¨Sve što sam imao pretvorilo se u pepeo. Ostale su mi samo gaće na štapu¨
13.04.2015.
Aleksandar Grlić
Pregleda: 12903
Ivan Tomašičević (u sredini) s nećakinjom i unukom
(FOTO: Aleksandar Grlić)
"Gledali smo podnevni dnevnik, izašao sam van kad sam vidio kako je u uglu kod peći s vanjske strane počelo gorjeti. Najednom je buknulo. Kuća je zidana, ali krovište je bilo od drvenih greda. Sad nema više ničega, sve se pretvorilo u pepeo. Imam 82 godine, a supruga ima 77. U cijelom životu nisam doživio tako tragediju. Ostali smo bez ičega, sve je izgorjelo. Vatrogasci su došli brzo, ali ne možeš ugasiti vatru", opisuje nam Ivan Tomašičević iz Imrijevaca kraj Čaglina kako je jučer sa suprugom Terezijom u manje od pola sata ostao bez svega.
Vatrogasci DVD-a Čaglin su tek uspjeli spasiti pokrajnje gospodarske zgrade, sama kuća i sva njihova imovina je zgarište (pogledajte jučerašnje fotografije s mjesta događaja). Ivan i Terezija su privremeno smješteni kod nećaka u susjednom selu. Njihov unuk Ivan pomaže djedu da izvadi dokumente koji su im izgorjeli. Potrebna im je pomoć u građevinskom materijalu, odjeći, obući, namještaju, novcu...
Foto: Josip Marković
- Sve stvari i dokumenti su mi izgorjeli. U Požegi ih sad sve moram vaditi, nemam ni osobnu ni zdravstvenu iskaznicu. Suprugine dokumente smo srećom našli na zgarištu. Sad odjavljujemo telefon, struju, televizor. Nemamo ni odjeće osim ono što smo imali na sebi. Nemam ni cipela. Nećakinja mi je posudila hlače. Dobro bi mi došle hlače, visok sam oko 175 centimetara i mršaviji, a cipele nosim broj 43. Supruga je malo niža i punija, a nosi samo papuče broj 41. Na sebi sam imao samo gaće, stare hlače i vestu. Doslovno sam ostao s gaćama na štapu. Smješten sam kod nećaka u susjednom selu na čemu sam im jako zahvalan. Nadam se da će se dobri ljudi uključiti i pomoći mi da napravimo malu kućicu, za nas dvoje je i 30 kvadrata dobro - opisuje nam Ivan Tomašičević svoju tragediju.
- Požar se proširio iz prednje sobe nešto poslije podneva od dimnjaka i počeo je gorjeti strop. Sve je izgorjelo, nije ništa ostalo. Zvali smo odmah vatrogasce, ali je u pitanju strop od drvenih greda, kuća je bila stara i puna lamperije tako da je relativno brzo izgorjela. U kući žive moj djed i baka. Kako su? Nikako. Sad baš rješavamo dokumente koji su izgorjeli, nemaju ni lijekova ni ničega. Još nisu ni svjesni svega - kaže nam njihov unuk iz Osijeka koji se također zove Ivan Tomašičević.
- Već gledam može li se nabaviti nešto materijala. Bio je tu i svećenik koji je rekao da mu se javimo. Ljudi iz šumarije su isto nešto obećali. Više-manje je najbitnija pomoć u materijalu da se može nešto zidati da imaju gdje živjeti. Ni prije požara im nije bilo lako. Njih dvoje zajedno žive od 1000 kuna poljoprivredne mirovine. Bez nas unučadi to nikako ne bi išlo. Stara kuća će se vjerojatno morati do temelja rušiti pa onda zidati ako bude materijala jer financijski ne možemo sami to izgurati. Dobro je došla pomoć i u novcu ili pomoć kod izgradnje. Najvažniji je materijal, još ćemo nekako očistiti zgarište uz pomoć ljudi iz sela. Svaka pomoć je dobro došla - dodaje unuk Ivan Tomašičević.
Opožarenu obitelj možete kontaktirati na broj unuka Tomašičevića 098/9192498 ili broj nećakinje Željke Buljević 031/864233. Moguće su donacije u stvarima, materijalu ili uplate na račun Ivana Tomašičevića (unuka) HR8523400093218739126.
