Požežanka Ivana Bošković ušla u samostan sestara klarisa
3.8.2024. | 12:31
Požeška biskupija
Pregleda: 6990
FOTO: Požeška biskupija
Na blagdan Blažene Djevice Marije od Anđela u petak 2. kolovoza Ivana Bošković, župljanka župe Sv. Terezije Avilske u Požegi pristupila je požeškom samostanu sv. Klare i postala član zajednice franjevačkih sestara klarisa. Obred ulaska u samostan kao i euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi predvodio je Mario Večerić, upravitelj Župe sv. Terezije Avilske, a uz sestre redovnice u slavlju su sudjelovali obitelj i rodbina Ivane Bošković, mladi iz katedralne župe i drugi vjernici.
Pozdravljajući sve prisutne, a na osobit način sestre klarise, predvoditelj slavlja istaknuo je kako smo se okupili da bismo posvjedočili radosnom činu odluke jedne mlade osobe koja je svoj život odlučila posvetiti Bogu u redovničkom zvanju. Potaknuo je nazočne vjernike da radosna srca sudjeluju u svetom slavlju i kandidaticu Ivanu preporuče u svoje molitve.
Prigodnu homiliju održao je pastoralni suradnik u Župi sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici, a nekadašnji župni vikar u katedralnoj župi Karlo Topalović. Pozdravljajući prisutne istaknuo je kako slavimo danas blagdan naše majke Marije – Gospe od Anđela, koji nazivamo porciunkula. Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak o pohodu anđela Gabrijela Djevici Mariji kazao je: „Dobro znamo kako ovaj susret nije običan susret, tek usputan ili beznačajan. Susret Marije i Božjeg glasnika, okončao je jednu eru svemira, od njegovog stvaranja, a otvorio novu, sasvim posebnu eru, eru milosti, jer je Riječ Tijelom postala.“
Govoreći nadalje i o primjeru sv. Franje Asiškog s kojim je povezan blagdan Gospe od Anđela, istaknuo je: „Mladić Franjo, u ni po čemu običnom susretu, sluša riječi: ʼObnovi moju Crkvuʼ. Smeten tim riječima, nakon što je dobro razmislio, baš na današnji dan, 2. kolovoza, taj mladić je odlučio radikalno promijeniti svoj život ili kako bismo rekli, obratio se. On je također ostavio svoj ime, svoj život, doslovno je i odjeću sa sebe svukao, da bi postao sav Božji jer je shvatio da ga Bog treba i da je Bog s njim“, kazao je Topalović te se osvrnuo i na život sv. Klare ističući da je i ona „jednako smetena poticajima koje je u srcu od Boga osjetila, odlučila poput Marije i Franje reći Bogu da, evo službenice gospodnje. U noći Cvjetnice, 18. ožujka 1211. godine ostavila je kuću, grad i rodbinu i otišla u Svetu Mariju Porciunkulsku. Ondje su je čekala braća s upaljenim bakljama da joj pokažu put, te zajedno s njome ušli u crkvu. Tu je Klara odložila u ruke braće svoju kosu i ostavila svjetovni nakit. I u ruke Franje položila je svoje zavjete Gospodinu.“, zaključio je u homiliji Topalović te se na kraju osvrnuo i na ulazak Ivane Bošković u samostan sv. Klare: „Danas svjedočimo kako je isti Bog progovorio u srcu jedne djevojke, i nju itekako smeo, ali je nasljedujući ove svete velikane koje smo spomenuli i ona dobro razmislila i konačno odlučila reći i svoj ʼdaʼ Bogu. Ivana, ostavila si sada sebe, da bi se pronašla u Bogu. Velik i težak korak si učinila, i dobro znaš da će biti još teških, zahtjevnih i nerazumljivih trenutaka i situacija u životu. Imala ih je i Gospa i Franjo i Klara i toliki drugi. Ali, čuvali su u srcu taj posebni susret gdje im je Bog rekao: ʼTrebam te za nešto posebnoʼ, vjerovali su da je Bog s njima, da se njegova milost trudi oko njih i ustrajali su. A Bog se po njima proslavio i učinio velika djela!“, poručio je Topalović.
Na kraju homilije zaključio je govoreći kako je blagdan Gospe od Anđela veliki dan Božje milosti i obraćenja. „Upravo je zato sv. Franjo izmolio od majke Crkve da udijeli iz riznice duhovnog blaga dar potpunog oprosta svim vjernicima koji ispune uvjete propisane od Crkve. Na dan svoje smrti, netom prije, sv. Franjo molio je svoju braću da ga hitro odnesu u crkvicu sv. Marije Porciunkulske, njemu i sv. Klari tako važne i posebne, za koju je sam govorio da je posebna zbog velike Božje milosti i moćnog zagovora bl. Djevice Marije te je tamo i umro.“
Na svršetku misnog slavlja uslijedio je obred ulaska u samostan. Kandidatica Ivana tri puta je pokucala na vrata samostana iza kojih su je dočekale sestre klarise koje su je nakon blagoslova župnika Večerića uvele u klauzurne prostore. Nakon što je kandidatica obukla redovničko ruho zajedno sa sestrama klarisama uputila se u prostore samostana gdje su joj svi prisutni čestitali na ovoj važnoj životnoj odluci.
