Proizvodi živo i gašeno vapno: ¨Mogao bih proizvesti tri puta više, ali problem je naplata¨
03.12.2015.
Vesna Milković
Pregleda: 20062
Goran Marin
(FOTO: Vesna Milković)
Pakračanin Goran Marin vlasnik je jedinstvenog obrta na tom području, EKO obrta za proizvodnju živog i gašenog vapna. Preuzeo ga je od oca Marijana 2007.godine i iako je zaposlen u Domu zdravlja, ne odustaje od obiteljske tradicije.
- Ovo je sezonski posao, ali kad se preračuna u prosjeku mjesečno uspijem zaraditi još jednu plaću. Naravno, vapno se više ne gasi kao nekada ručno i u jamama, nego imamo stroj. Otac ga je sam napravio ručno prema jednom koji je vidio u Austriji, a ja sam nakon preuzimanja obrta, sve još malo unaprijedio. Inače, ovo je potpuno ekološki proizvod koji se koristi za zaštitu voćaka, zaštitu zidova od pljesni, dezinfekciju i čišćenje bunara i slično – ispričao je Goran.
Za osam radnih sati u svojoj radionici Goran može proizvesti 10 do 12 tona vapna ili u cijeloj sezoni između 100 i 150 tona. Prodaje ga uglavnom u veleprodaji i to u krugu od čak 150 kilometara oko Pakraca. Kupaca, kaže, ima ali..
- I mene, kao i sve u ova krizna vremena muči naplata. Uspijem naplatiti oko 80 posto i to mi je najveći problem. Ja robu plaćam avansno kako bi ju dobio jeftinije, a moram imati novca i u rezervi da bi u proljeće mogao pokrenuti proizvodnju. A kako, ako mi ne plate oni kojima sam prodao vapno? Osim toga, uvijek treba nešto popraviti, obnoviti, kupiti novo kako bi se posao dalje unapređivao. Moram platiti i dva radnika koje zapošljavam u sezoni – dodao je Goran.
Iako je službeno preuzeo obrt od oca, Goran kaže kako mu on i dalje pomaže pa je osmislio i od stare cisterne sam napravio mali silos. To će im omogućiti da naprave veće količine vapna i u silosu ga sačuvaju do prodaje.
- Potražnja je velika i mi bismo mogli prodati dva do tri puta više vapna nego sada, ali zbog problema s naplatom, za sada ne želim povećavati proizvodnju jer bi me to moglo odvesti u gubitke. Dok ne prođe kriza, idem na sigurno – zaključio je Goran.
