Požeška kava za ljudska prava s Martinom Vlašić-Iljkić
28.10.2020. | 16:58
Kristina Šimić
Pregleda: 4572
Opis fotografija Martina Vlašić-Iljkić
(FOTO: Autor/Izvor )
Pojava korona virusa drastično je utjecala na kvalitetu života svih nas, pogođene su sve dobne skupine i nitko nije ostao pošteđen. Kad pomislimo da nam je teško i da donesene mjere uveliko mijenjaju našu svakodnevicu, treba se prisjetiti da ipak postoje oni koji su u puno težoj situaciji od nas samih. Prvenstveno su to osobe starije životne dobi u domovima za starije i nemoćne. Iz toga razloga na današnjoj „Požeškoj kavi za ljudska prava“, razgovarali smo sa SDP-ovom zastupnicom u Hrvatskom saboru i diplomiranom socijalnom radnicom Martinom Vlašić- Iljkić.
Zastupnica Vlašić-Iljkić osvrnula se na aktualnu temu, govoreći prvenstveno iz svog vlastitog iskustva rada s osobama starije životne dobi."Pandemija korona virusa je promijenila živote svih građana bilo u ekonomskom, gospodarskom smislu, načinom rada i provođenja slobodnog vremena. Ono na što je pogotovo utjecalo je na živote korisnika u domovima za starije i nemoćne, obiteljskim domovima, domovima za odrasle osobe, centre za rehabilitaciju ili u udomiteljskim obiteljima, te drugim oblicima skrbi za djecu i druge korisnike. Od proljeća su uvedena ograničenja za posjete, sve do potpune zabrane posjeta, a korisnici sada već pola godine žive u drukčijim okolnostima u samim domovima, što se tiče organizacije međusobnog druženja i posjete obitelji i rodbine“, smatra zastupnica Vlašić-Iljkić.
Izostanak komunikacije i samog osjećaja bliskosti i potpore koja proizlazi iz interakcije s drugima problem je za sebe. Prema riječima zastupnice Vlašić-Iljkić:“Komunikacija korisnika i obitelji je svedena na nužnu, obitelj i rodbina može dostaviti potrepštine u dom. Dio korisnika može komunicirati putem video poziva, mobitela, ali sve je to u vrlo malom broju, te su starije osobe zbog bolesti i starosti ograničene u korištenju moderne tehnologije. Život u domovima je težak za svaku osobu, pogotovo u periodu prilagodbe, koji je različit kod svake osobe.“
Da, život u domovima i prilagodba težak je proces kojem sigurno u prilog ne ide činjenica o zabrani posjeta najmilijih. Zadnjih mjeseci svjedoci smo bolnih slika, susreta članova obitelji s najmilijima iz daljine, preko prozorskih stakala. Kratki susret kao znak podrške, topli osmijeh za majku, pozdrav za oca, suza u oku i tuga u srcu. Žal i frustracija što ne možemo učiniti više za one koji su tijekom našeg života za nas rušili sve prepreke, čvrsto nas držeći za ruku. Ruku, koju mnogi od nas danas ne mogu stisnuti.
Zastupnica Vlašić-Iljkić, taj problem izdvaja kao možda i najvažniji:„Nezamislivo je da starija osoba ili osoba s invaliditetom na smještaju, nije vidjela ili provela vrijeme sa članom svoje obitelji već mjesecima i ne zna se koliko će dugo trajati ta neizvjesnost. Neki domovi su osigurali posjete tijekom ljetnih mjeseci, na otvorenom i u ograničenom trajanju, što zasigurno nije dovoljno za potrebe ljudi. Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom s pravom je zabrinuta za korisnike budući da je njihov život ograničen kako ne možemo ni zamisliti.
S obzirom na nedostatan stručan kadar u domovima, ograničeni broj socijalnih radnika, uvjerena sam da korisnici ne dobivaju dovoljnu psihološku pomoć, što se odražava na njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Također ne smijemo zaboraviti da je veliki broj korisnika domova, određeni period vremena provodio sa svojim obiteljima, išli su redovno kući za vikende, blagdane, pogotovo u ovo vrijeme s obitelji su posjećivali groblja svojih najmilijih, a sada su i u tome ograničeni, odnosno neće im biti dozvoljen izlazak iz domova.
Donedavno, ako je netko od korisnika i bio na vikendu, morao je po povratku provesti vrijeme u samoizolaciji u domu, što je također teško, budući da su osobe usamljene i druženje s drugim korisnicima je najčešće jedna od ugoda prilikom boravka na smještaju. Osim za korisnike na smještaju, cjelokupna situacija je teška i za članove obitelji koji ne mogu doći u posjet osobi, a naviknuli su nekoliko puta tjedno, a i svaki dan otići u dom, porazgovarati sa svojim bližnjim i osjećati se ispunjeno, na obostrano zadovoljstvo“.
Zamislite samo bol onih, čiji roditelji, i najuži članovi obitelji pred samu smrt, ne mogu izreći jedno drugom ni posljednje zbogom niti se dostojanstveno oprostiti. „U nekim slučajevima se doista radi o teškim obiteljskim situacijama, kada osobe pred smrt vrlo teško ili gotovo uopće ne mogu vidjeti svog bližnjeg i to su nezamislive situacije. U nekim medijima prenose se mišljenja pojedinaca da li je opravdano da gospodarski sustav toliko trpi da bi se zaštitili stariji u vrijeme pandemije korona virusom, što mislim da je u tom kontekstu stavljati usporedbe i vrednovati ljudski životi i gospodarski razvoj niti je moralno, niti etički i starije osobe zaslužuju imati adekvatnu skrb i brigu o svim njihovim potrebama“, zaključuje saborska zastupnica Vlašić-Iljkić.
Na samom kraju našeg razgovora, kao univerzalnu poruku svima, a za dobrobit svih nas zastupnica Martina Vlašić-Iljkić poručuje:" Ne preostaje nam kao društvu ništa drugo nego biti strpljiv, držati se epidemioloških mjera, zaštititi starije i apleirati na odgovorno ponašanje i oprez. Pogotovo onih koji svakodnevno rade s rizičnim skupinama. Korisnici i njihovi bližnji su svjesni da preporuke moraju postojati radi njihove dobrobiti, i očuvanja njihovog zdravstvenog stanja te mi je drago što smo kroz ovaj razgovor potakli ostale na razumijevanje cjelokupne situacije, za bolje sutra svih nas."
