now" poznatog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara.
- U Glazbenoj školi Požega počela sam raditi u rujnu 2014. godine. Od studenata se uglavnom traži da budu što spretniji izvođači, a pedagoški rad je u velikoj mjeri stavljen u drugi plan. Mnogi mladi profesori s raznih akademija imaju slična iskustva. Smatram da je specifičnost glazbenog obrazovanja upravo individualna nastava gdje, osim svladavanja glazbenog gradiva, profesor ima mogućnost pratiti i utjecati na cjelokupni razvoj djeteta – objašnjava Mateja. 
U godinu i pol rada, s dva učenika osvojila je dvije druge nagrade na prošlogodišnjem Međunarodnom susretu harmonikaša u Puli. U svibnju 2015. na natjecanje u Daruvaru, osvojili su jednu prvu i jednu drugu nagradu. Od ove školske godine vodi harmonikaški orkestar u školi koji planira voditi na međunarodno natjecanje u Pulu ove godine, a postoje i marljivi pojednci s kojima se sprema na individualna natjecanja koja ih čekaju u travnju i svibnju ove godine.
- Potpuno je nova perspektiva uletjeti s akademskog programa u svijet male djece, četvrtinki i violinskih ključeva. Zaista uživam s druge strane katedre, posebice jer već nakon nekoliko mjeseci vidim plodove svoga rada. Biti glazbeni pedagog je zapravo ono što sam oduvijek i htjela, i sad vidim da nisam pogriješila. Kad se jednom sprijateljite s instrumentom, uvijek ćete biti na glazbenim stazama. A, uz to, imati sestru ili brata kao podršku na tom putu je odlično – rekla nam je za kraj Mateja.
