POGLED U NAJMOĆNIJU MASONSKU LOŽU: Veliki meštar dr. Nikica Gabrić ima plan za Hrvatsku!
FOTO: dnevno.hr
Sunce je tek zašlo nad Zagrebom kada se ispred jedne sasvim obične poslovne zgrade u širem centru grada okupila grupica muškaraca. Svi su bili isto odjeveni, u crna odijela, s crnim cipelama, bijelim košuljama i crnim leptir-mašnama. U rukama su im bile identične torbe, nalik na tanke aktovke na kojima su ugravirani njihovi inicijali. Na ulaznim vratima zgrade dočekao ih je jednako odjeven muškarac. Pružili su si ruke te im je on svojom pristupnom karticom omogućio ulazak kroz klizna vrata. Ušli su u sasvim obično predvorje poslovne zgrade, pa zatim u sasvim običan lift, da bi stigli na četvrti kat na kojem je već bila gužva. U malenoj odvojenoj sobi su se odjenuli, na sebe navukli pregače, lente i bijele rukavice te se pripremili za ono što slijedi. Njih četvorica minutu kasnije utopila su se u masi jednako odjevenih muškaraca, njih dvjestotinjak, koja ih je čekala u susjednoj sobi, uživajući u skupocjenim vinima i finim cigarama.
Za koju minutu, među masom pojavit će se gospodin s ukrašenijom pregačom i dugačkim pozlaćenim štapom u desnoj ruci. Snažno udari tri puta štapom o pod. Soba utihne, a glasnik poviče: “Braćo, molim vas da se pripremite za rad. Molim braću učenike da me prate do hrama“. U tišini se okrene, a za njim bez pitanja kreće grupica ljudi koji oko pasa nose obične bijele pregače. Stepenicama se uspnu jedan kat i pred njima se otvore dvostruka vrata iza kojih je hram. Hram starih, slobodnih i prihvaćenih zidara, odnosno masona, Velikog Orijenta Hrvatske.
Najmoćnija organizacija
Zagrepčani koji su znali zapeti u prometnim gužvama u Heinzelovoj ulici nisu nimalo šokirani viješću da se upravo u toj ulici okupljaju misteriozni masoni. Dovoljno je bilo baciti pogled prema gore kada stojite na semaforu na križanju Heinzelove i Banjavčićeve, gledajući prema sjeveru. Na vrhu zgrade koja se nalazi na adresi Heinzelova 44 ponosno stoji poveći, no ipak većini neprimjetan, ljubičasti znak s trokutom i šestarom, drevnim simbolima masonerije. Iznad simbola piše: “Veliki orijent Hrvatske“. Ipak, za one koji pogled nisu podigli, postoji i mali podsjetnik, djelo lokalnog umjetnika. Na zidu prekoputa zgrade zagrebačkih masona anonimni grafiter je sprejom napisao: “Prekoputa masoni! .”
Vrijedi zabilježiti adresu ove masonske lože, jedne od tri aktivne u Zagrebu, zbog njihova vođe, odnosno Velikog majstora. Velikim orijentom Hrvatske već dvije godine vrlo uspješno upravlja oftalmolog, poslovni čovjek i bivši političar Nikica Gabrić. Upravo prekoputa zgrade u kojoj se smjestio Veliki orijent Hrvatske nalazi se velika staklena zgrada, sjedište poliklinike Svjetlost koju je prije više od 20 godina pokrenuo Gabrić i pretvorio je u najuspješniju oftalmološku polikliniku u regiji u koju redovito na operacije i tretmane očiju navraćaju svjetske zvijezde poput Armanda Assantea, Ivanke Trump i, nedavno, Tima Rotha.
Nikica Gabrić na čelu je Velikog orijenta Hrvatske (VOH, kako se sami nazivaju) od ožujka 2018. godine i od tada je, kako doznajemo od ljudi dobro upućenih u svijet slobodnog zidarstva, stvorio jednu od najmoćnijih masonskih organizacija u ovom dijelu Europe. Iako u Zagrebu djeluju još dvije lože, a u Hrvatskoj ih ukupno ima manje od deset, VOH je uvjerljivo najbolje ustrojena organizacija. Do tog su statusa stigli ponajviše zahvaljujući velikoj svoti novca koja se na mjesečnoj bazi slijeva u VOH.
