15.12.2019. | 10:46
M.B.
Pregleda: 7141
Frankfurt
(FOTO: Thinkstock/Guliver)
U nastavku na naše nedjeljne životne priče iz inozemstva, donosimo vam priču čitatelja Mateja koji živi i radi u Njemačkoj.
„Evo, približava se i peta godina u Frankfurtu. Srednju školu sam završio 2013., a kako to ide kod nas, naravnoda posla nije bilo. Mučio sam muku po sezonskim poslovima, pa građevina i sve što ide uz to. Klasično, plaća uvijek kasni i nikada nije bila cijela, a nakon dvije sam godine odlučio što prije napustiti Hrvatsku. Preko poznanika sam uspio stupiti u kontakt s jednom tvrtkom u Njemačkoj, sve je bilo u redu, sve smo se dogovorili i nakon dva tjedna došlo je vrijeme za odlazak.
Sjeo sam u autobus i pravac Frankfurt.
U početku sam bio zbunjen, nesiguran, uplašen, no nakon par mjeseci taj osjećaj je nestao. Nakon dvije godine, kada dobiješ plaću na vrijeme, i to cijelu, osjećaj je neopisiv. Kad znaš svoje radno vrijeme, kada ti šef neće doći 20 minuta prije kraja radnog vremena i reći da moraš još nešto završiti, kada ti je od petka popodne do ponedjeljka ujutro vikend, kada ti nitko 9 sati koliko radiš ne vjesi nad glavom- sve se promijeni.
U Hrvatsku dolazim pet puta godišnje, kada sam tražio godišnji nikada mi nitko nije rekao da ne mogu dobiti. Upoznao sam puno ljudi i čuo njihova iskustva, većina ih smatra da smo robovi, ja to nisam. Mene teško da će nešto privući da se vratim u Hrvatsku, jedino me vuku roditelji. Brata, sestre, prijatelje iz djetinjstva češće sretnem ovdje nego u Hrvatskoj, jer je i njih natjerala sudbina u inozemstvo. Ukratko živim na neki način svoj san, vozim sasvim solidan auto (ne, nije na kredit niti slično), živim sam u stanu, ne kao većina s njih 6-7, i ono najvažnije, mogu nešto novca i staviti s strane, što je po meni u Hrvatskoj jako teško izvedivo.
Sve u svemu, mogu zahvaliti našim političarima što su mi omogućili bolji život. Lijep pozdrav za Požegu iz Frankfurta, vidimo se za Božić!“
Čitatelj Matej