Projekt koji je pripremao godinu dana prekinut je bez konkretnog obrazloženja, a honorar od Gradskog kazališta Požega tražio je putem odvjetnika
FOTO: Grad Požega/ Saša Zinaja NFOTO
Prenosimo dio intervja pod naslovom:”I u kazalištu je stranačka iskaznica naša tužna stvarnost” koji je redatelj Christian Jean-Michel Jalžečić dao za Nacional u kojem je otkrio vrlo negativno i loše iskustvo u suradnji s Gradskim kazalištem Požega.
Redatelj Christian Jean-Michel Jalžečić, osnivač Divan Teatra u sklopu kojeg priprema novu predstavu, govori o negativnom iskustvu u Gradskom kazalištu Požega – projekt koji je pripremao godinu dana prekinut je bez konkretnog obrazloženja, a honorar je morao tražiti putem odvjetnika
Puno se i često piše o teškom životu umjetnika na nezavisnoj sceni zbog vrlo malo novca koji dobivaju putem natječaja ministarstva i lokalnih sredina, nedovoljno lokacija u kojima bi izvodili svoje projekte i sramotno niskog koeficijenta za mirovine. No manje se piše o sramotnim radnim uvjetima u kojima su neki od tih umjetnika prisiljeni stvarati. Primjer je Christian Jean-Michel Jalžečić, redatelj i osnivač Divan Teatra, koji priprema novu predstavu, nastavak uspješnice u svojoj režiji, a u razgovoru za Nacional govori i o negativnom iskustvu u Gradskom kazalištu Požega.
Christian Jean-Michel Jalžečić rođen je u Francuskoj 1993. godine. Prije studija kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu studirao je povijest i filozofiju. Od dvadesete godine radi kao dramski pedagog u kazalištu Knapp s čijim grupama osvaja nagrade u Hrvatskoj i inozemstvu. Svoje znanje i vještine usavršavao je asistirajući profesionalnim kazališnim redateljima. Jedan je od osnivača Divan Teatra u kojem nastavlja s dramsko-pedagoškim radom.
NACIONAL: Kad smo kod toga, nisu sva iskustva pozitivna kad ste umjetnik, posebno nezavisni umjetnik. Vi ste imali vrlo negativno iskustvo u Gradskom kazalištu Požega, o čemu se radi?
Tako je. Imao sam vrlo negativno iskustvo u tom kazalištu. Osoba zadužena da vodi kazalište naručila je tekst i redateljski koncept nešto manje od godinu dana prije početka rada na predstavi. Nakon samo nekoliko dana čitaćih proba – projekt je naprasno prekinut bez pokušaja da se sve napravi da projekt zaživi. Projekt koji sam s dramaturginjom Doroteom Šušak pripremao skoro godinu dana prekinut je bez konkretnog obrazloženja. Veselili smo se novoj predstavi, koja zbog nestručnosti osobe na ravnateljskoj poziciji nikada nije doživjela premijeru.
Bitno je napomenuti da je dotična osoba iz dana u dan izbjegavala potpisivanje autorskog ugovora i zavlačila mene i autorski tim. Uz to što je bila upoznata i s tekstom i cijelim redateljskim konceptom, negirala je postojanje naše suradnje koju sam morao dokazivati putem odvjetnika. Zanimljiva, a ujedno i tužna dogodovština trenutak je dogovaranja honorara, kada osoba zadužena za vođenje kazališta govori kako joj je moj stariji kolega dao odličan savjet koji glasi: „Nije dobro da mlade navikavamo na puno.“ Ta rečenica me višestruko sablaznila jer je došla iz usta osobe koja je moj stariji kolega, a onda ju je osoba koja bi trebala voditi kazalište ponovila s punim uvjerenjem. Nekako i dalje ne želim vjerovati da smo toliko okrutni jedni prema drugima, ali mi sve ukazuje na to da jesmo i da neki ljudi iz vlastite nesigurnosti, frustriranosti i neispunjenosti, imaju potrebu napakostiti onom drugom.
Bilo je tu svega, od izrazite nestručnosti i nekvalificiranosti za posao ravnatelja koji se obavlja, do nonšalantnosti, ignoriranja e-mailova i bezobrazluka. Saga koja se nakon skoro četiri mjeseca riješila putem odvjetnika. O uvjetima smještaja i prehrane koji ne zadovoljavaju osnovne kriterije, bolje ne govoriti.
Također, u javnosti se svojedobno preispitivao način na koji je dotična osoba došla na rukovodeću funkciju u kazalištu. Nadam se da takva osoba neće dobiti idući mandat te da će kazalište preuzeti netko tko će, ako ništa drugo, imati razumijevanja za kazališni proces i transparentno trošiti novac poreznih obveznika. Koliko god to ignorirali, članske iskaznice stranaka i nepotizam su naša tužna stvarnost i propusnica za dolazak do pozicija. To iskustvo naučilo me je da bez potpisanog ugovora ne počinjem raditi. To bih savjetovao svim mlađim kolegama. Cijenite svoj rad i svoje vrijeme. Cijenite sebe i svoje kolege. Ja sam naučio na teži način.
NACIONAL: Kako se osjećate zbog tog iskustva? Kako si u takvim situacijama pomognete, što vam može popraviti raspoloženje?
Na sva loša iskustva u životu gledam kao na školu. Sigurno nije ugodno kada se takvo što dogodi. Teško je planirati život, ugrožena ti je egzistencija. Kada se sve to dogodilo, bio sam jako loše, ali nikada nisam sumnjao u svoju stručnost i profesionalnost. Na svu sreću, okružen sam prijateljima i kolegama u ovom poslu koji su mi bili velika podrška i koji su me izvukli iz depresivnog raspoloženja.
O svemu ćemo zatražiti i komentar Gradskog kazališta Požega.