“U posjetu su nam bila braća iz Francuske lože”, govori nam jedan poslovni čovjek koji je član VOH-a i koji je pristao govoriti uz uvjet anonimnosti. “Ostali su potpuno fascinirani našim prostorijama. Tvrde da ni oni, kao jedna od najstarijih loža u Francuskoj, nemaju tako dobro uređene prostore, ali ni tako čvrstu organizaciju kao što je imamo mi u VOH-u“, govori. Ta nam osoba prepričava kako su se neki članovi VOH-a i sami uvjerili na koliko visokoj razini rade kada su otputovali u Italiju u posjet braći masonima u Rimu.
To je putovanje osobno organizirao Gabrić, koji je ostvario kontakt s redom Memphis-Misraim, te su on i njemu bliski članovi VOH-a primljeni u taj red. S veseljem je grupa masona otputovala avionom u Rim, očekujući da će im biti otkrivene drevne tajne talijanskih masona koji se, prema njihovoj mašti, sastaju u nekoj od drevnih palača u blizini Vatikana. Istina je bila znatno drugačija. Kombi koji su za njih organizirala talijanska braća ostavio ih je u neuglednom predgrađu Rima te ih je vozač uputio na neoznačena vrata obične stambene zgrade. Pozvonili su nekoliko puta, no nitko im nije otvarao. Desetak minuta poslije, u trenirci im je pritrčao neugledni gospodin, zadihan i ispričavajući se. Bio je to vođa Memphis-Misraim reda u Rimu, jednog od najstarijih masonskih redova na svijetu. Uveo ih je u podrum zgrade koji je imao tek dvije prostorije, s njima je obavio obred inicijacije u red Memphis-Misraim u roku od dvadesetak minuta, podijelio im diplome te im ponudio da ih odvede u kvartovsku pizzeriju na ručak. Iako vidno razočaran niskom razinom koju su održavali talijanski masoni, Gabrić je imao razloga biti sretan – njegova je organizacija na mnogo višoj razini.
Raskošni hram
U Heinzelovoj 44 VOH je zakupio tri cijela kata poslovne zgrade. Na trećem katu nalaze se uredi ljudi koji su direktno zaposleni u organizaciji i koji se brinu o administraciji, uspostavljanju protokola i normi. Tu su i prostorije u kojima se članovi VOH-a mogu presvući iz svoje civilne odjeće u masonsku. Masonska uniforma, da je tako nazovemo, sastoji se od crnog odijela, bijele košulje, crne mašne te tzv. masonskih regalija. Svaki mason mora nositi bijele rukavice i pregaču na kojoj je istaknuta razina na kojoj se nalazi unutar organizacije. Tri su osnovne razine: učenik, pomoćnik i majstor, sve pojmovi koje su masoni preuzeli od starih zidara i hijerarhija u zidarskim radionicama. Unutar VOH-a moguće je napredovati i dalje od trećeg stupnja, sve od 33. Masoni koji su napredovali dalje od trećeg stupnja preko ramena nose lente koje označavaju njihov stupanj.
Na četvrtom katu zgrade u Heinzelovoj nalazi se veliki otvoreni prostor u kojem se masoni okupljaju prije svojih službenih sastanaka koje nazivaju radovima i koji se uglavnom održavaju zadnji četvrtak u mjesecu. Prije radova ovdje se druže i razgovaraju, a nakon službenog rada u tom se prostoru održava domjenak s vrhunskim cateringom, vinom i žestokim pićima. Kako doznajemo, ti domjenci počinju vrlo pristojno, no poslije se znaju pretvoriti u razuzdane tulume koji često potraju do ranih jutarnji sati. Upravo su ta druženja nakon radova, govore nam, jedan od glavnih razloga što su uzeli u najam pola ogromne poslovne zgrade i tako si osigurali mir i privatnost.
Na petom katu lože u Heinzelovoj nalazi se hram, najvažnije mjesto svakog masona. I tu se Gabrić potrudio da sve bude na najvišoj svjetskoj razini. Iznad ulaznih vrata u hram urezana su slova: U. S. V. A. S. S. Njihovo je značenje čuvano kao masonska tajna stoljećima, no danas se zna da ta slova znače: “U svetosti velikog arhitekta svih svjetova”. Veliki arhitekt svih svjetova u masoneriji, koja priznaje vjeru u Boga, ali se odmiče od svih organiziranih religija, označava vrhunsko biće koje je stvorilo sve svjetove, odnosno Boga.
