Planinari HPD Gojzerica u Albaniji na vrhu Maja Jezerce
27.6.2018. | 08:18
V.T.
Pregleda: 4455
HPD Gojzerica
(FOTO: V.T.)
Članovi HPD Gojzerica iz Požege vratili su se s petodnevnog izleta iz Albanije, s uspona na Maju Jezerce(2.694 m).Maja Jezerce nalazi se u Albaniji, NP Prokletije u kojem je više od 40 vrhova visine iznad dvije tisuće metara. Na Jezerski vrh (Maja Jezerce) obično se dolazi s crnogorske strane ili doline Teth.
Puno teži pravac iz doline Valbone biraju tek rijetki, a njega su izabrale i požeške Gojzerice.
Vremenska prognoza mijenjala se iz dana u dan pa je za prvi dan planinarenja odrađen izlet do sedla Qafa e Valbone (1.842 mnv). Zbog najavljene kiše Maju Jezerce odgođena je za naredni dan.
- Polazak je u 4 sata. Kombijima nas preko kamenih gudura, vode i blata lokalni vozači prevoze do šest kilometara udaljenog Rragama. Kiša je stala, trebalo se još samo riješiti vlage i magle. U 4,40 krećemo s usponom. Pred nama je visinska razlika od 1.700 metara, nešto više od devet kilometara staze s nagibima do čak 70 posto.
Prvi dio je jednostavan, no nakon kišne noći, ubija nas vlaga. Okrjepa je već nakon sat vremena hoda, u planinskom baru "Simoni kafe".
Drugi dio puta bio je prava patnja. Četveronoške smo se penjali po mokrom i hladnom kamenju i travi, savladavajući 70 postotni nagib do sedla. Jer, tamo je odmor. Nailazimo i na prvi snježni dio staze. Na čelu je Keli, lokalni vodič koji je desna ruka Arbenu. Negdje među nama je stalno i drugi lokalni vodič koji se u svakom se trenutku našao baš tamo gdje nam je najviše trebao.
Staza je s vremenom postala sve zahtjevnija i teža. Grupa od nas 27 koji smo toga jutra krenuli put vrha, polako se smanjila. Na završni dio staze odlazi nas 19, ostatak ekipe ostaje na stijeni s koje će narednih pet sati promatrati naš uspon do vrha. Uz Arbena, Kelija i Tihog tu su i naši dečki Dražen, Mario, Zdravko i Papac.
Čekamo da se gusta magla podigne i bez puno priče, neki od nas s knedlom u grlu, nastavljamo dalje. Na beskrajno velikim snježnim plohama izgledamo kao mravi, krećemo se u koloni jedan iza drugoga, tempo dodatno usporava "nabijanje" stopa kako bi i oni iza nas imali "stepenice". Koncentracija je na maksimumu jer ne smijemo si dozvoliti nijedan krivi korak. U jednom trenutku niz snježnu padinu otklizao je Darko. Neki mu dovikuju što da napravi kako bi stao, oni manje hrabri ne smiju ni gledati kako brzinom munje na leđima klizi prema stijeni.
A onda se u samo nekoliko sekundi niz padinu strčao vodič Keli. Drama je završena, sve je dobro prošlo, idemo dalje!
Dolazimo do stijene i sajlama se penjemo kroz usjek u planini. Korak po korak....na vrhu smo!
Tamo je već ekipa planinara i to iz Hrvatske, iz Otočca. Došli su s lakše strane planine. Kažu gledali su nas kako se poput mravi krećemo snijegom, vidjeli su i Darka kad je "odletio". Čestitaju nam. Fotkamo se, pjevamo, grlimo, vadimo zastave, našlo se i malo rakije, tek po gutljaj za svakoga jer treba se još vratiti živ i zdrav.
Ponosni smo i to s pravom. Zauvijek će na vrhu ostati upisane prve Gojzerice na Maji Jezerce: Ivan Papac, Davorin Veir, Davor Martinčić, Darko Mance, Mihael Rukavina, braća Josip i Marko Perzel, Mario Jakobović, Dražen Jakoubek, Zdravko Matičević, Mario Florijančić, Marko Smolić, Ivan Lovrić, Kruno Budimir i tri žene Nina Horvat i Slađana Balog. Samo sto metara niže na stijeni su ostali čekati Krešo Nikolić i Darko Bizjak. Bio nam je to najteži, najposebniji i najopakiji uspon do sada. Ostavili smo trag i na ovoj planini
