Politički osvrt: Hijene i strvinari
14.4.2022. | 13:03
Ante Mandarić
Pregleda: 5491
FOTO: 034 portal
Bivši požeški gradonačelnik i (samo)umirovljeni političar Zdravko Ronko, iz pozicije društveno-političkog kritičara i analitičara svojim pronicljivim i do srži iskrenim osvrtima na aktualna zbivanja, posljednjih tjedana, vješto razbija iluzije skrojene oko onog što danas nazivamo požeškim političkim muljem. Kako bi stvari bile još jasnije njegova zapažanja prenosimo u cijelosti:
„U ovom vremenu sveopćeg rasapa Požege u materijalnom, kulturnom još i ponajviše bolnom, moralnom pogledu, kad „cara svaki dan skidaju do gola“ i kad se neizvjesnost, strah i depresija sve više uvlače među naše građane, jer pobogu, nepojmljivi užasi ratnih strahota su tu, kojih par stotina kilometara ….ovim našim trusnim gradsko-političkim tlom uzdrmanim skandalima najnižih vrsta i uz sve slabije sjećanje na negdašnju „pravu oporbu “ požeške javno-političke scene, svoj strvinarski pir i ples zaigraše raznorazni politički diletanti, đilkoši, hohštapleri, konvertiti, grebatori ili kako već, koji se kao i u svim krizama množe kao gljive poslije kiše, a svi odreda željni vlasti, vlasti i samo vlasti. No, ne one vlasti kojom bi služili, stvarali i unaprijedili današnji život i osiguravali budućnost zajednice, vlasti kojom bi se i žrtvovali za bližnjega i zajednicu, već bi oni vlast za svoju slast, za osobne, i samo osobne probitke i ostvarivanje svojih nezajažljivih materijalnih i samo materijalnih poriva. Stoga, otvorimo oči, naćulimo uši, izolirajmo i otjerajmo od sebe te polit' hijene koje se i za „bijednu šaku škuda“ aktualnim, također nezajažljivim vlastodršcima ulizuju i dolizuju do gadljivost i neprobavljivosti puštajući im donositi i „ ružne i štetne odluke“ samo kako bi im glave i dalje ostajale iznad vode dok čekaju plijen. Dakako i aktualne vlastodršce imaju na meniju, ali naravno tek kad ih netko obori, onesposobi i baci na pod. Čuvajmo se dakle, Požežani moji, tih političkih lešinara, strvinara i hijena jer svega su u stanju činiti .
Par posljednjih događaja oko muzeja, „upravnog odjela nizašta“ , zapošljavanja i bujanja gradske uprave s preko 50 što zaposlenih, što uhljebljenih podobnika ….. više nego dovoljno pokazuju tu prijetvornost i opakost. Jer, „gdje su bili kad je gorjelo“, kad su farizejski uz frizeraj likovali, kad su ručice visoko u zraku držali i „uhljebnički odjel“ osnivali. Ili pak , ma gdje bijahu, da novukomponiranu pročelnicu deset mjeseci ne vidjehu, i o njoj ništa ne saznaju sve do gužve u „njihovu kokošinjcu“, pa tek onda zakreketaše.
Da, jedan „zalutali“ bi imao važnija posla, drugi „stručnjak“ nije baš za tu i takvu temu zainteresiran, treći „stameni“ čvrsto kohabitira i „dere li dere“ naručenim pitanjima, dok bi se pak četvrti, peti, pa na dalje, samo tupo, ko' zombiji, odazivali isključivo na uplatu sedam stotina i pedeset kuna naknade za „zurenje u prazno“. Ali, ne smetnimo s uma, kako svi odreda, kao hijene čekaju svoj trenutak- uskočiti u sedlo i jašiti Požegom još gore, još žešće i još „interesnije od sadašnjih. Stoga, dobro otvorite oči i naćulite uši, odbijte i otjerajte od sebe, taj lijevo - desno - konvertitski „politički ološ“ . I ne nasjedajte im, već kad dođe vrijeme prepoznajte i podržite prave, istinske i poštene tribune (iako ih profano zvali i vijećnici). Jer, valjda se, nakon ovog desetogodišnjeg potopa, osjetilo, progledalo i shvatilo.“
A sad malo iz povijesti i poneka iskrica iz rada opozicije
-Ono što je nekad, ma ne tako davno, samo prije četvrt stoljeća, opozicija bila, takve više nema. Nije bilo problema za koje rješenje se ne bi založila, o kojem problemu nije raspravljala, inicirala rješenja, ukazivala i prokazivala aktualnu vlast, pa i protestirajući protiv kriminala, nerada, nesposobnosti, javašluka i napuštala sjednice Gradskog vijeća na kojima su „vladajući“ to i takvo Vijeće zajedno s opozicijskim vijećnicima htjeli upregnuti u svoja kola. No pasaran! Osnovali smo Međustranačko oporbeno vijeće kao savjest ovog Grada i nastavili s radom naši sjednica, tiskovnim konferencijama, radom na terenu Prilozi govore više od tisuću riječi, nekom možda i previše, no tko voli nek izvoli!- zaključuje Zdravko Ronko.