“Jednom kada se vrata otvore, dočeka vas nevjerojatan spoj kiča i poslovnog prostora“, objašnjava nam jedan bivši mason koji je odustao od VOH-a nakon nekoliko sastanaka. Naime, VOH-ov hram sagrađen je u konferencijskoj sobi poslovne zgrade. Tako je na podu tapison kakav bi se inače našo u stražnjim uredima neke banke, a s lijeve i desne strane poredane su obične stolice kakve bi se našle na nekom predavanju motivacijskog govornika, a nad glavama svijetle fluorescentne lampe. Tek na sredini prostorije i njezinu kraju hram odskače od konferencijske dvorane. Na samom centru nalaze se tri stupa na kojima gore svijeće, formirane u trokut oko tapisona koji je postavljen u obliku šahovskog polja. Na samom kraju prostorije, na istoku zgrade (istok u masoneriji ima mitsko značenje te se na istoku obavljaju svi rituali), nalazi se novosagrađeni zid, isklesan od stakloplastike, koji prikazuje scene s masonskim motivima. U samoj sredini tog novog zida nalazi se prijestolje na kojem sjedi Veliki majstor. Odmah poviše njegove glave u stakloplastici izrađen je trokut i šestar, drevni simbol masona, iznad kojeg se nalazi piramida s velikim okom. Ispred prijestolja nalazi se stol, masonski oltar, za kojim sjede masoni koji vode rad. Na tom se oltaru nalazi ljudska lubanja, za koju nas uvjeravaju da nije prava već replika koja masone podsjeća na njihovu smrtnost, svete knjige – Biblija i Kuran – te još jednom trokut i šestar.
Kako doznajemo od nekoliko dobro upućenih masona, ovo je najraskošniji masonski hram u Hrvatskoj. A na tronu sjedi Nikica Gabrić. Naši izvori tvrde kako Gabrić nije pokretač Velikog orijenta Hrvatske, ali je u njega uključen od samog početka te je vrlo brzo prepoznao potencijal takve organizacije i počeo je financirati vlastitim novcem. On ih je doveo u Heinzelovu, u organizaciju je pozvao svoje utjecajne prijatelje te sve pokušava podignuti na višu, svjetsku, razinu.
Počeci lože
Veliki orijent Hrvatske kao ideja pokrenut je krajem 2016. godine. Zoran Vojnić Tunić, IT stručnjak koji je godinama u Novom Sadu radio za tamošnju katoličku crkvu, u to se vrijeme preselio u zagrebačku Dubravu. Kako je u Srbiji bio član masonske lože, krajem prosinca 2016. počeo je razmišljati kako bi bilo dobro istu organizaciju pokrenuti i u Hrvatskoj. Početkom siječnja 2017. godine oko sebe je okupio grupu ljudi i osnovao Ložu “Ban Josip Jelačić” orijent Zagreb koja je djelovala pod Velikim orijentom Srbije, s izričitim ciljem kasnijeg osnivanja orijenta Hrvatske. “Osnovna zadaća koju sam si zadao bila je okupiti prvih dvadeset slobodnih ljudi na dobrom glasu do konca siječnja i krenuti na put osnutka VOH-a i povrata ‘Svjetlosti’ u Orijent Zagreb“, zapisao je na prvu godišnjicu VOH-a Vojnić Tunić.
“Prvi rad, kao i svi ostali radovi VOH-a do izgradnje vlastitog hrama, održavani u dvorcu Antuna Mihanovića u Tuheljskim Toplicama. Izbor lokacije i mjesto održavanja rada pomno sam odabrao. Također, dosljedan ideji očuvanja hrvatske povijesti, a samim time i očuvanja hrvatskog identiteta, idealan izbor je bio Dvorac Mihanović. Antun Mihanović je autor pjesme Horvatska domovina koja je dala riječi za hrvatsku državnu himnu Lijepa naša domovino“, kaže Vojnić Tunić.
Ti prvi radovi održavani su u mističnom podrumu Dvorca Mihanović, sve do 25. ožujka 2017., kada loža “Ban Josip Jelačić” dobiva iz Beograda dopuštenje da se odvoji i osnuje Veliki orijent Hrvatske. Vojnić Tunić dobio je titulu Utemeljitelja i Prvog velikog majstora Velikog orijenta Hrvatske. Vrlo brzo je pristupio Gabriću i predložio mu ulazak u VOH, što je ovaj odmah prihvatio i predložio izgradnju hrama u Heinzelovoj, gdje je Gabrić sam platio prva tri mjeseca zakupa tri kata velike poslovne zgrade za potrebe VOH-a.
