¨Njima ne smetaju njemačke tablice nego auto koji vozim¨
19.06.2014.
Mario Nakić
Pregleda: 16553
Daliborka Ciganović
(FOTO: Mario Barać)
Veliku buru na lokalnoj političkoj sceni podigla je izjava najžešće oporbene vijećnice u Gradskom vijeću Lipika, Daliborke Ciganović koja dolazi iz redova SDP-a. Ona je, naime, na pretposljednjoj sjednici ustvrdila kako će, ostvari li se projekt Veteranskog centra, Lipik dobiti nove branitelje oboljele od PTSP-a. Ta je izjava zasmetala nekim braniteljskim udrugama koje su, putem HDZ-ovog vijećnika Mladena Dolića, na prošloj sjednici od nje zatražile javnu ispriku. Ciganović se nije ispričala, ali se Gradsko vijeće većinom glasova od nje ogradilo. Zašto se nije ispričala i zašto se usprotivila projektu Veteranskog centra u Lipiku, kao i odgovore na druga zanimljiva pitanja dobili smo u intervjuu s kontroverznom vijećnicom.
* Zašto se niste ispričali?
- Nisam se imala za što ispričati jer sam apsolutni saveznik svih udruga proisteklih iz Domovinskog rata te sam bezuvjetno na njihovoj strani. Moj suprug je bio dragovoljac i časnik. Sa svojeg stručnog stajališta poznajem problematiku svih njihovih oboljenja, svih sindroma i simptoma koje PTSP nosi sa sobom jer sam u Berlinu 7 godina radila s Bošnjakinjama koje su bile žrtve koncentracijskih logora, radila sam i s oboljelima od PTSP-a, a vidjela sam i veteranske centre. Ja sam im blagonaklona, ali mislim da se oko njih događaju mnoge stvari koje nisu u redu i da se branitelji instrumentaliziraju. To se dogodilo u ovom slučaju. Ispričavam se svim civilnim i ratnim žrtvama koje su u meni vidjele neku neprijateljsku energiju, koja zapravo ne postoji. Ona je nastala zbog pojedinaca koji su moje izlaganje pogrešno interpretirali, izvukli iz konteksta i od toga napravili lakrdiju kako bi diskreditirali mene kao osobu.
* Što ste zapravo htjeli reći tom izjavom?
- Naš je gradonačelnik bez razgovora, javne rasprave i predstavljanja projekta, odlučio da će to biti gotova stvar. On nema nikakvu nadležnost nad ZRC-om, međutim, samovoljno je odlučio i aplicirao projekt po kojemu bi se hotel Lipa pretvorio u Veteranski centar. Taj hotel s oko 1.400 četvornih metara i malim restoranom koji prima 15-ak ljudi jednostavno nema kapaciteta.
* Znate li nešto više o tom projektu, kako bi to trebalo izgledati?
- Ja sam projekt dobila od Ministarstva branitelja. Tamo bi trebalo biti pet skupina ljudi. Prva su skupina branitelji oboljeli od PTSP-a. Druga su skupina vojnici sa svih svjetskih ratišta, što znači da bi nam došli iz Afganistana, a sada i Iraka jer Amerika opet otvara neko ratno žarište. Tu bi oni dolazili na adaptaciju nekoliko tjedana prije nego što bi bili pušteni svojim obiteljima. Treća skupina su ranjeni branitelji sa svih svjetskih ratišta. Sad zamislite, prva skupina, dakle ljudi koji već 20 godina nisu bili u ratu, dobivaju svježe informacije i ljude koji dolaze direktno s ratišta. Četvrta skupina trebaju biti žene koje su žrtve koncentracijskih logora u Domovinskom ratu i peta skupina trebaju biti sudionici Drugog svjetskog rata. Čula sam primjedbe pojedinaca koji su rekli da su protiv te pete skupine jer bi se moglo dogoditi, kako kažu, "da nam i četnici dođu tu na terapiju".
* Svi na okupu?
- Veteranski centar bi trebao okupljati sve ove skupine na jednom mjestu. Gospodin Dolić je bio u pravu kada je rekao da to neće biti samo oboljeli od PTSP-a, tu će biti i silovane žene, pa vrlo lako moguće i oni koji su sudjelovali u 2. svjetskom ratu i onda kasnije u Domovinskom ratu, ali na strani agresora. To je vrlo šarolika ekipa, ali još je veći problem što u hotelu Lipa za njih sve nema mjesta.
* Koliko je to, po vašem mišljenju, dobro za Lipik?
- Ne znam koliko je dobro jer mi imamo jedan brend, a to je lječilišni turizam. Mi ležimo na vodi. Ljudi prepoznaju Lipik po lječilištu, arhitekturi, Lipik ima svoju povijest i tradiciju. Nekad su ga zvali "Klein Schoenbrunn" po onom bunaru i velikoj, lijepoj palači u vrijeme Marije Terezije. Na tome se treba raditi, Toplice Lipik i bolnica ulažu strašno puno u uljepšavanje perivoja, ponudu, smještaj...
* Zar ne bi mogli i oboljeli od PTSP-a biti korisnici tog lječilišta?
- Naše lječilište nije za pshihičke, nego za tjelesne i neurološke bolesti.
* Dakle, vi se protivite Veteranskom centru u Lipiku?
- Ne, ja nikada nisam bila protiv centra. Lipik ima pravo dobiti Veteranski centar, Hrvatska ga napokon treba imati. Ali, takav centar treba biti na nekoj drugoj lokaciji, a ne u centru grada. Svakako ne bi smio biti ni previše udaljen, kako bi se korisnici mogli socijalizirati i adaptirati, ali oni trebaju imati i mogućnost da se povuku u svoje odaje kada im je to potrebno, da imaju jedno mirno okruženje. Hotel Lipa nema nikakve veze s mirnim okruženjem. Međutim, mi imamo dovoljno lokacija izvan grada na kojima bi se takav objekt mogao izgraditi. Jeste li vidjeli ijednu psihijatrijsku ili duševnu bolnicu u centru bilo kojeg grada?
* Može li se veteranski centar uspoređivati s bolnicom?
- Pa čujte, tu ljudi dolaze na oporavak.
* Predbacuju vam da niste bili tu za vrijeme rata.
- Apsolutno su u pravu. Završila sam drugi razred pedagoške gimnazije u Pakracu, nisam još ni znala da će tu početi rat, sjela sam u autobus i otišla kod strica u Njemačku na praznike. Imala sam 16 godina.
* Prozvali su vas zbog njemačkih tablica na automobilu...
- Da, imam pravo na njih jer vlasnica sam jedne firme u Njemačkoj i jedne u Hrvatskoj. Ovaj automobil je registriran tamo jer je to službeno vozilo njemačke tvrtke. Ali mislim da njih ne smetaju toliko tablice, koliko ih smeta što vozim BMW X3, 3.0 mašina. Ipak je to lijep auto (smijeh).
* Mislite da im je to zapelo za oko?
- Pa to vam je čisto pizdojalstvo. To su ljudske niske pobude, to nije nikakav argument jer taj automobil meni nisu kupili hrvatski porezni obveznici. A neki od onih, koji mene sada prozivaju, svoju su rodbinu i članove obitelji zaposlili u gradskim tvrtkama i agencijama. Kada je Strganac na vijeću najavio da će se to dogoditi i da su već namještena radna mjesta za pojedince, predsjednik Gradskog vijeća nije mogao vjerovati. Međutim, to se dogodilo.
