Ovo je Željko, čovjek koji živi posve sam u slavonskom selu Markovac. Svi ostali davno su otišli
FOTO: telegram.hr
Popisivači stanovništva u raštrkanim selima na Papuku danas bi imali više nego lagan zadatak: u Nježićima živi samo jedna osoba, u susjednom Markovcu također jedna, u Smoljanovcima tri … U selima Klisa i Odžakovci, u slavonskoj Općini Velika, kamo pripadaju i tri spomenuta sela, popisivači uopće ne bi imali posla: ondje više nitko ne živi. Praznih kuća u dvadesetak sela je napretek, no nitko ih ne oglašava na prodaju i mada im je cijena, zajedno s okućnicama, smiješnih petnaestak tisuća kuna, kupaca nema.
Tko će u papučke zabiti, a kako ondje izgleda nakon zalaska sunca, najbolje ilustrira podatak da entuzijasti Parka prirode Papuk već godinama, sredinom kolovoza, organiziraju Astro party, na obližnjem proplanku Metaljka, za koji tvrde da je najmračnija točka u Hrvatskoj. I kažu kako nema boljeg mjesta za promatranje suza svetog Lovre, jer kilometrima i kilometrima uokolo mrkli je mrak, pa kiša meteorita, na bistrom nebu s milijunima zvijezda, nigdje nije tako vidljiva kao ondje.Iako do Nježića, sela sa samo jednom stanovnicom, Danicom Radivojević (82), vodi loša makadamska cesta koja na pojedinim mjestima kao da prolazi kroz džunglu i koju nakon svake obilnije kiše razlokaju bujice, iako u Nježić ne dolazi ni poštar već pisma, koja joj stižu tek nekoliko puta godišnje, ostavlja u nekom od okolnih sela, pa joj tamošnji mještani, ako ih ne zagube, donesu kad stignu, bez problema ju je pronašao inkasator Hrvatske radio televizije. Netko ju je prijavio da ne plaća tv-pristojbu, pa su joj naplatili i kaznu, uskraćujući joj rate nekoliko mjeseci od njenih 800 kuna mirovine dok nije namirila dug. Kaže, prođu tjedni a da ni s kim ne prozbori ni riječi, pa joj je stari televizor, doslovce, jedini prozor u svijet.
DEVEDESET POSTO KUĆA OBNOVLJENIH IZ PRORAČUNA ZJAPI PRAZNODanica je krajnje nepovjerljiva i da s nama nije bio Vlado Boban, načelnik Općine Velika, koji s vremena na vrijeme obilazi sela u sastavu svoje općine (ukupno ih je 22), vjerojatno nam ne bi otvorila vrata. Živi u obnovljenoj kući, kakvih je u Nježićima nekoliko, ali jedino se zimi iz njenog dimnjaka vije dim. Jedno je to od 26 sela na obroncima Papuka koje je 29. listopada 1991., naredbom Kriznog štaba Požege, zbog ratnog djelovanja bilo obuhvaćeno evakuacijom. Kasnije, zbog otpora dijela srpskog stanovnika i nepoštivanja naredbe o evakuaciji onamo je ušla Hrvatska vojska. Gotovo sve kuće su zapaljene, da bi kasnije većina bila obnovljena na račun hrvatskih poreznih obveznika. Danas, 90 posto njih, zjape prazne.
Iako u devetom desetljeću života, Danica Radivojević sama skrbi o sebi; kišne ovotjedne srijede zatekli smo je u pripremanju zimnice. U teglu je stavljala krastavce, ubrane večer prije u malenom vrtu. Žali se kako ove godine, za razliku od ranijih, u okolnim šumama nije bilo vrganja, tek nešto lisičica koje suši i sprema za zimu. Ipak, sretna je što je u jednom od dvorišta praznih susjednih kuća uređen bunar, pa više ne mora po vodu na kilometar udaljen potok i tegliti kantu na leđima.
Žali se načelniku Općine Velika kako je očekivala da će je početkom mjeseca posjetiti kćer koja radi u Njemačkoj, no nije došla. Boban se istoga časa laća svog mobitela pa Viberom zove Daničinu kćer, koja radi kao spremačica u školi. Ona pak majci objašnjava kako nastava u Njemačkoj traje do 25. srpnja te da će potom doći u Nježiće da je posjeti. “Ne bi Nijemci bili toliko pametni da im škola tako dugo ne traje”, kaže Danica Radivojević, sretna što je uspjela čuti kćer i saznati kako će je ipak posjetiti za tri tjedna..
GOSPODIN ŽELJKO HTIO BI ŽENU, NE BI MU SMETALO NI DA JE STARIJA I PUŠIIako u načelnika općine Velika ima puno povjerenje, ne želi prihvatiti da je posjećuje geronto domaćica, Ivanka Šakić, koja svakodnevno obilazi raštrkana papučka sela i pomaže tamošnjim malobrojnim stanovnicima. Kaže kako ne želi biti na teret državi, no razlozi su čini se, ipak ponešto drugačiji. Netko ju je uvjerio da će u slučaju prihvaćanja pomoći, svoju kuću morati dati u vlasništvo Općine Velika, a ona jedinu imovinu koju posjeduje želi ostaviti svojoj djeci. Iako je Boban uvjerava da to nije tako i da bi joj puno lakše bilo kada bi imala pomoć u kući i dalje je nepovjerljiva.
Ivanku Šakić susrećemo u kući Željka Bijelca (53), jedinog stanovnika Markovca. Upravo mu je skuhala ručak, dala lijekove i pokupila prljavo rublje koje će ponijeti na pranje. Posjećuje ga svaki drugi dan jer njegova bolest zahtijeva redovitu skrb, osobito pravilno uzimanje lijekova na što Bijelac često zaboravi. Odnedavno Bijelac povremeno ipak ima društvo, u selu je jedna osječka obitelj koja je počela s ekološkim uzgojem ljekovitog bilja.
Imaju i konja, zavezanog u Bijelčevu dvorištu, pa ga hrani i obilazi. To mu je jedino stalno društvo i jedini prijatelj. Priča kako rado gleda televiziju, a najviše mu se sviđala emisija Ljubav je na selu. Volio bi se oženiti, priznaje, ne bi mu smetalo ni da je buduća supruga starija od njega, niti da puši. Čak bi joj, kaže, od svoje mirovine bio voljan kupovati i cigarete. No, tko će naći ženu u obližnjim selima koje Bijelac, dok je vrijeme lijepo, a brdski putevi prohodni, obilazi svojim prastarim biciklom i raznosi pisma koja je poštar ostavio u nekom od sela.
Zahvaljujući socijalnom programu Europske unije koje u suradnji s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava financira projekt pod nazivom ”Zaželi – program zapošljavanja žena”, Ivanka Šakić iz Trenkova kraj Velike, zarađuje svoj kruh. Ona je za desetero ljudi koje svakodnevno obilazi sve što se može zamisliti: od kuharice i spremačice, medicinske sestre, majstora za sitne popravke, psihoterapeutkinje, do osobe koja kosi travu oko kuća, cijepa drva, loži vatru, a obavlja i financijske usluge svojim štićenicima, plaćajući kućne režije. Naravno, nabavlja im hranu, lijekove i druge potrepštine. Za većinu osoba o kojima brine ona je jedini dodir s vanjskim svijetom, dobri anđeo papučkih zabitih sela.