Iako je Vojnić Tunić imao velike planove za VOH, teško je oko sebe okupljao utjecajne, a još teže imućne ljude. Organizacija se u prva tri mjeseca nije razvijala onako kako su od njega tražile starješine u Srbiji. Tek nakon ulaska Gabrića u VOH sve je eksplodiralo. Gabrić, koji ima veliki utjecaj u hrvatskom poslovnom svijetu, lako je svojom karizmom pridobio poslovne ljude, direktore velikih kompanija, liječnike i odvjetnike da se pridruže organizaciji. Kako doznajemo, svaki je član prilikom primanja bio dužan uplatiti jednokratnu donaciju od 30.000 kuna, te nakon toga mjesečnu članarinu od 500 eura. To je novac, uz Gabrićeve privatne financije, koji je korišten za najam zgrade i organiziranje domjenaka nakon svakog rada.
Proces inicijacije
Gabrić je imao i druge megalomanske planove. Njegova je ambicija, sve donedavno, bila u najam uzeti cijelu zgradu, a ne samo nekoliko katova, te tu formirati prvi masonski centar na Balkanu. Slične institucije već postoje u zemljama koje imaju dulju masonsku tradiciju od Hrvatske. Osim hrama koji bi bio dostupan samo masonima, ova je zgrada trebala biti djelomično otvorena i za javnost. Zadnja tri kata bila bi rezervirana za masonske djelatnosti, a na prva tri smjestio bi se masonski muzej, restoran te “gentleman’s club“, privatni klub u kojem bi i ne-masoni mogli kupiti članstvo te se ovdje u bilo koje doba dana ili noći družiti s drugim utjecajnim ljudima, nešto pojesti i popiti ili organizirati domjenak. Ova je ideja, doznajemo, propala zbog raslojavanja unutar VOH-a, nedostatka financija i vremena da se veliki broj članova posveti provedbi te ideje. Jedina ideja koja je poživjela jest formiranje masonskog časopisa Loža koji je na 100 luksuznih stranica trebao javnost informirati o masonskim aktivnostima. Zasad je izašao samo jedan broj, na hrvatskom i engleskom jeziku, te služi kao sjajan pogled u tajne zagrebačkih masona.
Vojnić Tunić je formalno izabran za Velikog majstora. No od samog ulaska, Gabrić se istaknuo kao vođa VOH-a. Iako je Vojnić Tunić sjedio na tronu, kako doznajemo od masona iz VOH-a, svi su slušali samo što će Gabrić odlučiti ili poduzeti. Tako je postojao i prešutni dogovor između Vojnića Tunića i Gabrića da će nakon godinu dana biti raspisani novi izbori za Velikog majstora na kojima će Gabrić biti ustoličen i moći će slobodno upravljati svojom organizacijom koju je ionako praktički sam stvorio.
VOH je u tih godinu dana gotovo nekontrolirano rastao. Masonski radovi održavali su se na mjesečnoj bazi i nerijetko se znalo dogoditi da na jednom radu primaju i po 20 novih članova. Masoni koji su zamolili za anonimnost opisali su nam i kako izgleda taj tajni proces inicijacije u ovo misteriozno društvo. Potencijalnog masona morao bi predložiti već inicirani brat koji bi na jednom od sastanaka loža svojoj braći prezentirao ukratko koga želi dovesti. Ako bi se svi složili, aplikant bi dobio papirologiju koju bi morao popuniti, odgovoriti na par pitanja o tome što očekuje od svog masonskog života, a zatim bi se u loži glasalo hoće li ga primiti ili ne. Nakon što bi prošao glasanje, mogao je uplatiti 30.000 kuna te bi bio pozvan na inicijaciju.
Novom masonu je rečeno da mora obući crno odijelo, bijelu košulju i crnu leptir-mašnu te doći u Heinzelovu 44 u određeno vrijeme. Tamo bi ga dočekao mason koji jamči za njega i predao ga “starom majstoru”, masonu koji će ga pripremiti za to što ga čeka. Bio bi odveden u prostoriju ukrašenu masonskim znakovima, koju nazivaju “soba izgubljenih koraka“, gdje bi čekao dok po njega ne bi došao ceremonijalni majstor koji unutar hrama provodi ceremoniju te njegovi pomoćnici koji bi ga okruživali svijećama.
