Gimnazija - za mladiće javno, za djevojke privatno
02.10.2011.
Željko Lukić
Pregleda: 13282
Realna gimnazija u Požegi
(FOTO: Arhiv)
Dok su vlasti još od 18. st. morale tjerati male šokice u niže škole, dotad je požeška gimnazija, ne svojom krivnjom, bila poput engleskog kluba rezervirana samo za muškarce.
„Ako li ćeš u Požeško polje
zatrkat se, a ti ćeš viditi,
gdi muško i žensko od volje
knjigu ide u skulu učiti.“
Ako pročitamo ove stihove M. A. Reljkovića iz druge polovine 18. st. i ako znamo da su još požeški isusovci dijelili „abecevice“ za učenje slova muškoj i ženskoj djeci, da su ovdje franjevci stoljećima podučavali, da je Požega imala višu i nižu djevojačku školu, te da školstvo gotovo svih vrsta i stupnjeva ima izuzetno dugu tradiciju u „slavonskoj Ateni“ – dakle, ako sve to imamo na umu, mogao bi se steći dojam da je jednakopravno školovanje muške i ženske djece i mladeži u Požegi bilo ispred svog vremena. Uglavnom da, ali…
Kada je 1839. Hrvatski sabor donio uredbu o osnovnim školama u kome se naređuje da škole moraju pohađati muška i ženska djeca, to je bilo neprovedivo, jer nije bilo dovoljno učitelja, pa ni svećenika, tako da je čak uz taj propis objavljena sugestija da se djevojčicama pozabave supruge učitelja koje bi ih „podučavale i vježbale u poslovima i domaćinskim krepostima pridržane njihovu spolu, u uspješnom vođenju gospodarstva, te im govorile o miru i blagostanju obitelji“.
K tome je bilo dosta otpora među roditeljima ženske djece, osobito u selima. Kraljevska naredba iz 1845., govori o obaveznom osnivanju škola, no zahtijevajući strogu podjelu na ženske i muške škole (bolje rečeno – učionice), a propisana je i posebna naučna osnova za djevojčice.
U to vrijeme u požeškom kotaru (županije su se dijelile na kotare), bilo osam nižih početnih učionica: u Kaptolu, Kuli, Kutjevu, Mihaljevcima, Pleternici, Sesvetama, Velikoj i Vetovu koje polazi 282 dječaka i čak 191 djevojčica – za ono vrijeme značajan broj. U samoj Požegi su bile dvije škole, dječačka i djevojačka osnovana već 1776. g., da bi tek stoljeće kasnije ustanovljena Niža djevojačka škola kod Sestara milosrdnica.
Elitna obrazovna ustanova u Požegi bila je, dakako, gimnazija. Međutim, nju su mogli pohađati samo muškarci, a pristup djevojkama bio je otežan i za današnje prilike neobičan. Pojedine gimnazijske razrede – prema odredbi Kr. zemaljske vlade iz 1875. – mogle su djevojke polagati samo privatno, što znači naporno i skupo. Valja odmah napomenuti da je tada požeška gimnazija bila klasična osmorazredna, a upisivali su se učenici nakon završenog 4. razreda osnovne škole.
Prva učenica u požeškoj gimnaziji koja je upisala 1. razred na takav način javlja se tek šk. godine 1904/05. i to uz dopuštenje Kr. vlade. Zabilježeno je i njeno ime: Ljerka Pažameta, kćerka Mirka, kotarskog predstojnika. Ljerka, dakako, nije uspjela maturirati. U katalozima gimnazije ne nalaze se ženska imena sve do šk. godine 1908/09. kada se u 5. razredu školuje kao privatna učenica stanovita Dragica Peterčić, također kćer kotarskog predstojnika koja je došla iz gimnazije u Gospiću. Ona je položila u Požegi, opet privatno, čak 6. razred.
Dvije godine kasnije pohađa 3. razred Štefanija Skopczynski, kćerka Teofila, kraljevskog županijskog nadinžinira, upisana nakon dopunskog ispita iz latinskog jezika za 1. i 2. razred. Štefanija iduće godine polaže i 4. razred. U toj godini se u 1. razredu javljaju dvije djevojke: Eugenija Skopczynski, sestra Štefanijina i Vera Rangyeo, kćerka Franje, financijskog tajnika koja je završila Višu djevojačku školu u Požegi. Eugenija je zabilježena i kao prva gimnazijska ponavljačica, dok je spomenuta Vera uspjela maturirati i to tek 1919. godine.
I matura je dakako, polagana privatno, a nije bila ni malo laka: pismeni dio obuhvaćao je radnje iz hrvatskog, latinskog, grčkog i njemačkog jezika, a usmeno se polagao hrvatski i onaj klasični jezik u kojemu je pismena radnja slabije ocijenjena. Uz to se polagala još povijest, zemljopis i matematika. Kao prva maturantica u požeškoj gimnaziji zabilježena je 1917. g. Nada Baić, rođena u Vukovaru. Zna se i ime prve gimnazijske učenice – putnice: Dragica Mahler, kćerka nadlugara iz Velike.
Do tada je sve veći broj djevojaka upisivao pojedine gimnazijske razrede, a očevi su im uglavnom činovnici, suci, advokati, trgovci, šumari, pojedini obrtnici (urar, soboslikar, gostioničar..), a vrlo rijetko prosvjetari. Broj učenica naglo je rastao – dok ih je 1913/14. g. bilo sveukupno samo tri, već 1915/16. već ih je 9 od ukupno 258 redovnih (muških) đaka, a sljedeće godine čak 19.
Već se 1. svjetski rat bližio kraju kad je pravo na javno školovanje u gimnazijama priznato i ljepšem spolu naredbom Kr. Zemaljske vlade u Zagrebu od 28. studenog 1917. g. Prve redovne učenice – njih 13 upisuju se u požešku gimnaziju šk. godine 1917/18. Kao javne učenice prve su maturirale u ljetnom roku 1918. dvije djevojke, obje sa završenim ženskog licejom u Zagrebu nakon što su položile diferencijalne ispite za upis u 8. razred. Prva maturantica koja se školovala kao redovna učenica od 1. do 4. razreda u požeškoj gimnaziji maturirala je 1922., a od onih koje su pohađale ravnopravno s muškima svih 8 razreda, njih 6 je maturiralo i to tek 1925. godine.
Izjednačavanje u pravima školovanja u gimnaziji nije za požeške gimnazijalke značilo i jednakost u svemu s muškim kolegama. Kućni red ove škole, koji nije bio zakonom nametnut, predviđao je da djevojke moraju sjediti samo u prvim, a kasnije samo u zadnjim klupama (!?). Pred školom za vrijeme odmora nisu se smjele družiti s dječacima i mogle su šetati samo u prostoru određenom za njih. Prije početka nastavnog sata ne ulaze u razred nego čekaju nastavnika u hodniku i s njim ulaze u razred. Ako škola ide zajednički na neku priredbu ili nedjeljom u crkvu, sve učenice su u povorci naprijed, a iza njih po razredima idu dječaci. Da ne spominjemo smucanje po gradu ili „rondanje“ nakon mature.
Sve u svemu, Požežankama nije bilo ni malo lako školovati se. Je li tzv. državna matura danas teža nego ona nekadašnja , nezahvalno je govoriti, ali stega za djevojke u školi i oko nje svakako je bila. Imajte ponekad to na umu drage današnje gimnazijalke kad zapalite cigaretu i ljubakate se s kolegama na velikom odmoru, premda vas ispred nove zgrade više ne vidi ni šutljivi fra Luka.
