Požega u doba epidemije 1739. godine, 1. dio
4.4.2020. | 09:01
Dražen Muljević
Pregleda: 8055
FOTO: arhiv
Nagađanja o konačnom danu prestanka korona virus pandemije koja je većinu Požežana, kao i građana svijeta, po prvi puta u povijesti primorala da se povuku u sigurnost svojih domova, ponukala su me da se prisjetim jedne druge pošasti koja je sporadično harala svijetom još od antičkog doba, preko srednjeg vijeka, pa sve do danas. Kuga (pestis, ili bubonska kuga, „crna smrt“), uzrokovana bakterijom Yersinia pestis, koja je uzrokovala masovne humane epidemije širom svijeta, prije 240 godina zahvatila je Slavoniju. Iako su začudo, mnogi gradovi Slavonije bili pošteđeni ove opake bolesti, ona je najteže pogodila osječka predgrađa i Požeštinu.
godine, kuga je u Požegi usmrtila više od polovice gradskog stanovništva, i danas s razlogom kažemo da je u dugoj pisanoj povijesti našega grada, jedna zarazna bolest ubila više stanovnika nego svi ratovi ili prirodne katastrofe. Prije svega želim naglasiti da mi nije namjera ovim člankom uspoređivati epidemiju kuge, sa današnjom pandemijom koronavirusom, jer razlike su drastične. Kugu uzrokuje bakterija, a ne virus, a današnji stupanj organizacije zdravstvene zaštite, u Požegi je na neusporedivo višem nivou. Ipak, ovim retcima želim nas informirati o tome kako je uopće došlo do epidemije kuge u Požegi, te kako su se naši preci borili protiv nje. Začudo, i naši stari u doba epidemije, vodili su se gotovo istim metodama zaštite, koje i danas primjenjujemo! O tome više u nastavku ovoga feljtona.Kuga se u Požeštini nakratko pojavila u Orljavcu još 1724. godine, ali je ova epidemija bila kratkog vijeka, vjerovatno zbog činjenice da su se ljudi u okolnim selima, kao i u gradu Požegi, zatvarali u svoje kuće, ne puštajući strance u svoje sredine, a promet ljudi i roba sasvim je prestao. Kako su epidemije u pravilu uvijek dolazile iz pravca Turske, tijekom 18. stoljeća uzduž rijeke Save organiziran je sistem čardaka i karaula, kako bi se granica sa Osmanskim carstvom učinkovito kontrolirala. Prelazak robe i putnika omogućavan je tek nakon njihovog boravka u karantenskim objektima od dva do četiri tjedna, kako bi se ustanovilo boluju li od zaraznih bolesti.
Samo 50 godina nakon oslobođenja od Turaka, Požega je prema broju stanovnika još uvijek bila mali gradić. Komorski popis iz 1736. godine navodi da je u Požegi te godine bilo 370 kuća, u kojima je živjelo 1327 stanovnika. Ako to usporedimo sa podacima iz turskih deftera, po Smičiklasu, stotinu godina ranije, u doba dok je Požega bila centar Požeškog sandžaka, imala je oko tisuću kuća, i davala je „do tisuću vojnika“. Različiti izvori navode da je u doba bitke na Sokolovcu, oko 1688. godine, grad imao čak i do 10.000 stanovnika. No većina njih bili su Turci, i poturice, koji su nakon oslobođenja od Turaka izbjegli u pravcu Bosne, i Osmanskog carstva. Oko 1739. godine grad je doživljavao ubrzan društveni i kulturni napredak, teško usporediv sa omanjim brojem stanovnika. Snagu su mu davali Isusovačka gimnazija, djelovanje požeških franjevaca, kao i obrtnički cehovi koji su davali prijeko potrebnu gospodarsku snagu. Ovaj polet naglo je prekinula epidemija kuge.
Nastavlja se……