Doveden pred hram, još neiniciranom masonu stavlja se povez oko očiju. Uvodi ga se u hram i, uz pomoć drugih masona, vodi u krug oko hrama četiri puta. Svaki od četiri kruga simbolizira jednu od prepreka koje mason mora proći kako bi dokazao da zaista želi ući u tajno bratstvo. Ako prođe svaku od te četiri prepreke, skida mu se povez i tada prvi put ugleda hram. Oni koji su prošli tu inicijaciju kažu da je taj prvi trenutak malo zastrašujući, ne samo zbog ukrašenog trona nego i zbog činjenice da su okruženi sa stotinjak jednako odjevenih ljudi koji nose pregače i drže se za ruke. No nakon prvog trenutka nervoze, novi mason pristupa prisezi da će čuvati sve tajne masonskog reda. Pokazuju mu se tajna rukovanja, simboli i riječi po kojima će ga prepoznati bilo koji mason u svijetu.
Prva pobuna
U svojoj brzoj ekspanziji, dio ovih obaveznih rituala VOH je preskakao. Često se nije glasalo o novim članovima, primani su ljudi koji nisu bili na najboljem glasu, a većinu odluka donosio je sam Gabrić. To je dovelo do prve pobune unutar VOH-a. Dio članova pobunio se zbog novih masona koje nisu željeli u svom okruženju. Uz to, prigovarali su što hrvatsku masonsku ložu vodi Srbin te se njome upravlja iz Srbije. To im se nikako nije svidjelo te su postavili ultimatum: ili oni ili mi. Gabrić im je poručio da slobodno mogu otići, što je ta grupa i učinila te osnovala svoju ložu, dižući tada broj masonskih loža na tri. Uz VOH i tu novoosnovanu, koju su uglavnom činili poslovni ljudi, obavještajni djelatnici i lokalni političari desnog uvjerenja, u Zagrebu još djeluje i Velika loža Hrvatske, koju je godinama vodio odvjetnik Marijan Hanžeković, a nakon njegove smrti preuzeo ju je liječnik Slobodan Kuvalja.
Nakon tog odlaska tridesetak članova, VOH je bio uzdrman. Iako im je ostalo još 150 članova, Gabrić je znao da mora nešto poduzeti. Tajming se idealno poklopio jer je taman istjecao mandat Vojniću Tuniću, pa se Gabrić nominirao za šefa i osvojio četverogodišnji mandat Velikog majstora s ogromnim postotkom glasova. Krenuo je u reformaciju VOH-a. Izbacio je gotovo sve političare iz organizacije te se danas VOH sastoji gotovo isključivo od poslovnih ljudi, odvjetnika, nekoliko medijskih djelatnika i liječnika. Kako nam govore ljudi iz organizacije, stvoreno je pozitivno ozračje koje ima jedan glavni cilj – pomagati jedni drugima kako bi mogli pomoći cijeloj zemlji.
Otkako je u ožujku 2018. godine Gabrić preuzeo VOH, uloga Prvog velikog majstora Zorana Vojnića Tunića potpuno je marginalizirana u organizaciji. Kako doznajemo, on se više uopće ne pojavljuje na sastancima, a i komunikacija VOH-a i Velikog orijenta Srbije smanjena je na minimum. Iako je i dalje član VOH-a, Vojnić Tunić je nakon svog mandata i praktički izguran od Gabrića, osnovao novu organizaciju pod imenom Hrvatski Templari, koja je trebala biti više vezana uz Katoličku crkvu i, kako sam tvrdi, izvornija i čišća tajna organizacija od masona. Godinu dana je u Templare pozivao Gabrićeve ljude iz VOH-a u nadi da će stvoriti podjednako moćnu organizaciju kao što je VOH. No to mu se, čini se, obilo o glavu. Kako doznajemo, Gabrićevi ljudi su preuzeli i Templare te Vojnića Tunića izgurali i s pozicije vođe.
Klub moćnih ljudi
O masonima zapravo vrlo malo znamo. O ovoj globalnoj tajnoj organizaciji pisali su brojni autori, uključujući i publicista Branka Šomena koji je u tri toma po osamstotinjak stranica opisao cijelu povijest masonerije na Balkanu. No ovo je prvi put da jedan novinar ima ovakav pristup članovima aktivne masonske lože te im može postaviti pitanje: čime se vi zapravo bavite?
