¨Smij se danas, plači sutra¨
04.11.2017.
Franjo Memedović
Pregleda: 12520
Željeznička postaja Ratkovica
(FOTO: F.M.)
"SMIJ SE DANAS, PLAČI SUTRA", a ispod u nastavku; "Ovo čitaj svaki dan" piše na ulaznim vratima u čekaonicu željezničke postaje u Ratkovici. Što je autor ovom porukom htio reći i je li ona baš na ovom mjestu slučajno napisana, možemo samo nagađati.
Ipak bi u ovom slučaju ovu poruku trebalo shvatiti i staviti je u kontekst stanja i avetnog izgleda zgrade ratkovačke željezničke postaje, koja je više nego u jadnom stanju. Ako se na ovom mjestu ima razloga nečemu i nasmijati, onda to sigurno nije ono zbog čega ćemo sutra gorko zaplakati, a to je ona neminovnost koja slijedi zbog ovakvog ponašanja, a koja određuje sudbinu našeg puta upropadanje i zaostajanje. Teška konstatacija, ali kaže stara izreka ,,AKO LAŽE KOZA, NE LAŽE ROG ", jer suočiti se s istinom ipak je bolje prije, zato što ona kasnije nikada neće doći.
A ono što danas vidimo i što slike pokazuju te čemu danas na željezničkoj postaji u Ratkovici svjedočimo, tužna je slika koja je odraz nemara loših vlasnika i još lošijih gospodara. Sjećanja pisca ovih redaka na ulogu ove željezničke postaje u prošlost, nikada neće izblijedjeti jer to su uspomene na dane i godine kada je ova postaja i ova pruga za učenike, radnike i sve ostale iz Ratkovice, Drenovca, Komorice i Pavlovaca, bila jedina veza i mogućnost za odlazak na kraća i duža putovanja, i bila je mjesto ispraćaja i dočeka. Ova željeznička postaja život im je značila. Istina, puno se toga od onog vremena promijenilo, osobni automobili, autobusni prijevoznici, a i demografija i emigracija učinili su svoje i zato mjesta za neku usporedbu s nekim prošlim vremenima nema. Nove okolnosti i ovo današnje vrijeme nikoga ne može opravdati da se nemarno odnosi prema postojećoj željezničkoj infrastrukturi, da je ne održava i da je prepušta zubu vremena. Možda će to ipak nekima drugima u nekom drugom vremenu, koji budu bolji i drugačiji od nas, trebati.
Ova pruga i ratkovačka željeznička postaja tu su već više od stotinu godina, i ne daj Bože da nekom na pamet padne da je više tu ne treba. Tada niti plakanje niti smijanje nikome neće pomoći, a onda će samo u nekim emisijama i rubrikama vremeplova, biti spominjano kako je i Zlatna dolina svoju prugu i svoje željezničke postaje nekada imala.
Tekst i foto: Franjo Memedović
