14.8.2023. | 12:35
Redakcija 034 portal
Pregleda: 8566
Požeška banka služila je kao bankomat lokalnih moćnika?
(FOTO: 034 portal)
Prije 17 godina, točnije krajem lipnja 2006. godine, Požeška banka d.d. nakon tradicije dulje od 50 godina, pripojena je Podravskoj banci te je na taj način prestala sa svojim postojanjem.
Brojne su kontroverze i priče oko uništavanja, a kasnijeg i prodavanja Požeške banke d.d., za što je u javnosti gotovo sva krivnja nepravedno prebačena na posrnulog veličkog poduzetnika Vladu Zeca. Zec je, uz svoj biznis i bavljenje politikom, bio tek jedan od plejade igrača (su)odgovornih za afere i prodavanje Požeške banke, a zanimljivo, upravo je Zec kao predsjednik Nadzornog odbora spomenute banke upozoravao na brojne nepravilnosti u radu, dok su neki drugi članovi nadzornog odbora na sve gledali blagonaklono.
Sklapanje povlaštenih i nerealnih kredita, sklapanje kredita bez ikakvih instrumenata osiguranja, izuzimanje dokumentacije o kreditima točnije zahtjeva za kredite, ugovora, ali i kartice kredita, dogovorna skidanja sredstava sa žiro računa kako Požeška banka d.d. ne bi naplatila svoju mjenicu, a kasnije niti ovršavala ili tužila tvrtke s kojima su imale očito „dogovor ispod stola“ jer su nastupale zastare naplate potraživanja po osnovi mjenica, otkazi, kaznene prijave, i tako dalje… samo su neke od brojnih nepravilnosti koje su se godinama događale u Požeškoj banci d.d., a da za to nitko nikada nije odgovarao.
Vinko Matijević, Mihovil Petrović, Vlado Zec, Krešo Toromanović, Željko Glavić, samo su neki od važnijih aktera upetljanih u rad i upravljanje Požeške banke d.d. u turbulentnom periodu 2000-ih godina, a za što su neki djelatnici osnovano upozoravali nadležne službe kako se događaju brojne nepravilnosti u radu banke i to u vidu zloupotrebe položaja, ali i pranja novca. U kaznenim prijavama poslanim tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću pisalo je da je važno reagirati brzo jer se s odugovlačenjem aktivnosti u javnosti stvara slika da su kaznene prijave pokušaj nečije diskreditacije bez pravnog temelja, a osobe protiv kojih su kaznene prijave podnijete da su žrtve nečije osvete.
Sprega svih rukovodećih s vlasti, na ovaj ili onaj način, moguć je razlog i objašnjenje zbog čega nitko nije odgovarao za ovakve, iz današnje perspektive gledano, nevjerojatne lupinge, a kojih ima još. Upravo Požeška banka d.d. davala je kredite osobama rodbinski ili bračno povezanim s članovima Uprave, Nadzornih odbora, djelatnicima (ne)zavisnog pravosuđa itd., a koji nikada nisu vraćeni. Pitanje je kakav je to kredit koji se ne mora vratiti, a jesu li svi oni koji su Požeškoj banci d.d. svoje kredite uredno vraćali, ludi?
Doznajemo kako postoji popis osoba s imenima i točnim iznosima kredita koji su podignuti u Požeškoj banci d.d., a da nikada nisu vraćeni. Zanimljivo, na popisu se nalaze brojne društveno aktivne osobe, ali i njihovi nasljednici. Upravo takvim kreditima kupljene su brojne nekretnine u Požeštini, Hrvatskoj obali, ali su i pokretani ozbiljni biznisi. Iako je ova tema već davno zaboravljena, da bi Požežani razumjeli sadašnjost prvo moraju upoznati svoju prošlost.
Upravo je u članku pod naslovom:„Povijest se ponavlja: Dug je i Lermanu bio zao drug“, za Požešku banku napisano da je bila kvalitetna lokalna banka, a koju je na kraju upropastila hunta domaćih političara i tajkuna, a kojoj je zadnji čavao u lijes zabijen prodajom.
Na kraju, s obzirom na sve navedeno postavlja se legitimno pitanje, je li Požeška banka d.d. služila kao bankomat lokalnih moćnika, a da za to nitko nikada nije odgovarao?