Svaki mason s kojim smo razgovarali o tome samo se nasmijao. Uvjeravaju nas da ne vladaju svijetom te da ne postavljaju globalne politike. Gotovo svi s kojima smo razgovarali rekli su isto – to je zapravo poslovni klub vrlo moćnih ljudi. Da, među njima ima umjetnika, običnih radnika te ljudi koji su se priključili zbog ezoterične naravi masonskih rituala. Manji broj je njih koji vode ozbiljne biznise, te im je masonsko bratstvo došlo kao dobar način networkinga i sklapanja novih poslova. Članovi procjenjuju da je u tri godine postojanja VOH-a sklopljeno više od 10 milijuna eura uspješnih poslova među članovima. Iako nam većina govori da im je primarna motivacija priključivanja bila poslovni benefit, iz svega je izrastao i društveni benefit jer se VOH bavi i humanitarnim radom, pa tako pomalo podsjeća na klubove kao što su Rotary i Lions.
Osim brojnih razgovora u pripremi ovog materijala znatno nam je pomogla njihova tiskovina, masonski bilten, a zapravo pravi magazin na stotinu hrvatsko-engleskih stranica nazvan „Loža“. Detaljno smo ga prolistali, obiluje vrlo zanimljivim i informativnim tekstovima te uzbudljivim foto materijalom. Muškarci u crnim odijelima s leptir mašnama, bijele rukavice i mnog poznata lica, osim u onih čije su glave prekrivene crnom vrećom. Jasno se razaznaju lica, primjerice, Ratka Mačeka, bivšeg Sanaderova glasnogovornika HDZ-a, poduzetnika Saša Cvetojević, i mnogih drugih poduzetnika, bankara i liječnika. Našem sugovorniku nije bilo ugodno. “Mi smo svi dosta diskretni, to je u biti cijele stvari. Dokopali ste se materijala, pa sad i sami vidite, među nama ima zaista bogatih poslovnih ljudi, vrhunskih liječnika, sjajnih umjetnika”, govori nam jedan član VOH-a. No isto tako ističe da u VOH-u nema političara. Kako nam govori taj član, ali i ostali, u Velikoj loži Hrvatske, takozvanoj Hanžekovićevoj loži, aktivno je nekoliko moćnih političara, među kojima su i dvojica utjecajnih gradonačelnika koji redovno dolaze na sastanke u njihovu ložu na Jabukovcu. VOH u radničkoj se od početka distancirao od „takvog profila ljudi“, tvrdi nam naš sugovornik.
“Malo smo se opekli kada smo primali baš svakoga jer smo htjeli što više rasti. Gabrić je dobro prepoznao da je to bila pogreška pa je očistio organizaciju te je sada čine samo utjecajni ljudi iz sjene”, govori jedan član i ističe da ima mnogo ljudi koji žele pristupiti VOH-u, no oni ih odbijaju. Navodi tako primjer jednog poznatog TV voditelja koji im je više puta pokušao pristupiti, no VOH ga je odbio jer nije karakter kakav su htjeli u svojoj organizaciji. Isti je voditelj često javno isticao kako mu je jedan od životnih ciljeva postati mason te je uporno pokušavao pristupiti bilo kojoj loži u Hrvatskoj, no sve su ga odbijale, čak i VOH. Na kraju je uspio, no najbliža loža koja ga je htjela primiti u svoje redove je masonska loža u Berlinu.
Gabrićev veliki plan
Danas je, kako nam govore ljudi oko Gabrića, VOH jedna od najmoćnijih, ako ne i najmoćnija loža u Hrvatskoj. Smrću Marijana Hanžekovića društvena snaga Velike lože Hrvatske znatno je oslabjela te je njihova loža sada sazdana gotovo isključivo od ljudi starijih od 50 godina. S druge strane, prosjek godina u VOH-u je ispod 45, te ima više od 200 vrlo aktivnih članova koji svaki mjesec uplaćuju članarinu. Loža koja se odmetnula od VOH-a i pokušala stvoriti neku vrstu desnih masona gotovo je u potpunosti propala, a regionalne lože su premalene, što znači da je VOH danas lider masonerije u Hrvatskoj.
A na čelu, kao glavni i najmoćniji mason, sjedi Nikica Gabrić. Koji je točno njegov plan za VOH još nije poznato, no, kako doznajemo, upravo priprema veliki plan za izlazak VOH-a u javnost kao društva koje će svojim utjecajem i moći pomoći u usmjeravanju Hrvatske u boljem pravcu.
IZVOR: www.dnevno.hr