Ne nadovezati se na ovako trezvene opaske i uvide, značilo bi zanijekati sve postulate novinarske profesije, koja traži društveno seciranje i angažiranost, čak i kad ona zakaže od strane samoprozvanih, lokalnih političara. Na očigled javnosti, politička bulumenta raširila je svoje pipke uzduž ovalnog stola Gradske kuće te umjesto da se barem pretvara kako brine o stvarima od javnog interesa, ona kao u transu, iz koristoljublja diže ruke. Da će biti prvi među jednakim tvrdio je HDZ-eov vazal i aktualni gradonačelnik u vrijeme predizborne kampanje pa se poskliznuo već na prvoj stepenici. Iako svojom kandidaturom nije osigurao dovoljan broj poslušnih ručica u Gradskom vijeću pa je u te svrhe iskoristio još četiri pokretna zgloba, pobunjenih prebjega trenutno nepokretnog pokreta (Domovinski pokret); odmah pri dolasku u mega-gradu nepotizma, izmislio je novi pročelnički odjel.
Nesmotrena greška čovjeka koji nikad nije imao političkog umijeća, ali mu je politika uvijek bila mila, kazali bi zli jezici. S druge strane oporbena svita poput hijena, čeka svoju priliku. Iako su u jeku predizborne kampanje obećali narodu kako će štiti njihove interese, oni su već na prvim sjednicama to povjerenje prokockali. Upravo da bi namirili vlastite interese, mimo njih prolaze raznorazne majstorije. Tako danas na jednoj strani imate većinsku vladajuću većinu koja se čak ni ne trudi uputite pokoje promotivno pitanje svome šefu.
Na drugoj strani, brojčano manja oporba, potiho se nada posrnuću, kako bi oni, jednog dana, iz njihovih pozicija djelovali na isti, ako ne i gori način. Veleumnim moralnim higijeničarima i genijalnim umovima Zlatne doline koji se kunu u svoju intelektualnu superiornost pred očima je odlepršala pozamašna svota gradskog novca prilikom kupnje Frizeraja, a da pri tome ni jedna od njihovih vijuga nije zatitrala. Osim što su u oporbeni politički život, kriminalno uveli strvinarenje kao agendu , ne možemo se ne zapitati bi li ih više od gradske naknade kao sporedne stvari, na rasprave poticala saborska plaća? Bi li saborske fotelje bile stimulativnije za njihove grabežljive umove? Osjećaju li se kao intelektualna elita potkapacitirani dok sjede u društvu robotiziranih podizača ruku, ili je njihova minimalna politička angažiranost samo prečica do Markova trga?
Također, interesantna pojava kod ponekih grlatijih oporbenjaka jest i glasno prozivanje za kojekakve naknade u nadzornim odborima, dok oni samo na drugim funkcijama, istovremeno grabe po tri naknade. Ništa sporno za moderne lešinare. I tako u duhu strvinarenja prvorazredni politički incidenti zaobilaze oporbene pritajene spavače dok se iz pitanja koja upućuju na aktualnom satu čini da oni uopće i ne žive u ovom gradu. Doduše, moramo priznati da je tijekom „aktualca“ vidljiva maksimalna, pokvarena anti-umna aktivnost, koja je očigledno bila više izražena dok su sastavljali pitanja čitajući naslovne stranice lokalnih portala.
Očigledno, ova skorojevićevska, perfidna, i karijeristički osobno -interesno orijentirana oporba temelj svog političkog djelovanja u ovom do temelja pokradenom gradu bazira na frazi „dok ne namirim sebe, ne marim za druge“. Stoga, ne ostaje nam ništa drugo nego da uz stihove poznate grupe zaključimo:“ Pohlepa glupost je prokleta neman, odsiječeš joj glavu, izraste ih sedam.
Za sve one koje zanima kako u praksi izgleda rad oporbenih vijećnika prilažemo skraćeni edukativno-informativni video, a cijeli prilog možete pogledati na FB stranici Zdravka Ronka.
