15.1.2024. | 15:12
Arhiv 034 portala
Pregleda: 9327
Štefica Vidačić
(FOTO: Muzej Grada Rijeke/Croinfo.net)
Zahvaljujući ljepoti jedna Požežanka je osvojila titulu Miss Europe, ali davnih 20-ih godina prošlog stoljeća. Štefica (ili Štefanija) Vidačić rođena je u Požegi 1909. godine (po nekim izvorima 1905. godine), kao vanbračna kćer Franje Söjtöryja i Vjekoslave Vidačić. U Zagrebu je završila realnu gimnaziju. U različitim izvorima spominje se također kao djelatnica ili vlasnica kafića u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. 1926. godine sudjeluje na prvom izboru za Miss Jugoslavije u zagrebačkom hotelu Esplanade, osvaja titulu i sljedeće godine na natjecanju u Berlinu postaje prva Miss Europe. Prema nekim izvorima spominje se da je prvo natjecanje održano u Beču ili pak Parizu godinu dana kasnije, no svagdje je riječ o Štefici koja je vjerojatno sudjelovala u nekoliko natjecanja.
Bila je crne kose, zelenih očiju i visoka, danas ne previše impresivnih, 161 centimetar. Po tadašnjim mjerilima je bila ideal ljepote što joj je osiguralo slavu u Budimpešti, Beču i Berlinu. Mediji su pratili Šteficu na svakom koraku i izvještavali o njezinoj novoj frizuri, haljini i iskustvima s putovanja i snimanja. Nagu i djelomično prekrivenu tkaninom portretirao ju je poznati secesijski slikar Robert Auer.
No, jedna od najzanimljivijih činjenica je da je ostala upletena u legendu o Štefici i Miškecu.
- U Šteficu je, navodno, beznadno bio zaljubljen jedan zagrebački kalfa, kojega je ta nesretna ljubav toliko dotukla da se odao piću, kako bi kasnije generacijama pedesetih i šezdesetih godina postao poznat kao prosjak Miškec. Miškec je bio pojam, legenda underground Zagreba, kao što je to bio popularni prodavač cvijeća Hanzika, pa prodavač «Belege peska», a kasnije prosjački tandem, braća Lojzek i Doktor. Miškec je imao i ponešto od rekvizita starog Zagreba: halbcelinder i kanticu s kojom je po zagrebačkim gostionicama i hauskuherajima skupljao ostatke hrane. Spavao je u podrumu ispod Balkan-prolaza. Taj će se prolaz devedesetim prozvati Miškecov prolaz - kaže isječak iz knjige "Pozdrav iz Zagreba" Zvonimira Milčeca.
Štefica sljedeće dvije godine pod imenom Steffie Vida igra uloge u nekoliko njemačkih filmova poput Ponoćnog taksija, Ljubavi u snijegu, Tajni orijenta, Evinih kćeri i Vitezova noći. Nije izgradila trajnu filmsku karijeru, ali je na snimanjima zarobila srce prvog supruga, filmskog glazbenika Willyja Schmidt-Gentnera i udala se sa svega 18 godina. S 34-godine se rastaje i udaje za švicarskog novinara Maxa Joba pa se kasnije služi imenom Stefanie Job, a neko vrijeme je bila životna suputnica Waltera Lehnera. U životu se bavila svačime pa tako nailazimo na podatke da je bila renomirana producentica CBS-a u Los Angelesu i lektorica tvrtke Mondial Film u Beču. Napisala je roman i nekoliko autobiografskih knjiga od kojih zadnja "Die vernachlässigte Muse" (Berlin, 1995. godine) govori o njezinom prvom braku. Prema informacijama Hrvatskog portala u Švicarskoj upoznala je Antuna Gustava Matoša, bila je članica švicarskog PEN kluba i doživjela je duboku starost. Umrla je 2002. godine. Za života je kontaktirala s rodbinom u Hrvatskoj i pomagala joj.
Do nekih vrlo rijetkih fotografija i dijela informacija smo došli zahvaljujući Zoranu Petroviću, predsjedniku riječke Udruge 051 koja okuplja lokalne zaljubljenike u povijest. Preuzete su s portala udruge Croinfo.net.
- Fotografije su iz Muzeja Grada Rijeke. Nisu bile prije objavljivane. Našao sam ih jer sam prijatelj s kustosom koji je sada u mirovini. Jednom prilikom je izvadio nerazvrstanu hrpu fotografija gdje sam ih našao toliko "da boli glava". Izvor je Muzej Grada Rijeke. Inače pišem o svemu i svačemu. Neke fotografije su iz našeg kraja, a neke iz Crikvenice i Sušaka kad je došla u posjet pa sam odlučio upoznati ljude s time - objasnio nam je Zoran Petrović otkud kod jednog Riječanina interes za prvu Miss Europe, rođenu Požežanku, kasnije Zagrepčanku i Švicarku.